Rev-766/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 766/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika mlljt. R. L. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici R. L. , oboje iz S., koje zastupa punomoćnik V. F., odvjetnik u S., protiv tuženika- protutužitelja S. B. iz S., koga zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u S., radi povišenja odnosno sniženja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžobz-172/13 od 18. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-11/12 od 6. prosinca 2012., u sjednici održanoj 16. travnja 2014.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika-protutužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Mijenja se iznos uzdržavanja određen presudom Općinskog suda u Splitu III P- 138/07 od 16. prosinca 2008. g. na načina da se nalaže tuženiku S. B. da na ime uzdržavanja doprinosi mjesečno iznos od 1.200,00 kn počev od 5. siječnja 2012. g. pa mal. R. L.

ubuduće, i to svakog prvog, a najkasnije do desetog u mjesecu za tekući mjesec, s tim da je sve iznose dospjele do pravomoćnosti dužan platiti u roku od 15 dana i sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni dospjeli iznos teče od jedanaestog u mjesecu pa do isplate po stopi koja se određuje za svaki polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve kod Splitske banke broj: …, a za više zatraženo u to na tekući računa majke i z.z. R. L.

iznosu od po 600,00 kn mjesečno tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja S. B. koji glasi:

„1. Mijenja se odluka poslovni broj III P-138/07 od dana 16. prosinca 2008. g. u točki

s mjesečnim iznosima

III. izreke na način da je S. B. dužan doprinositi za uzdržavanje R. L.

od 500,00 kn počev od podnošenja tužbe pa ubuduće, svakog prvog do desetog u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke i z.z. R. L. R. L. , sa zakonskom zateznom 1, 2

kamatom od utuženja pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve do isplate.“

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije, a protutužbeni usvoji.

Iz odgovora na reviziju tužitelja-protutuženika suštinski proizlazi da revizijske navode smatra neosnovanima.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u vezi sa odredbom čl. 305. st. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, dalje: ObZ, kojom je propisano da je protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a), stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog čl. (tzv. redovna revizija), ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeća tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Podnositelj revizije u reviziji predlaže da „sud zauzme stav o tome kako će sudjelovati otac u uzdržavanju djece s maksimalnim iznosom određenim od strane ministarstva ako uzdržava dvoje i više djece jer revizijski sud nije zauzeo stav po tom pitanju“, a kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tom pitanju različito od shvaćanja Županijskog suda u Varaždinu suda izraženog u presudi broj Gž-1417/08-2 od 11. studenog 2008.

Međutim, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP neko pravno pitanje smatra se određenim samo ako je individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ, u okviru koje zakonske norme, ili određenog pravnog instituta, a imajući u vidu konkretnu činjeničnu situaciju. S obzirom da pitanje koje postavlja tuženik-protutužitelj nije individualizirano na ovaj način, ova, izvanredna revizija, ne sadrži određeno pitanje kao prvu procesnu pretpostavku dopuštenosti iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Kako u reviziji nedostaje procesna pretpostavka dopuštenosti revizije, podnesene pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP, koju takva revizija prema st. 3. tog članka mora kumulativno sadržavati uz ostale procesne pretpostavke dopuštenosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. i 4. ZPP u vezi čl. 305. st. 3. ObZ-a, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. travnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.