Rev-835/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 835/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u Z., protiv tuženice-protutužiteljice M. G. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. M. M., odvjetnica u Z., radi uzdržavanja, odlučujući o reviziji tužitelja-protuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2- 20/09 od 15. rujna 2009., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-42/08 od 21. srpnja 2008., u sjednici održanoj 18. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja-protutuženika B. Š. kao neosnovana.

Tuženici-protutužiteljici M. G. ne dosuđuje se naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je, između ostalog, potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je tuženik-protutužitelj B. Š. obvezan plaćati na ime uzdržavanja tuženici-protutužiteljici M. G. za razdoblje od 21. ožujka 2003. do 20. srpnja 2008. mjesečne iznose od po 160,00 kn, a od 21. srpnja 2008. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečne iznose od po 3.000,00 kn s tim da dospjele obroke plati odjednom, a dospijevajuće do svakog 10-tog u mjesecu, sve s zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate i to po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o

nja 2008. do isplate po stopi

visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječ

koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.246,03 kn. Protiv tog dijela drugostupanjske presude (toč. II. izreke) tužitelj-protutužitelj B. Š. izjavio je reviziju zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da se nižestupanjske presude u tom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica-protutužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se ista odbaci kao nedopuštena, odnosno odbije kao neosnovana, te tužitelja-protuužitelja obveže da joj naknadi trošak odgovora.

Prije svega, neosnovano se u odgovoru na reviziju predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona, prema kojoj protiv drugostupanjske presude donesene u bračnom sporu revizija nije dopuštena.

Naime, pobijanom presudom odlučeno je o protutužbenom zahtjevu tuženice kao bračnog druga za uzdržavanje, podnesenom u parnici za razvod braka u smislu čl. 218. st. 1. Obiteljskog zakona. Odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje: OBZ) nije određeno je li u parnicama za uzdržavanje između bivših bračnih drugova isključena (kao u sporovima o uzdržavanju djece - čl. 305. st. 2. OBZ) zakona) ili dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude, zbog čega se o dopuštenosti revizije odlučuje na temelju odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 48/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08).

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, a prema odredbi čl. 36. ZPP - ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina.

U ovom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude iznosi 190.240,00 kn (iznos dospjelih obroka uzdržavanja 10.240,00 kn, buduća davanja s tog osnova po 3.000,00 kn mjesečno, što za pet godina iznosi 180.000,00 kn).

Dakle, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.00,00 kn pa je revizija tužitelja-protutuženika dopuštena.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku koji je prethodio reviziji nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji. Obje presude sadrže jasne i iscrpno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, koji u cijelosti korespondiraju sa stanjem spisa, a drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa stoga u postupku pred tim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP) na koju revident također ukazuje sadržajem revizije. Pritom okolnost da je drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude (stranica 5, zadnji odjeljak) pogrešno zbrojio iznose mjesečne najamnine (800,00 EUR + 350,00 EUR = 1.150,00 EUR, a ne 1.250,00 EUR koliko navodi taj sud) koje je tužitelj-protutuženik prema utvrđenju prvostupanjskog suda ostvarivao iznajmljivanjem dvaju stanova u svom vlasništvu (sve do prodaje jednog od tih stanova u listopadu 2007.), po ocjeni ovog suda ne predstavlja takav nedostatak zbog kojeg se pravilnost pobijane presude ne bi mogla ispitati, tim više, što se radi o očitoj pogrešci u računanju koju sud može ispraviti u svako doba (čl. 342. st. 1. ZPP).

Također, u postupku koji je prethodio reviziji nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom izloženog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koja je prihvatio i drugostupanjski sud, proizlazi da su parnične stranke sklopile brak 4. ožujka 1995., te da je isti pravomoćno razveden djelomičnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P2-1517/02 od 16. siječnja 2004.

