Supreme Court dismisses retrial request as it challenges facts rather than statutory violations under Criminal Procedure Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary retrial of his final conviction for assault and threats. The defendant argued he acted under temporary mental disturbance due to alcohol intoxication and claimed the original sentencing violated his rights. The court ruled that his arguments regarding his mental state and sentencing were essentially challenges to the established facts, which fall outside the statutory grounds for extraordinary retrial under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 427. ZKP; Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se ako osuđenik pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja ili odluku o kazni, jer su to prigovori koji ne spadaju u taksativno predviđene osnove iz čl. 427. ZKP-a.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 100/09-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. i 2. i dr. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Vrbovskom, od 29. travnja 2008., broj K-138/06 i presuda Županijskog suda u Čakovcu od 20. veljače 2009., broj Kž-24/09-5, u sjednici održanoj dana 17. lipnja 2009.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev os. R. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, citiranom u uvodu ove presude, R. M. je zbog počinjenja kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318. st. 3. KZ-a i kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude putem braniteljice, S. M.-M., odvjetnice iz C., s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Obrazlažući zahtjev osuđenik navodi da zbog alkoholiziranosti, u stanju privremene duševne poremećenosti, nije bio svjestan niti je mogao biti svjestan da može počiniti kazneno djelo, tako da nije kazneno odgovoran. Tvrdi da je kod njega bila isključena krivnja zbog neubrojivosti. Napominje da je sud prvog stupnja cijenio takvu sposobnost da shvati značenje svog djela i upravlja svojim postupcima time što mu je ublažio kaznu izricanjem uvjetne osude, iako tu svoju odluku nije obrazložio sukladno odredbama čl.359. st. 7. i st. 8. ZKP-a. On protiv takve presude nije podnosio žalbu jer se smatrao odgovornim za počinjenje kaznenog djela i u stanju neubrojivosti, ali vidi da je to greška jer nije osoba koja bi se
III Kr 100/09-3
samoskrivljeno dovela u stanje „smanjene neubrojivosti“. Nikada nije pokazivao agresivnost i nije činio kaznena djela niti prije spornog događaja, niti poslije toga, a nije čak činio niti prekršaje remećenja javnog reda i mira.
U daljnjem dijelu zahtjeva osuđenik opširno navodi okolnosti koje se odnose na njegove poslovne i društvene aktivnosti, te primjereno vladanje u sredini u kojoj živi. Nadalje, ističe da je izrečena kazna zatvora neprimjerena i neće ostvariti opće i posebne svrhe kažnjavanja, posebice stoga jer će se njenim izvršenjem direktno ugroziti egzistencija najmanje deset mještana koje on zapošljava i njihovih obitelji, kao i njegova egzistencija i njegove obitelji. Smatra da se svrha izricanja kaznenopravnih sankcija mogla postići i izricanjem uvjetne osude kao što je to učinio i prvostupanjski sud.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je podnio odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428 st. 4. ZKP-a, u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Prije svega, osuđeniku se ukazuje da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, može podnositi samo iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi čl. 427. ZKP-a.
U točki 1. ove odredbe navedene su povrede kaznenog zakona zbog kojih se zahtjev može podnijeti, u točki 2. su istaknute postupovne povrede koje mogu biti temelj za podnošenje zahtjeva, a u točki 3. se navode povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog učinjenih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu, kao daljnje osnove na kojima se može temeljiti zahtjev za izvanredno preispitivanje.
Evidentno je, dakle, da se zahtjev ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. ZKP-a), a zahtjev osuđenika se u biti svodi samo na ove prigovore.
Naime, njegove tvrdnje da je kaznena djela uslijed alkoholiziranosti počinio u stanju privremene duševne poremećenosti, tj. u neubrojivom stanju, tako da je zbog toga isključenja njegova krivnja, su prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Sudovi tijekom provedenog postupka nisu utvrdili da je osuđenik bio neubrojiv, već je medicinskim vještačenjem (list 61-62) utvrđeno da je sa 3,05 g/kg apsolutnog alkohola u krvi bio u teškom pijanom stanju i smanjeno ubrojiv. Dakle, kada osuđenik navedenim prigovorima nastoji dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja o njegovoj ubrojivosti, time on ulazi u sferu činjenica, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 427. ZKP-a.
O povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 2. ZKP-a, zbog koje se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi, u smislu odredbe čl. 427. toč. 1. ZKP-a, bi se radilo kada bi sud utvrdio da je počinitelj kaznenog djela zbog jednog od stanja navedenim u čl. 40. st. 2. KZ-a postupao u stanju neubrojivosti, a unatoč toga ga je proglasio krivim. U tom slučaju, sud bi na ispravno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio kazneni zakon jer stanje neubrojivosti počinitelja (osim samoskrivljenog) isključuje krivnju (čl. 40. st. 1. KZ).
III Kr 100/09-3
Prema tome, u konkretnom slučaju osuđenik samo na posredan način pobija pravomoćnu presudu zbog povrede kaznenog zakona, a u biti on pobija ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.
Jednako tako, i ostale tvrdnje koje osuđenik u zahtjeva iznosi, a odnose se na odluku o kazni, ne mogu biti predmet razmatranja u postupku povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, tako da je i u tom dijelu zahtjev neosnovan.
Isto se odnosi i na primjedbe upućene manjkavom obrazlaganju presude, u smislu odredbe čl. 359. st. 7. i st. 8. ZKP-a, jer se radio o povredama odredba kaznenog postupka koje ne ulaze u krug taksativno navedenih postupovnih povreda iz toč. 2. čl. 427. ZKP-a, zbog kojih se ovaj pravni lijek može podnositi.
Iz svih naprijed navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, trebalo ga je na temelju čl. 421. u vezi čl. 429. ZKP-a kao neosnovanog odbiti.
U Zagrebu, 17. lipnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivan Protković, v. r.
Vesna Vrbetić, v. r.