Gzz-22/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-22/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Petra Milasa, Ivke Zlokić i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. K. iz A., koga zastupa N. R., odvjetnik iz O., protiv ovršenika JP V. -. O. iz O., radi prinudne naplate duga, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 2. prosinca 1999. godine posl. br. DOG-494/1999, protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. rujna 1999. godine br. Gž-1498/99, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku od 18. lipnja 1999. godine br. I-Ovr-226/99, u sjednici održanoj dana 5. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se uvažava, te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Osijeku od 16. rujna 1999. godine br. Gž-1498/99 i rješenje Općinskog suda u Osijeku od 18. lipnja 1999. godine br. I-Ovr- 226/99 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja, koje je potvrđeno rješenjem suda drugog stupnja je odlučeno:

"I) Ovršni prijedlog ovrhovoditelja smatra se povučenim.

II) Obustavlja se ovršni postupak koji se vodi kod ovog suda pod brojem I-Ovr-226/99, te se ukidaju sve provedene ovršne radnje."

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja Državni odvjetnik Republike Hrvatske u Zagrebu podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukine rješenje Županijskog suda u Osijeku i rješenje Općinskog suda u Osijeku i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odgovoreno.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika za naplatu novčanih sredstava na osnovu odluke Osnovnog suda udruženog rada u Osijeku br. VIII-F-942/85 od 19. siječnja 1989. godine, koja je preinačena odlukom Suda udruženog rada Hrvatske u Zagrebu br. I-Sz- 2059/89 od 21. lipnja 1989. godine.

Odredbom čl. 33. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 57/96 i 29/99 - dalje: OZ) je propisano: "Ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda ovršnosti, odnosno podnosi se vjerodostojna isprava". Iz navedene odredbe proizlazi da se uz prijedlog za ovrhu ne podnosi ovršna isprava na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, kad se prijedlog za ovrhu temelji na odluci suda koji je odlučivao o tražbini.

Po čl. 2. st. 1. Zakona o prestanku sudova udruženog rada ("Narodne novine", br. 53/1990) predmete zaprimljene do 31. prosinca 1990. godine sudovi udruženog rada predat će odgovarajućim redovnim sudovima, a po st. 2. i 3. nedovršeni predmeti nastavljaju se pred redovnim sudovima u postupku koji se primjenjuje pred tim sudom, a ti sudovi u pravomoćno okončanim predmetima vode postupak povodom izvanrednih pravnih lijekova.

Kako je spis bivšeg suda udruženog rada koji je temelj ovog ovršnog postupka dostavljen Općinskom sudu u Osijeku, kod kojeg se vodi i ovrha, sud je mogao uvidom u spis bivšeg Osnovnog suda udruženog rada utvrditi postojanje ovršne isprave. Navedeno znači da u smislu odredbe čl. 33. st. 1. Ovršnog zakona u nazočnom slučaju ovrhovoditelj nije bio dužan uz prijedlog za ovrhu priložiti ovršnu ispravu.

Dakle, nisu se ostvarile pretpostavke iz čl. 19. OZ po kojima se ovršni prijedlog smatra povučenim, a time ni pretpostavke iz čl. 36. OZ za obustavu ovršnog postupka.

Iz iznijetog slijedi da nižestupanjski sudovi nisu postupili sukladno navedenim zakonskim odredbama (čl. 33. st. 1. OZ u svezi s čl. 2. st. 1. Zakona o prestanku sudova udruženog rada) radi čega se ostvario razlog za prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti, pa je primjenom čl. 400. u svezi s čl. 394. i čl. 408. ZPP trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. srpnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom