Rev-273/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 273/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. iz K., koju zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u K., protiv tuženika H. I. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1880/12-2 od 6. lipnja 2012. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2339/08-13 od 4. veljače 2011., u sjednici održanoj 6. lipnja 2017.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika H. I. d.o.o. protiv dosuđujućeg dijela presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1880/12-2 od 6. lipnja 2012. u odnosu na pravno pitanje „Je li obveznik isplate razlike mirovine na temelju udjela Fond“ pa se u tom dijelu preinačava drugostupanjska presuda i sudi:

Odbija se žalba tužiteljice B. Š. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2339/08-13 od 4. veljače 2011. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa 25.047,75 kuna sa zateznim kamatama od 7. travnja 2008. godine do isplate kao i u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu 3.690,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. veljače 2011. do isplate.

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu 3.075,00 kn u roku 15 dana.

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika H. – I. d.o.o protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-1880/12-2 od 6. lipnja 2012. odbacuje se u odnosu na prvo postavljeno pitanje.

II. Dopuna reviziji tuženika odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-2339/08-13 od 4. veljače 2011. odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se tuženiku naloži isplatiti joj iznos 25.047,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kao i da se tuženiku naloži naknaditi joj prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana (točka I. izreke), naložio je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.690,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana (točka II. izreke) te je odbio tuženika s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka koji prelazi dosuđeni iznos (točka III. izreke).

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici je presudom poslovni broj Gž- 1880/12-2 od 6. lipnja 2012. djelomično uvažio žalbu tužiteljice, a djelomično ju odbio kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva za platež zateznih kamata na glavnu tražbinu u razdoblju od 1. prosinca 2005. do 7. travnja 2008., te preinačio u preostalom dijelu i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 25.047,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.690,00 kuna, sve u roku 15 dana. Ujedno je odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu tako da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljici naloži naknaditi mu trošak sastava revizije u iznosu 1.875,00 kuna i trošak pristojbe na reviziju u iznosu 1.200,00 kuna.

Podneskom zaprimljenim na prvostupanjskom sudu 26. listopada 2012. tuženik je dopunio reviziju protiv drugostupanjske presude.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje je osnovana. Revizija tuženika u odnosu na prvo postavljeno pitanje je nedopuštena.

Dopuna revizije tuženika je nepravovremena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP), koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narode novine“ broj 25/13), u vezi sa čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narode novine“ broj 57/11) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom st. 3. istog članka propisano je da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao oporučne nasljednice sada pokojne D. Z. za isplatu iznosa 25.047,75 kuna, koji iznos s osnova obeštećenja na ime neisplaćenih razlika u mirovini nije za života isplaćen sada pokojnoj D. Z..

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je prednica tužiteljice sada pokojna D. Z. preminula 21. kolovoza 2006. godine

- da prema rješenju o nasljeđivanju broj O-1090/06 od 5. listopada 2006. donesenom po javnom bilježniku M. A. iz K. koje je postalo pravomoćno 2. studenog 2006. njezinu ostavinsku masu čini i pravo potraživanja prema HZMO – umirovljeničkom fondu s naslova obeštećenja sukladno utvrđenoj pripadajućoj razlici mirovine prema Zakonu o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. u iznosu 33.397,00 kuna

- da je nasljednikom sada pokojne D. Z. proglašena tužiteljica temeljem pisane oporuke pred svjedocima od 16. prosinca 2005.

- da je sada pokojnoj D. Z. utvrđena razlika mirovine u iznosu 33.397,00 kuna, od čega joj je za života isplaćeno 8.349,25 kuna, dok je ostao neisplaćen iznos 25.047,75 kuna - da tužiteljica nije nasljednica prvog nasljednog reda iza sada pokojne D. Z..

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 5. st. 2. Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. („Narodne novine“ broj 105/04 i 41/07) te odredbe čl. 1., čl. 4., čl. 18. st. 9. i st. 11. Zakona o umirovljeničkom fondu („Narodne novine“ broj 93/05 i 41/07), smatrajući da tužiteljica, koja nije nasljednica prvog nasljednog reda, ne može naslijediti pravo na isplatu ostatka razlike mirovine.

