Rev-1037/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1037/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja V. J. iz V., kojeg zastupa T. D., odvjetnik iz I., protiv tuženika V. M. iz V., radi povrata pozajmice, rješavajući reviziju tuženika, izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 9. studenog 1989. br. Gž-1194/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. kolovoza 1989. br. P-204/89, u sjednici održanoj dana 27. rujna 1990.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom drugostepenog suda potvrdjena je presuda prvostepenog suda kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju dinarsku protuvrijednost iznosa od 5.200 DM po tečaju te strane valute na dan 1. srpnja 1988., sa zateznim kamatama od dana zaključenja glavne rasprave (16. kolovoza 1989.) do isplate i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 48,00 konvertibilnih (480.000 prijašnjih) dinara.

Protiv ove pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu, kojim je dosudjena dinarska protuvrijednost preko iznosa od 4.000 DM, preinači u smislu revizijskih navoda ili da se u tom dijelu obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno sudjenje prvostepenom sudu.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju, s prijedlogom da se revizija tuženika kao nedopuštena odbaci ili kao neosnovana odbije.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestepenim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom: postupku - dalje ZPP, pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno revizijskim prigovorima nema dokaza ni podataka u spisu predmeta o tome da kakvim nezakonitim postupanjem suda tuženiku ne bi bila dana mogućnost, da raspravlja pred sudom, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. st. 2. t. 7. ZPP, koju tuženik posebno ističe u svojoj reviziji.

Nije se ostvario hi revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su utvrdili da je tužitelj dana 1. srpnja 1988. u Varaždinu pozajmio tuženiku 5.200 DM, koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 2. listopada 1988.

Nije sporno da tuženik nakon dospijeća niti kasnije, zajam ni na koji način nije vratio.

Kraj takvog stanja stvari, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženiku da vrati tužitelju zajam u dinarskoj protuvrijednosti prema tečaju koji je važio u trenutku nastanka obveze.

Raspolaganje na način kako su to učinile stranke pravnim poslom od 1. srpnja 1988. (ugovor o zajmu deviza) bilo je nedopušteno i protivno članu 16. Zakona o deviznom poslovanju ("Službeni list SFRJ" broj 86/85 u slijedu izmjena i dopuna) koji je važio na dan nastanka predmetne obaveze, pa je raspolaganje tuženika u odnosu na ispunjenje obveze vraćanja duga po takvom pravnom poslu bilo moguće jedino na način da se ispunjenje zahtijeva u domaćem novcu, a prema tečaju što je važio u trenutku nastanka obveze (član 395. Zakona o obveznim odnosima) kako su to sudovi pravilno ocijenili.

Tuženik u reviziji prigovara da mu je tužitelj predao 4.000 DM, a iznos od 1.200 DM da se odnosi na zelenašku kamatu pa ugovor o zajmu u odnosu na potonje navedeni iznos smatra ništavim.

Bez obzira na to što revident ne prikazuje činjenično stanje u svjetlu cjelokupnih raspravnih rezultata i ocjene svih okolnosti koje ukazuju da je riječ o zajmu upravo iznosa od 5.200 DM a ne samo u iznosu od 4.000 DM (priloženi ugovor, iskaz svjedoka i odredjene nesporne činjenice), valja istaknuti da se ovakvi prigovori revidenta svode na pobijanje činjeničnih utvrdjenja sudova, a to u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno prema izričitoj zakonskoj odredbi člana 385. st. 3. ZPP.

Utvrdjeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga, na temelju člana 393.

ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. rujna 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.