Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed amount under Article 382 ZPP does not exceed 100,000 kn.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible because the value of the contested portion of the final judgment did not exceed the statutory threshold for appeals. The plaintiff sought to overturn a lower court ruling that awarded 128,740.00 kn, arguing for a full reversal based on procedural and substantive errors. The court applied Article 382 of the Civil Procedure Act, which permits appeals only when the disputed amount surpasses 100,000 kn, thereby rejecting the request due to the insufficient monetary value.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku; Appeals in monetary payment cases are admissible only if the disputed amount exceeds 100,000 kn, otherwise they are inadmissible.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1325/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-9347/00 od 14. svibnja 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2909/97 od 02. veljače 2000. godine, u sjednici održanoj dana 28. rujna 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. isplatiti tužiteljici A. M. iz Z. iznos od 128.740,00 kn, te joj naknaditi parbeni trošak u iznosu od 17.262,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 02. veljače 2000. godine do isplate, a koja je određena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem zahtjeva isplatu daljnjeg iznosa od 24.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, te se odbija sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 128.740,00 kn, a koja teče od dana podnošenja tužbe do dana donošenja prvostupanjske presude."
Protiv navedene presude a za dio za koji je odbijena s tužbenim traženjem (toč. II. izreke prvostupanjske presude) tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom počem od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, kao i troškove revizije.
Na reviziju nije odgovoreno.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Kako je predmet spora upravljen na isplatu novčanog iznosa, to o dopuštenosti revizije treba odlučiti po odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
Po odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a revizija bi bila dopuštena kad bi revizijom pobijani dio pravomoćne presude prelazio iznos od 100.000,00 kn.
Budući u nazočnom sporu vrijednost revizijom pobijanog iznosa pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, to je revizija nedopuštena.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a je riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 28. rujna 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.