Supreme Court awards damages for unreasonable court delay in civil proceedings under Article 27 of the Courts Act.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the County Court to decide within three months and awarded 10,900 Croatian kuna in damages to the plaintiff. The plaintiff claimed a violation of her right to a hearing within a reasonable time in a nine-year-old traffic accident compensation case. The Court found that despite the case's complexity and the plaintiff's minor procedural delays, the courts failed to adhere to principles of concentration and economy, causing excessive delay.
Legislator headnote
AI generatedčl. 27. st. 1. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: A party may directly petition a higher court for protection of the right to a hearing within a reasonable time, and the court must award appropriate compensation if the delay is attributable to the judicial authorities despite case complexity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 1674/09-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice N. H. iz Z., koju zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 22. svibnja 2009., dana 9. travnja 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-397/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici N. H. iz Z., u iznosu od 10.900,00 kn (slovima:desettisućaidevetstokuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagateljica je 22. svibnja 2009. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09-dalje: ZS) u kojem je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-7616/00. Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-791/09-5 od 3. rujna 2009. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom sudu jer se spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7616/00 od 8. veljače 2008. nalazi na Županijskom sudu u Zagrebu i vodi pod poslovnim brojem Gžn- 397/08.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-7616/00, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 28. rujna 2009. i službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljice na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, broj 55/01.):
-postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu 13. prosinca 2000. tužbom tužiteljice N. H. (u ovom postupku predlagateljice) protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete,
-na ročištu 4. prosinca 2001. tužiteljica je saslušana na okolnost imovnog stanja te je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, tuženik je podnio odgovor na tužbu kojim je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, o odgovornosti se obvezao očitovati naknadno te se usprotivio osnovu i visini postavljenog tužbenog zahtjeva, tužiteljica se je obvezala u roku od 15 dana dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, sud je donio rješenje da će se zatražiti spis Prekršajnog suda u Zagrebu i saslušati tužiteljica i osiguranik tuženika,
-dopisom od 11. siječnja 2002. dostavljen je spis Prekršajnog suda u Zagrebu,
-na ročištu 13. ožujka 2002. tužiteljica je predala u spis daljnju medicinsku dokumentaciju, saslušana je kao stranka u postupku te je saslušana svjedokinja, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem-rekonstrukcijom, tužiteljica je pozvana u roku od 15 dana uplatiti predujam za provođenje vještačenja,
-tužiteljica je dostavila dokaz o uplaćenom predujmu uz podnesak od 30. listopada 2002.,
-sud je rješenjem od 2. prosinca 2002. odredio izvođenje dokaza očevidom koji je proveden 24. siječnja 2003.
-vještak je 3. veljače 2003. dostavio nalaz i mišljenje koje je dostavljeno strankama radi očitovanja 7. veljače 2003., na koji se tuženik očitovao podneskom od 26. veljače 2003., navodeći da nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje dok se tužiteljica očitovala u podnescima od 10. ožujka 2003. ističući da nema primjedbi, ali da tuženik iz nalaza i mišljenja izvodi pogrešan zaključak,
-tužiteljica je podneskom od 5. studenog 2003. dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju,
-na ročištu 14. ožujka 2005. tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva i predložila izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, sud je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem i pozvao tužiteljicu uplatiti predujam u roku od 60 dana čemu je tužiteljica udovoljila 1. srpnja 2005.,
-sud je rješenjem od 8. srpnja 2005. pozvao vještake na preuzimanje spisa,
