County Court of Split dismissed lower court's jurisdiction denial, ruling water authority has court authority for enforcement.
Legislator summary
AI generatedThe County Court of Split overturned the Crikvenica District Court's decision denying jurisdiction over a water fee enforcement case. The lower court incorrectly concluded that only municipal bodies could handle such collections, whereas the appellant argued the water authority itself had the right to initiate enforcement. The court held that when a water authority issues a collection decision, it falls under the enforcement jurisdiction of the courts, thereby allowing the enforcement request to proceed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 1. Ovršnog zakona; čl. 71. st. 3. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva: When a water authority issues a collection decision for water fees, the courts have jurisdiction over the enforcement proceedings initiated by that authority.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
Gž Ovr-2178/15
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, postupajući prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-312/15-2 od 17. srpnja 2015., po sucu ovog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u postupku osiguranja H.v., OIB: …, V. O.z.v.p.p.i.s., R., zastupan po punomoćnici N. Š., odvjetnici u R., protiv ovršenika I. C. iz C., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-440/14 od 11. rujna 2014. godine, dana 4. studenog 2015.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Ovr-440/14 od 11. rujna 2014. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Općinski sud u Crikvenici oglasio se apsolutno nenadležnim u ovoj ovršnoj stvari, te je prijedlog za ovrhu odbacio.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku "NN" 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 u nastavku teksta: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("NN" 112/12 i 25/13, u nastavku teksta OZ).
U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbi Zakona o financiranju vodnog gospodarstva, Zakona o komunalnom gospodarstvu, te Općeg poreznog zakona, na koje se pozvao u obrazloženju rješenja zaključio kako određivanje i provedba ovrhe na temelju ovršnog rješenja ovrhovoditelja kojim je obračunata naknada za uređenje voda, nije u sudskoj nadležnosti. Zaključno navodi da je stajalište prvostupanjskog suda o sudskoj nenadležnosti pravilno jedino u situaciji kada se radi o naplati naknade za uređenje voda koju obračunavaju i naplaćuju jedinice lokalne samouprave ili pravne osobe kojima su jedinice lokalne samouprave povjerile posao obračunavanja i naplate uz komunalnu naknadu, a ne i u slučaju kad ovrhovoditelj na temelju ovršnih rješenja koje je sam donio pokreće ovršni postupak.
Predlaže da se pobijano rješenje preinači, određivanjem predložene ovrhe uz naknadu žalbenog troška.
Žalba je osnovana.
Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine – naknade za uređenje voda na temelju ovršnih rješenja koja je donio ovrhovoditelj pljenidbom novčanih sredstava ovršenika.
Prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu za ovrhu, pozivom na odredbe Zakona o financiranu vodnog gospodarstva ("NN" 153/09, 90/11 i 56/13: dalje ZVFG), odredbe čl. 22. st. 2. točke 1. i stavka 3. te čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("NN" 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13, dalje ZKG), kao i odredbe Općeg poreznog zakona ("NN" 147/8, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13; dalje OPZ) zaključio da određivanje i provedba ovrhe u ovoj ovršnoj stvari ne ide u sudsku nadležnost, slijedom čega se pobijanim rješenjem oglasio nenadležnim i prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu odbacio.
Opisani žalbeni navodi ovrhovoditelja su osnovani.
U ovoj ovršnoj stvari sporno je da li je u sudskoj nadležnosti određivanje i provedba ovrhe na temelju ovršnog rješenja ovrhovoditelja (H.v.) kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje.
Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju H.v. te je i naplaćuju osim u slučaju iz čl. 17. toga Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H.v. (st. 2.).
Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave uz tu naknadu naplaćuju i naknadu za uređenje voda.
Odredbom čl. 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("NN" 82/10) propisano je da jedinica lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H.v.
Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je i odredbom čl. 6. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su pod određenim uvjetima H.v. ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe. Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti H.v.
Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava vodna naknada donijele H.v. ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG donijela jedinica lokalne samouprave.
Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv obveznika naknade za uređenje voda koja se obračunava uz komunalnu naknadu ovrha provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade dok prema odredbi st. 3. istog članka ovrhu protiv obveznika vodne naknade za koje rješenje o obračunu donose H.v. osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja) pokreću H.v. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.
Prema odredbi čl. 1. Ovršnog zakona, tim zakonom se uređuje postupak u kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak o kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja) ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Dakle određujući da H.v. postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 71. ZVFG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose H.v.
Dakle za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja H.v. kojim je obračunata vodna naknada i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-1603/13 od 18. ožujka 2015 godine).
Stoga, ovrhovoditelj osnovano u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da rješavanje ovog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost.
Zbog tih razloga trebalo je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za ovrhu.
Sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a ostavljeno je o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Splitu 4. studenog 2015.
S U D A C
Andrea Boras Ivanišević