Drugostupanjski sud izražava shvaćanje da je sada pokojna D. Z., nakon što se izjasnila o načinu isplate razlike mirovine, stekla određenu tražbinu, koju tražbinu da mogu nasljeđivati njezini nasljednici sukladno propisima o nasljeđivanju, zbog čega da je tu tražbinu mogla naslijediti i tužiteljica. Nadalje, smatra da se odredba prema kojoj samo nasljednici prvog nasljednog reda mogu naslijediti korisnika mirovine, odnosi na situaciju u kojoj je korisnik mirovine preminuo prije izračuna razlike mirovine iz čl. 3. st. 1. Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda RH i prije izjašnjenja iz čl. 24. Zakona o umirovljeničkom fondu zbog čega preinačuje prvostupanjsku presudu i djelomično prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice.

U podnesenoj reviziji tuženik je naznačio slijedeća pitanja:

„1. Da li se radi o nasljeđivanju tražbina ili se radi o nasljeđivanju udjela u umirovljeničkom fondu?

2. Je li obveznik isplate razlike mirovine na temelju udjela Fond?“

Tuženik u reviziji ističe da je razlog zbog kojeg su postavljena pravna pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, taj da revizijski sud o tim pitanjima još nije zauzeo shvaćanje, a da je u odnosu na prvo postavljeno pitanje u pobijanoj presudi izraženo pravno shvaćanje protivno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7645/09 od 23. studenog 2010., dok je u odnosu na drugo postavljeno pitanje u pobijanoj presudi izraženo pravno shvaćanje protivno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Županijski sud u Bjelovaru broj Gž-650/11 od 26. siječnja 2012.

Ovaj revizijski sud ispitao je stoga pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 2. ZPP samo u dijelu u kojem se ona pobija i samo zbog drugo postavljenog pravnog pitanja. Ovo stoga što je ocijenjeno da se radi o takvom pravnom pitanju o kojem ovisi odluka u predmetnom sporu, a pobijana je odluka posljedica stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje, o kojemu postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova (presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-650/11 od 26. siječnja 2012.) koja se navodi u razlozima revizije. Stoga je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanje pasivne legitimacije tuženika valja razmotriti u smislu:

1. Zakona o provođenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. („Narodne novine“ broj 105/04 i 19/07, dalje: Zakon o provođenju odluke Ustavnog suda RH) i to:

- odredbe čl. 1., prema kojoj se ovim Zakonom uređuje provođenje Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-283/97 od 12. svibnja 1998. („Narodne novine“, broj 69/98) radi obeštećenja korisnika mirovina koje je nastupilo zbog djelomičnog usklađivanja mirovina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998. (stavak 1.), obeštećenje korisnika mirovina prema odredbama ovoga Zakona ostvarit će se putem posebnog fonda (stavak 2.), posebni fond iz stavka 2. ovoga članka osnovat će se posebnim zakonom, kojim će se urediti njegova djelatnost, te prava i obveze u provođenju načina obeštećenja (stavak 3.); 2. Zakona o umirovljeničkom fondu („Narodne novine“ broj 93/05 i 41/07, dalje: ZUF) i to:

- odredbe članka 1., prema kojoj se tim zakonom osniva Umirovljenički fond (u daljnjem tekstu: Fond) kojim se uređuje način obeštećenja korisnika mirovina iz članka 2. stavka 1. Zakon o provođenju odluke Ustavnog suda RH, čime se u cijelosti izvršava Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-283/97 od 12. svibnja 1998. („Narodne novine“, broj 69/98).

- odredbe čl. 2., prema kojoj je osnivač Fonda u ime Republike Hrvatske Vlada Republike Hrvatske,

- odredbe čl. 3. st. 1., prema kojoj je Fond zasebna imovina bez pravne osobnosti

- odredbe čl. 5., prema kojoj Fondom upravlja Društvo za upravljanje fondovima (u daljnjem tekstu: Društvo)

- odredaba čl. 6., prema kojima je Društvo trgovačko društvo u smislu Zakona o trgovačkim društvima osnovano u pravnom obliku kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću (stavak 1.), predmet poslovanja Društva je osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima (stavak 2.), društvo može upravljati s više investicijskih fondova (stavak 3.), ako Društvo izgubi pravo na upravljanje Fondom Upravni odbor raspisuje novi natječaj (stavak 8.)

