Revr-386/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 386/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. D. iz S. G., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. – strojevi i dijelovi d.o.o. G., zastupanog po punomoćnici M. Š.-K., odvjetnici iz Z., radi izvanrednog otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru, pod brojem: IV Gž-1571/03 od 14. siječnja 2004. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, broj: P-113/96 od 05. rujna 2003. godine, u sjednici održanoj dana 01. ožujka 2005. godine,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-1571/03 od 14. siječnja 2004. godine i presuda Općinskog suda u Zlataru, broj: P- 113/96 od 05. rujna 2003. godine, u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja za naknadu štete i u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu revizija tuženika se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nezakonit otkaz kojeg je tuženik dao tužitelju 08. kolovoza 1996. godine, utvrđeno je da je prestao radni odnos tužitelja kod tuženika dana 27. kolovoza 1996. godine, tuženiku je naloženo da tužitelju s osnova naknade štete plati iznos od 19.028,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 28. kolovoza 1996. godine do isplate (toč. I., II., III. i V. izreke), te tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva s osnova naknade štete (toč. IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (toč. I., II., III. i V. izreke presude suda prvog stupnja).

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tuženik iz svih revizijskih razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja ili da se presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje izvanrednog otkaza ugovora o radu od 08. kolovoza 1996. godine, sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu, jer tužitelj nije radio 30. srpnja 1996. godine zbog sudjelovanja u nezakonitom štrajku, da namjeru da će tužitelju (drugim radnicima) otkazati ugovor o radu tuženik nije priopćio Radničkom vijeću, jer su članovi Radničkog vijeća odbili primiti obavijest o toj namjeri i da tuženik na drugi način nije izvršio dostavu.

Budući je u postupku utvrđeno da tuženik nije priopćio Radničkom vijeću svoju namjeru da će tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu, radi čega je izostala obveza savjetovanja s Radničkim vijećem, to je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu ništava, jer je to izričito propisano odredbom čl. 145. st. 11. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95 i 65/95 – dalje: ZR).

Budući da je u postupku utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušten, onda je osnovan i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i to s danom 08. kolovoza 1996. godine kako je to tužitelj zatražio u ovom prijeporu, jer je to i sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a.

U odnosu na navedeni dio zahtjeva tužitelja tuženik neosnovano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, jer presude nižih sudova nemaju nedostataka radi kojih se ne bi mogle ispitati, a u dijelu koji se odnosi na navedeni dio zahtjeva tužitelja.

Izvedene dokaze sud prvog stupnja je ocijenio i svoju ocjenu dokaza obrazložio, pa žalbeni sud osnovano nije prihvatio prigovor žalbe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a. Osnovano je žalbeni sud odbio i prigovor žalbe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 315. st. 3. ZPP-a iz razloga što na ročištu za glavnu raspravu od 05. rujna 1993. godine nisu pročitani svi zapisnici o izvođenju dokaza, već samo pojedini, jer je sud prvog stupnja postupio po odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a i uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o izvođenju svih dokaza u postupku.

Iz iznijetih razloga, revizija tuženika nije osnovana protiv dijela presude kojim je odlučeno o izvanrednom otkazu ugovora o radu i sudskom raskidu ugovora o radu.

Odredbom čl. 116. st. 1. ZR-a propisano je da će sud kad sudski raskine ugovor o radu dosuditi radniku naknadu štete ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti radnika i obvezama uzdržavanja koje ga terete i prema prosudbi ovog suda, relevantna je duljina radnog odnosa kojeg je radnik ima kod poslodavca koji mu je nedopušteno otkazao ugovor o radu, a ne ukupni radni staž kojeg je radnik imao. U odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. To zato, jer u postupku nije utvrđena starost tužitelja i duljina radnog odnosa tužitelja kod tuženika odnosno i kod njegovih pravnih prednika, ako je tuženik pravni slijednik poslodavca kod kojeg je tužitelj radio prije nego je zasnovao radni odnos sa tuženikom. U odnosu na dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete presude nemaju nikakvih razloga iako su kamate dosuđene od dana 28. kolovoza 1996. godine, s kojim danom je sudski raskinut ugovor o radu. Iz iznijetih razloga u ponovljenom postupku potrebno je da sud prvog stupnja utvrdi okolnosti iz čl. 116. st. 1. ZR-a, a u smislu naprijed iznesene upute ovog suda i ponovno odluči o zahtjevu tužitelja za naknadu štete i zahtjevu za plaćanje zakonskih zateznih kamata na tako dosuđeni iznos štete.

Odluka o trošku postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Iz iznijetih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. i čl. 394. st. 1. ZPP-a trebalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 01. ožujka 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.