Legislator Case Law & Legislation
Rev-155/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows revision, reducing non-material damage compensation for physical pain and fear based on expert findings.

Case Number Rev-155/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's revision against the lower courts' judgment regarding compensation for non-material damage. The defendant argued that the awarded amounts for physical pain and fear were excessive compared to established case law, while the plaintiff suffered severe injuries including brain trauma and reduced work capacity. The court found the revision partially justified, ordering a reduction of the compensation for physical pain and fear to align with the severity and duration of the injuries, while upholding the award for mental anguish and care costs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. ZOO; čl. 395. st. 1. ZPP: The Supreme Court may partially revise a final judgment if the awarded compensation for non-material damage is disproportionate to the severity and duration of the injury, requiring the court to adjust the amount to reflect the actual harm suffered.

Keywords

AI generated
non-material damage compensation physical pain assessment fear compensation reduction mental anguish award revision of final judgment expert medical findings proportionality of damages

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 155/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Z. iz Z., koga zastupa B. B., odvjetnik u Z., protiv tužene C. " d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. prosinca 1996. godine br. Gž-7717/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. listopada 1996. godine broj Pn-2974/96, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. listopada 1996. godine br. Pn-2974/96, kao i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 17. prosinca 1996. godine br. Gž-7717/96-2 u dijelu o dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah, kao i u odluci o troškovima spora i u tom dijelu sudi:

Tužena C.-o. d.d. iz Z. dužna je tužitelju J.Z. iz Z., T. br. … za pretrpljene fizičke boli umjesto iznosa od 18.000,00 kn platiti iznos od 6.000,00 kn i za pretrpljeni strah umjesto iznosa od 12.000,00 kn platiti iznos od 4.000,00 kn, sve to sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. listopada 1996. godine do isplate.

Tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.650,00 kn, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom tužitelju je za stradanje u prometnoj nesreći od 30. studenoga 1995. godine za pretrpljene fizičke bolove dosuđena novčana naknada u iznosu od 18.000,00 kn (traženo 25.000,00 kn) za pretrpljeni strah 12.000,00 kn (traženo 15.000,00 kn), po osnovi duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 60.000,00 kn, koliko je i traženo, te po osnovi troškova tuđe pomoći i njege 6.750,00 kn (traženo 8.000,00 kn), sve sa odgovarajućom zateznom kamatom uz naknadu troškova parnice u iznosu od 9.720,25 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava, nalazeći da je s obzirom na okolnosti ovog slučaja i važeću sudsku praksu tužitelju kao realno za fizičke bolove trebalo dosuditi iznos od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah 4.000,00 kn i po osnovi duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 30.000,00 kn, a pogrešna je i odluka sudova o izdacima za tuđu pomoć i njegu, zbog čega je tuženik predložio da se revizija prihvati i u skladu s revizijskim prijedlogom odluke sudova preinače.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u prometnoj nesreći od 30. studenoga 1995. godine zadobio teške tjelesne ozljede, i to udar i natučenje glave sa podljevom krvi, potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa oštećenjem stražnjeg ligamenta i cervikalnog pleksusa, registriarana je promjena funkcije kralježnice, a CT nalaz ukazuje da je ozljeda mozga dovela do vaskularne lezije, što se smatra težom ozljedom mozga (nalaz vještaka, l. 31-32).

Zadobivene ozljede prouzrokovale su jake bolove u trajanju od deset dana, koliko i srednje jačine, te slabije bolove u trajanju od 30 dana. Tužitelj je pretrpio i jaki strah u trajanju od dva dana, sedam dana srednje jačine, a zatim trpi slabiji strah, što se posebno održava u strahu od prometa. Njegova radna sposobnost je smanjena do 25%. Snaga lijeve ruke slabi, a prilikom hodanja povremeno zapinje lijevom nogom, koja oscilira i tone. Tužitelj trpi vrtoglavice, nesanice, lako se zamara, ima smetnje koncentracije, razdražljiv je i povremeno se javljaju mučnine.

S obzirom na takova utvrđenja sudova ovaj revizijski sud nalazi da je revizija tuženika u odnosu na zahtjev tužbe za naknadu nematerijalne štete po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova i straha osnovana i da je u reviziji ponuđena visina novčane naknade za te oblike štete (za fizičke bolove 6.000,00 i za pretrpljeni strah 4.000,00 kn) potpuno primjerena težini i trajanju bolova i straha (čl. 200. ZOO), zbog čega je u tom dijelu odluke sudova trebalo preinačiti i suditi kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP).

Glede dosuđene novčane naknade za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti, revizija tuženika ne ukazuje se osnovanom. Naime, uvažavajući spomenuta utvrđenja sudova o lokaciji, težini i posljedicama zadobivenih ozljeda, zbog kojih će tužitelj s obzirom i na relativno visok stupanj umanjenja radne sposobnosti, ali i s obzirom na svoj radnopravni status (tužitelj je službenik) i životnu dob (tužitelj je rođen 1953. godine) imati ozbiljne i trajne tegobe u obavljanju zadataka svoga mjesta rada i života općenito (smetnje koncentracije, česte vrtoglavice i mučnine, slabljenje snage lijeve ruke i noge ....), sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uvažavajući sve te osobitosti ovoga slučaja, tužitelju za taj oblik nematerijalne štete dosudili primjerenu i realnu novčanu naknadu (čl. 200. ZOO), što drugačije revizijsko viđenje ne dovodi u pitanje.

Pravni pristup sudova u ocjeni osnovanosti dijela zahtjeva tužbe po osnovi tuđe pomoći i njege, suprotno mišljenju tuženika, nije pogrešan. Naime, Cjenik takovih usluga sudovi su koristili, ali samo kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje visine tog oblika materijalne štete, dosudivši 50% tužitelju od te cijene, zbog čega se dosuđena novčana naknada na toj osnovi i po mišljenju ovog revizijskog suda ukazuje zakonitom i pravilnom.

S obzirom na istaknute razloge trebalo je odluke sudova djelomično preinačiti (čl. 395. st. 1. ZPP), u odnosu na dosuđenu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke bolove i strah, dok je u ostalom dijelu reviziju tuženika kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP) uz napomenu, da je odluka o troškovima spora utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 155. st. 1. i 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 6. listopada 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.