- odredaba čl. 7., prema kojima je Društvo dužno upravljati imovinom Fonda s pozornošću opreznog, urednog i savjesnog gospodarstvenika uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika diverzifikacijom ulaganja u skladu s odredbama ovoga Zakona (stavak 1.), društvo odgovara članovima Fonda za štetu koja nastane zbog neispunjenja ili neprimjerenog ispunjenja svojih obveza nastalih u upravljanju Fondom i njegovom imovinom, osim ako neispunjenje ili neprimjereno ispunjenje proizlazi iz okolnosti za koje ne odgovara iako je poslovanje vodilo s opreznošću i pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika (stavak 2.)

- odredbe čl. 10., prema kojoj Društvo ima status financijske i fiducijarne institucije koja u svoje ime, a za račun Fonda sudjeluje na tržištu novca i tržištu kapitala

- odredbe čl. 11. stavka 1., prema kojoj najviša godišnja naknada Društvu utvrdit će se Statutom

- odredaba čl. 20., prema kojima u svrhu potpunog izmirenja obeštećenja, Vlada Republike Hrvatske u imovinu Fonda unosi novčana sredstva, udjele, dionice, obveznice i nekretnine. Ova imovina ne podliježe posebnim ograničenjima ulaganja u skladu sa Zakonom o investicijskim fondovima (stavak 1.), Vlada Republike Hrvatske snosi troškove upravljanja Fondom i transakcijske troškove (stavak 4.);

3. Zakona o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima („Narodne novine“ broj 127/00, dalje: Zakon o povećanju mirovina) i to:

- odredbe čl. 1., prema kojoj se ovim Zakonom uređuje način povećanja mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenim u različitim razdobljima i izvršava Odluka Ustavnog suda republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. u skladu s gospodarskim mogućnostima Republike Hrvatske

- odredbe čl. 7., prema kojoj će se sredstva za isplatu povećanja mirovina prema ovom Zakonu osigurati u državnom proračunu;

4. Statuta umirovljeničkog fonda („Narodne novine“ broj 119/05, dalje: Statut) i to:

-odredbe čl. 1. st. 1., prema kojoj je ovaj Statut temeljni akt Umirovljeničkog Fonda

- odredbe čl. 6., st. 3., prema kojoj društvo u upravljanju Fondom nastupa u pravnom prometu u svoje ime, a za račun Fonda.

-odredaba čl. 7., prema kojima je Društvo dužno upravljati imovinom Fonda s pozornošću opreznog, urednog i savjesnog gospodarstvenika uz uvažavanje načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika diverzifikacijom ulaganja u skladu s odredbama Zakona (stavak 1.), društvo obvezno svoje poslovanje voditi odvojeno od poslovanja Fonda (stavak 2.), društvo odgovara za štetu počinjenu članovima/vlasnicima dokumenata o udjelima ukoliko postupa protivno Zakonu ili ovom Statutu (stavak 3.).

Iz citiranih odredaba zakona i Statuta proizlazi da ne postoji izričita odredba koja bi odredila tko je obveznik isplate svote obeštećenja korisnika mirovine koje je nastupilo zbog djelomičnog usklađivanja mirovina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998.

Prema odredbi čl. 5. ZUF Umirovljeničkim fondom upravlja Društvo za upravljanje fondovima, prema odredbi čl. 10. istog Zakona i čl. 6. st. 3. Statuta. Društvo u upravljanju Fondom nastupa u pravnom prometu u svoje ime, a za račun Umirovljeničkog fonda, dok prema odredbi čl. 6. st. 8. ZUF ako Društvo izgubi pravo na upravljanje Umirovljeničkim fondom Upravni odbor raspisuje novi natječaj.

