Gž R-2371/2016-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 27 Gž R-2371/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice u pravnoj stvari tužiteljice D. T. /OIB …/ iz Z., …, zastupane po punomoćnicima N. H. i D. H., odvjetnicima u Z., protiv tuženika B. P. C. O. d.d. /OIB …/, Z., … zastupanog po punomoćnici B. I. S., odvjetnici u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-462/16-6 od 21. rujna 2016., u sjednici održanoj 13. prosinca 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se, kao djelomično neosnovana, žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-462/16-6 od 21. rujna 2016. u stavku I. izreke.

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-462/16-6 od 21. rujna 2016. u stavcima II. i III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je pravno nevaljana i nedopuštena Odluka tuženika datirana s 05. siječnja 2016., bez broja, o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljici, kojom se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 23. prosinca 2011. s pripadajućim dodacima, zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa slijedom čega se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku tužiteljicu vratiti na odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, pod istim uvjetima i istom plaćom (stavak II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn (stavak III. izreke).

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika, kao neosnovanima, predlaže odbiti je.

Žalba je djelomično osnovana.

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu datirane s 05. siječnja 2016. (čl. 116 st. 1. Zakon o radu /„Narodne novine“ broj: 93/14 u daljnjem tekstu: ZR/14/); da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao; za vraćanjem tužiteljice na odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, pod istim uvjetima i istom plaćom (čl. 124 st. 1. ZR-a) i naknadu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14/).

Ispitujući pobijanu presudu u okviru razloga navedenih u žalbi te u okviru razloga iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji ne proturječe izreci presude, niti sadržaju zapisnika o izvedenim dokazima tijekom postupka, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena.

Pri tome valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to on čini.

Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a u odnosu na potvrđujući dio drugostupanjske odluke.

Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Naime, na temelju mjerodavne odredbe čl. 116 st. 1 ZR-a/14, poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uslijed koje, uz uvažavanje svih okolnosti slučaja i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Sud prvog stupnja, pošavši od utvrđenja:

- da se u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu, kao razlog za donošenje iste, navodi činjenica da je tužiteljica tuženiku dana 21. prosinca 2015. dostavila obavijest o prekidu rada od 17. prosinca 2015., za koji prekid rada tuženik smatra da nema uporišta u odredbi čl. 134. st. 4. ZR-a/14, budući da je tuženik na adekvatan način ispitao pritužbu tužiteljice te je utvrdio da je ista neosnovana, s obzirom da je temeljem provedenih dokaza utvrđeno da tužiteljica nije uznemiravana od strane predsjednice Uprave, niti joj je povrijeđeno dostojanstvo te da posljedično tome ista zloupotrebljava pravo na prekid rada;

- da se kao drugi razlog za donošenje pobijane odluke navodi da je tužiteljica zloupotrijebila bolovanje te da je neistinito prikazala poslodavcu da joj je narušeno zdravstveno stanje, do kojeg zaključka tuženik dolazi iz razloga što se tužiteljica, za vrijeme korištenja bolovanja, udala, što je utvrđeno iz pritužbe, koju je tuženik primio 21. prosinca 2015. i u kojoj se tužiteljica potpisala s novim prezimenom;

zaključuje da tuženik nije imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a/14, usvaja tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu, s kojim se pravnim stavom slaže i ovaj viši sud. Naime, nije sporno da je tužiteljica, nakon što je podnijela pritužbu tuženiku, postupila u smislu odredbe čl. 134. st. 4. ZR-a/14 te je, vezano uz uznemiravanje, za koje smatra da se dogodilo, zatražila zaštitu pred nadležnim sudom.

Korištenje mogućnosti za prekidom rada, koju zaštitu za radnika predviđa Zakon o radu, ne može predstavljati opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, niti se može tretirati kao teška povreda radne obveze sve do trenutka kada pravomoćnom sudskom odlukom ne bude utvrđeno da tužiteljica nije bila uznemiravana, niti da joj je povrijeđeno dostojanstvo pa da, posljedično tome, nije imala opravdani razlog za prekid rada u smislu odrede čl. 134. st. 4. ZR-a/14.

Također niti privremena nenazočnost na radu, koja je opravdana javnom ispravom, doznakom o bolovanju, ne može predstavljati opravdani razlog za donošenje pobijane odluke o otkazu (čl. 117. st. 1. ZR-a/14), osim u slučaju da se, u za to predviđenom postupku, utvrdi da su u istoj neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 1. i 4. ZPP-a).

Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odlučio kada je usvojio zahtjev tužiteljice za povratkom na rad kod tuženika, to stoga što je između parničnih stranaka nesporno da vode parnični postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-404/16, u kojem tužiteljica pobija odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 02. siječnja 2016. i koji nije pravomoćno okončan, radi čega je u ovom trenutku preuranjena odluka o povratku tužiteljice na rad kod tuženika i vezano uz taj dio tužbenog zahtjeva je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je u tom dijelu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti, a posljedično je ukinuta i odluka o parničnom trošku, koja se ostavlja za konačnu odluku.

U odnosu na žalbene navode valja navesti da se isti svode na subjektivno tumačenje pravnih propisa te su kao takvi bez pravnog uporišta i nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i rješenja (čl. 370. ZPP-a).

U Zagrebu 13. prosinca 2016.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.