-vještaci su nalaz i mišljenje dostavili 12. kolovoza 2005., stranke su rješenjem od 13. rujna 2005. pozvane očitovati se na isto čemu je tuženik udovoljio podneskom od 3. listopada 2005. prigovorivši nalazu i mišljenju, a tužiteljica podneskom od 5. prosinca 2005. kojim je uredila tužbeni zahtjev,
-na ročištu 16. ožujka 2006. saslušani su vještaci u odnosu na primjedbe tuženika na njihov nalaz i mišljenje, nakon stavljanja daljnjih dokaznih prijedloga i raspravljanja, tužiteljica je pozvana u roku od 15 dana dostaviti dokumentaciju u vezi materijalne štete,
-tuženik je podneskom od 6. rujna 2006. predložio da se tužiteljicu obveže dostaviti cjelokupnu ovjerenu presliku zdravstvenog kartona te broja invalidskog spisa povodom umirovljenja tužiteljice,
-na ročištu 19. prosinca 2006. tužiteljica je predala u spis podnesak kojim je postavila tužbeni zahtjev u pogledu materijalne štete te je uz podnesak predala i dokumentaciju, tuženiku je određen rok od 15 dana radi očitovanja, čemu je tuženik udovoljio podneskom od 27. prosinca 2006. na koji se tužiteljica očitovala podneskom od 26. siječnja 2007.,
-na ročištu 2. listopada 2007. stranke su ostale kod navoda iznesenih tijekom postupka, tužiteljica je ispravila tužbeni zahtjev u pogledu tijeka kamata na materijalnu štetu, glavna rasprava je zaključena te je donesena presuda poslovni broj Pn-7616/00 kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen, presuda je otpremljena strankama 14. studenoga 2007.,
-povodom žalbe tužiteljice protiv presude (30. studenoga 2007.) i žalbe tuženika (30. studenoga 2007.) spis je s popratnim izvješćem dostavljen 8. veljače 2008. Županijskom sudu u Zagrebu gdje se vodi pod poslovnim brojem Gžn-397/08 i do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja nije riješen.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njezinog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Obzirom da je predmetni parnični postupak još u tijeku, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe sudu (13. prosinca 2000.) i traje do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (9. travnja 2010.), a što ukupno iznosi devet godina, tri mjeseca i dvadeset i sedam dana.
Prema ocjeni ovog suda, Općinski sud u Zagrebu je u pravno relevantnom razdoblju nakon početnog zastoja od godinu dana od podnošenja tužbe do zakazivanja ročišta za glavnu raspravu, nakon navedenog razdoblja postupao uglavnom ažurno kada je održao šest ročišta za glavnu raspravu na kojima je saslušao tužiteljicu, svjedokinju, proveo prometno vještačenje uz uviđaj na licu mjesta po prometnom vještaku, medicinsko vještačenje te poduzimao druge parnične radnje koje su rezultirale donošenjem meritorne odluke kojom je odlučio o zahtjevu predlagateljice. Međutim, veći broj provedenih ročišta dovodi do zaključka da se sud prilikom postupanja nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08 i 123/08. dalje: ZPP) i načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova. Na dugotrajnost postupka koja je u konkretnom slučaju prekoračila zahtjev suđenja u razumnom roku utjecala je i neaktivnost drugostupanjskog suda pred kojim se postupak nalazi u žalbenom stadiju dulje od dvije godine.
U konkretnom slučaju riječ je o postupku radi naknade neimovinske i imovinske štete predlagateljici kao žrtvi prometne nezgode, u kojem je i prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, nadležni sud trebao postupati posebno učinkovito, jer je riječ o sporu od posebnog značenja za predlagateljicu, pa se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupanju.
Prema ocjeni ovog suda predmetni sudski postupak je u izvjesnoj mjeri činjenično složen s obzirom da je u postupku bilo potrebno provesti dva vještačenja i saslušavati vještake radi otklanjanja prigovora stranke na nalaz i mišljenje, a za što je potreban nešto veći utrošak vremena od uobičajenog za postupke naknade štete.
Predlagateljica kao tužiteljica, svojim procesnim držanjem u parnici je u izvjesnoj mjeri doprinijela duljini trajanja postupka jer je po raspravnim rješenjima suda od 13. ožujka 2002. i 14. ožujka 2005. kojim je pozvana uplatiti predujam potreban za provođenje vještačenja postupila nakon proteka određenog roka od 15 odnosno 60 dana.
Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (devet godina, tri mjeseca i dvadeset i sedam dana) i postupanja nadležnih sudova, unatoč složenosti postupka i doprinosa predlagateljice, predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 10.900,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 9. travnja 2010.
S U D A C
mr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.