Slijedi da je H. I. d.o.o. trgovačko društvo, koje je na natječaju bilo izabrano kao Društvo za upravljanje Umirovljeničkim fondom, a da u upravljanju Umirovljeničkim fondom, tuženik u pravnom prometu nastupa „za račun“ Umirovljeničkog fonda pri tome plasirajući u investicije imovinu Republike Hrvatske (novčana sredstva, udjele, dionice, obveznice i nekretnine), koju je Vlada Republike Hrvatske unijela u imovinu Umirovljeničkog fonda (čl. 20. ZUF).

Dakle, u sve pravne odnose s trećima tuženik je stupao „za račun“ Umirovljeničkog fonda da bi se u konkretnom slučaju postiglo potpuno izmirenje obeštećenja korisnika mirovina koje je nastupilo zbog djelomičnog usklađivanja mirovina za razdoblje od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998.

Pritom H. I. d.o.o. trgovačko društvo za upravljanje Umirovljeničkim fondom ima pravo na naknadu za svoj rad, obvezno je svoje poslovanje voditi odvojeno od poslovanja Umirovljeničkog fonda, dužno je upravljati imovinom Umirovljeničkog fonda s pozornošću opreznog, urednog i savjesnog gospodarstvenika, a članovima Umirovljeničkog fonda odgovara za štetu koja nastane zbog neispunjenja ili neprimjerenog ispunjenja svojih obveza nastalih u upravljanju tim fondom i njegovom imovinom (čl. 7. ZUF).

Iz svega navedenog slijedi da tuženik H. I. d.o.o., kao Društvo za upravljanje Umirovljeničkim fondom nije obveznik isplate svote obeštećenja korisnika mirovine.

Stoga je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, istaknut još u prvostupanjskom postupku, koji je materijalnopravni prigovor, osnovanost kojega ne ovisi o činjenicama koje ne bi bile predmetom dosadašnjeg raspravljanja i utvrđivanja tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima te je drugostupanjski sud uslijed pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno preinačio prvostupanjsku presudu.

Valjalo je zato primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti u dosuđujućem dijelu drugostupanjsku presudu, ali zbog drugih razloga od onih iz prvostupanjske presude.

Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. ZPP kada je tužiteljicu obvezao da tuženiku nadoknadi utvrđeni potreban parnični trošak (čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP).

Prvo postavljeno pravno pitanje samim time nije važno pitanje, jer, kako tužbeni zahtjev nije osnovan zbog pomanjkanja pasivne legitimacije, to o odgovoru na prvo postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa je stoga reviziju tuženika glede tog pitanja valjalo odbaciti kao u izreci rješenja sukladno odredbi čl. 392.b st. 5. ZPP.

Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom te mu je na temelju odredaba čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. ZPP dosuđen trošak revizijskog postupka u ukupnom iznosu 3.075,00 kn (trošak sastava revizije u iznosu 1.875,00 kuna, uvećan za trošak sudske pristojbe u iznosu 1.200,00 kuna).

Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP revizija se podnosi u roku od trideset dana od dana dostave drugostupanjske presude. Da bi bila pravovremena i dopuna revizije mora biti izjavljena u roku za izjavljivanje revizije.

U ovom slučaju drugostupanjska presuda dostavljena je tuženiku 19. rujna 2012. (dostavnica na poleđini lista 52 spisa) te je rok iz čl. 382. st. 4. ZPP za podnošenje revizije, za tuženika počeo teći slijedeći dan nakon što je zaprimio drugostupanjsku presudu tj. 20. rujna 2012. Posljednji dan roka za izjavljivanje revizije i dopuna reviziji protiv drugostupanjske presude bio je 19. listopada 2012.

Obzirom da je tuženik dopunu reviziji po punomoćnici podnio 26. listopada 2012., dakle izvan propisanog roka od trideset dana od primitka drugostupanjske presude, slijedi da je dopuna reviziji nepravovremena.

Pri tome valja reći da je rok za podnošenje revizije zakonski, prekluzivni, procesnopravni rok.

Valjalo je stoga, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, dopunu reviziji tuženika odbaciti kao nepravovremenu.

Zagreb, 6. lipnja 2017.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.