Rev-235/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 235/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz B., zastupan po punomoćniku R. R., odvjetniku iz K., protiv tuženika HPT -Hrvatska pošta i telekomunikacije s p.o. Zagreb, Telekomunikacijski centar Rijeka, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 27. rujna 1995. godine, br. Gž 313/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. listopada 1994. godine, br. P 4910/93, u sjednici održanoj 2. veljače 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci od 27. rujna 1995. godine, br. Gž 313/95 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 17. listopada 1994. godine, br. P 4910/93 i predmet vraća Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 933 DEM u HRD protuvrijednosti na dan isplate sa zakonskim kamatama od dana donošenja presude do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati kao osnovanu i ukine obje nižestupanjske presude, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da ista bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj s tuženikom dana 8. listopada 1991. godine zaključio ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, kojim se tuženik obvezao da će za tužitelja izvršiti priključenje terminalnog uređaja na javnu telekomunikacijsku mrežu u roku od najkasnije 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora, a tuženik se obvezao da će isplatiti cijenu zasnivanja pretplatničkog odnosa u iznosu od 2.200 DEM za jednokratnu uplatu, što na dan sklapanja ugovora iznosi 28.600,00 dinara,

- da je tužitelj u ispunjenju obveze iz navedenog ugovora dana 19. kolovoza 1991. godine isplatio tuženiku svotu od 28.600,00 HRD kao dinarsku protuvrijednost iznosa od 2.200 DEM (ugovorena valutna klauzula),

-

- da je ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa raskinut,

-

- da tuženik nakon raskidanja ugovora nije isplatio tužitelju protuvrijednost 2.200 DEM, već je dana 22. studenog 1993. godine tužitelju isplatio 28.600 HRD sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Tužitelj u ovom sporu traži da mu se isplati razlika između svote, koju mu je tuženik isplatio dana 22. studenog 1993. godine i one koja mu je trebala biti isplaćena da je tuženik postupio sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev, jer da iz sadržaja ugovora proizlazi da stranke nisu ugovorile da bi se u slučaju raskida ugovora vraćanje primljenog novčanog iznosa vršilo primjenom valutne klauzule, a da se valutna klauzula ne primjenjuje kod raskida ugovora, a tuženik da je isplatio tužitelju svotu od 28.600 HRD, koliko je tužitelj uplatio, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i time ispunio svoju obvezu sukladno odredbi čl. 132. st. 2. toč. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO).

Pravno stajalište nižestupanjskih sudova nije pravilno.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda smisao odredbe čl. 132. ZOO je da kod raskida ugovora, stranka koja je u cijelosti ili djelomično ispunila ugovor, ima pravo tražiti da joj se vrati ono što je dala.

Valutna klauzula koja je ugovorena da bi se očuvala vrijednost novčane obveze primjenjuje se kako kod ispunjenja obveze, tako i kod vraćanja onoga što je u ispunjenju obveze dano. Na taj način postiže se jednaki učinak valutne klauzule u odnosu na obje ugovorene stranke, Što predstavlja i ostvarenje načela ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu (čl. 11. ZOO).

Valutna klauzula je dopuštena pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/94) koji se primjenjuje temeljem čl. 7. navedenog zakona i na pravni odnos stranaka u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je u izvršenju svoje obveze iz ugovora, koji je raskinut, uplatio iznos od 28.600 HRD, kao protuvrijednost 2.200 DEM, pa ima pravo tražiti da mu se isplati protuvrijednost iznosa od 2.200 DEM, prema tečaju NBH na dan isplate.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali visinu potraživanja tužitelja, čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je zato reviziju valjalo prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92).

U nastavku će prvostupanjski sud utvrditi visinu potraživanja tužitelja, te nakon toga ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Zagrebu, 2. veljače 2000.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.