Nadalje, utvrđeno je da tuženica-protutužiteljica M. G. (rođ. ..., po struci upravni pravnik) zbog svog zdravstvenog stanja nije sposobna za rad, dakle ne ostvaruje prihode po osnovi radnog odnosa, da je vlasnica 2,5-sobnog komfornog stana u Z., … površine 72 m2, da od te svoje imovine može ostvariti prihode u mjesečnom iznosu od 1.800,00 kn (iznajmljivanjem tog stana - što je već i činila i istovremenim unajmljivanjem odgovarajućeg stana za svoje potrebe, ili prodajom tog stana i kupnjom dva manja od kojih bi jednog iznajmljivala za približno isti iznos), što nije u cijelosti dostatno za podmirenje njezinih ukupnih životnih potreba, te da je vlasnica vozila starog 13 godina.

S druge pak strane utvrđeno je da tužitelj-protutuženik B. Š. (rođ. ..., diplomirani ekonomist) posjeduje vrijednu imovinu (ima u vlasništvu stan u … u Z., površine 120 m2 i garažu površine 21,38 m2, dvosoban stan u Njemačkoj kojeg iznajmljuje za 350,00 EUR mjesečno, bio je vlasnik stana u Z., … od kojeg je ubirao mjesečnu najamninu od 800,00 EUR sve do njegove prodaje u listopadu 2007. (za iznos od 400.000.00 EUR), da je trgovanjem vrijednosnicama (koje je kupio novcem polučenim prodajom tvrtke S. u Njemačkoj te stana i garaže u … u Z.) ostvario znatne novčane iznose, da je vlasnik dva vozila (Jeep Grand Cherokee, god. proizvodnje 1998. i Porsche god. proizvodnje 1973.), da je nezaposlen, te da prema vlastitom iskazu mjesečno raspolaže za svoje potrebe iznosom od 1.200,00 EUR i nema drugih obveza uzdržavanja.

Prema odredbi čl. 217. OBZ bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga.

Nižestupanjski sudovi su na temelju utvrđenih činjenica pravilno zaključili da protutužiteljica ima pravo na uzdržavanje na temelju odredbe čl. 217. OBZ, jer nema dovoljno sredstava za život i ne može ih u potpunosti ostvariti iz svoje imovine, te je nesposobna za rad.

Nadalje, pravilno je i u skladu s odredbom čl. 231. st. 1. OBZ drugostupanjski sud (povodom žalbe protutuženika) utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice u iznosu od 4.800,00 kn (za razliku od prvostupanjskog suda koji je te potrebe utvrdio u iznosu od čak 9.640,00 kn), pri čemu je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti u smislu st. 2. istog članka o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

Slijedom navedenog, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je samo djelomice prihvatio protutuženikovu žalbu i istoga obvezao da za uzdržavanje tužiteljice u razdoblje od 21. ožujka 2003. do 20. srpnja 2008. doprinosi mjesečne iznose od 160,00 kn (razlika između utvrđenih potreba od 4.800,00 kn i sredstava od 4.640,00 kn s kojima je protutužiteljica raspolagala u tom periodu), a od 21. srpnja pa nadalje u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno (razlika između ukupno utvrđenih potreba - 4.800,00 kn i prihoda koje ona može ostvariti iz svoje imovine - 1.800,00 kn). Naime, i po ocjeni ovog revizijskog suda, protutuženik je s obzirom na svoju cjelokupnu imovinu i materijalne prilike, unatoč tomu što je nezaposlen, u mogućnosti doprinositi navedeni iznos bez opasnosti za vlastito uzdržavanje.

Revidentovi navodi u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava uglavnom se svode na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima, uz istovremeno iznošenje nove činjenice (posvajanje djeteta).

U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 387. ZPP u reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice relevantne za primjenu materijalnog prava. Zbog toga revidentovi navodi u tom pravcu nisu od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava, jer nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Odluka o troškovima postupka u skladu je s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP.

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

Tuženici-protutužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 18. studenoga 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.