Kžm-56/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, mr. Marijana Svedrovića i mr. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. U., zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 1. i 2. KZ RH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2008. god., br. KZM- 6/08 u sjednici održanoj 15. siječnja 2009. god., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,
Legislator headnote
AI generatedKžm-56/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2008. god. br. KZM- 6/08, temeljem čl. 411. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, u cijelosti su ostavljene na snazi presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2004. god. koja je djelomično preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kžm- 41/04 od 6. srpnja 2005. god. kojima je proglašen krivim opt. F. U. zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 2. KZ RH te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4. (četiri) godine i 6. (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. srpnja do 13. kolovoza 1991. god. te od 30. ožujka 2007. god., pa nadalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžm-56/08-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja, Melite Božičević Grbić, mr. Marijana Svedrovića i mr. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. U., zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 1. i 2. KZ RH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2008. god., br. KZM- 6/08 u sjednici održanoj 15. siječnja 2009. god., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. F. U. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 15. rujna 2008. god. br. KZM- 6/08, temeljem čl. 411. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, u cijelosti su ostavljene na snazi presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2004. god. koja je djelomično preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kžm- 41/04 od 6. srpnja 2005. god. kojima je proglašen krivim opt. F. U. zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 2. KZ RH te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4. (četiri) godine i 6. (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. srpnja do 13. kolovoza 1991. god. te od 30. ožujka 2007. god., pa nadalje.
Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik se oslobađa naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP.
Temeljem čl. 132. st. 1. i 2. ZKP oštećena J. L. se sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Postupajući u smislu odredbe čl. 373. st. 1 ZKP, Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledavanja vratio je spis s obrazloženim mišljenjem od 28. studenog 2008. god. br. KŽ-DO-1880/08, u kojem je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba optuženika nije osnovana.
Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalba prigovara ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice, te smatra da sud prvog stupnja nije imao razloga prihvatiti bezrezervno taj iskaz, posebno što je oštećena u svom iskazu od 10. kolovoza 1991. god. tvrdila da joj je optuženik prijetio pištoljem, da bi na raspravi u svom iskazu od 24. listopada 2004. god. navela da je optuženik joj prijetio nožem, kao i činjenici da njenim liječničkim pregledom nisu nađene povrede spolovila odnosno anusa.
Suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, oštećenica je u bitnom, tijekom cijelog postupka, iskazivala uvjerljivo, opisujući događaj i prilike koje su prethodile, a jedina razlika u njenom iskazu je li joj optuženik prijetio nožem ili pištoljem, se stvarno može pripisati izuzetno dugom proteku vremena od događaja (13 godina), koja razlika ne umanjuje njen iskaz niti dovodi u sumnju s obzirom na sve one druge detaljne opise događaja koje je konzistentno opisivala, kao i činjenicu njezina očajnog poziva u pomoć građanima prolaznicima kada joj se ukazala prilika, što potvrđuju svjedoci V. i Z. L..
Isto tako, u odnosu na liječničku dokumentaciju oštećene utvrđeno je da ista ima fizičku ozljedu u vidu ogrebotine na desnom obrazu, s navodom da se ne isključuje da je spolni odnos izvršen vaginalno i rektalno, pa neovisno o tome što iz medicinske dokumentacije ne proizlazi postojanje povreda na području spolovila oštećenice ili anusa, notorno je da do odnosa može doći i bez nastanka takvih povreda.
Stoga, po ocjeni ovog suda, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja dao je potpune i prihvatljive razloge u kojima je naznačio zašto vjeruje oštećenici, a isto tako sud prvog stupnja je savjesno analizirao i ispitao obranu optuženika, dovodeći je u svezu s drugim dokazima, te naveo u obrazloženju logične i uvjerljive razloge zbog čega je otklonio obranu optuženika kao neosnovanu i suprotnu rezultatima dokaznog postupka.
Nije u pravu optuženik kada pod žalbenom osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pobija pravilnost primjene kaznenog zakona i tvrdi da u radnjama nema elemenata kvalificiranog oblika kaznenog djela silovanja, jer djelo nije počinjeno na ponižavajući način. Naime, način na koji je to djelo izvršeno ukazuje na to da se radi o ponižavanju žrtve analnim odnosom koji je prešao mjeru ponižavanja koja je imanentna svakom „redovitom“ silovanju.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti povrede kaznenog zakona.
Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika zbog odluke o kazni.
Naime, s obzirom da je u obnovljenom postupku utvrđeno jednako činjenično stanje, te da je primijenjena ista odredba materijalnog prava kao i u ranijem postupku, to se kako niži, tako niti ovaj Vrhovni su nije mogao upuštati u opravdanost visine izrečene kazne, već to može biti samo predmetom ocjene prilikom podnošenja drugog izvanrednog pravnog lijeka i to zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.
Stoga je pobijanom presudom osnovano ranija presuda ostavljena na snazi i u pogledu izrečene kazne zatvora optuženiku u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.
S obzirom na sve izneseno, a kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud nije našao postojanje povreda na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru propisa iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, to je trebalo žalbu odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja, kao u izreci ove presude temeljem čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 15. siječnja 2009. god.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.