I Kž-417/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-417/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 19. ožujka 2003. godine broj K-5/03, u sjednici održanoj dana 25. rujna 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

U povodu žalbe opt. S. M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke žalbe opt. S. M. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. S. M., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ-a, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP-a optuženik je obvezan Zdravstvenoj ustanovi - ljekarni Š. na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 8.515,35 kn.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu optuženik, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vraćajući spis predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Ispitujući u povodu žalbe opt. S. M. pobijanu presudu po čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je ustanovio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

Prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik, time što je kazneno djelo razbojništva počinio uz prijetnju oružja - pištolja, ostvario kvalificirani oblik tog djela iz čl. 218. st. 2. KZ- a, a da je pritom nevažno da li je uporabljeni pištolj bio pravi ili lažan, jer ozbiljnost prijetnje treba razmatrati sa stajališta osobe kojoj se prijeti.

Međutim, činjenica da li se u ovom slučaju radilo o pravom ili plinskom pištolju, odnosno nekom drugom neškodljivom pištolju je odlučna okolnost, jer o njoj ovisi pravna oznaka djela. Kako prvostupanjski sud tu činjenicu nije utvrdio nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je u tom pravcu dao su potpuno nejasni, uslijed čega je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će biti dužan utvrditi o kojoj vrsti pištolja se radilo - o pravom pištolju ili plinskom, odnosno o nekom drugom neškodljivom pištolju.

Iz iskaza svjedoka T. K. proizlazilo bi da je optuženik na tržnici u P. kupio plastični pištolj crne boje. Ukoliko bi prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o plinskom pištolju, a u pogledu plinskog i oružja za signalizaciju u čl. 6. Zakona o oružju ("Narodne novine" br. 46/97, 27/99, 12/01 i 19/02)) navodi se kako su to pištolji, revolveri i puške koje pod pritiskom barutnih plinova raspršuju neškodljive nadražljive tvari s kratkotrajnim učinkom, ispaljuju naboj namijenjen isključivo izazivanju glasnog pucnja ili ispaljivanja svjetleće signalne zvjezdice, tada se ne bi moglo uzeti da takav plinski pištolj predstavlja oružje kakav predviđa čl. 218. st. 2. KZ-a.

Naime, propisujući strože kažnjavanje za kvalificirani oblik razbojništva iz st. 2. citiranog članka intencija zakonodavca je bila da tom težem opasnijem načinu počinjenja djela uz uporabu oružja ili opasnog oruđa dade i posebno jače značenje kroz težu kaznu, opravdano ocjenjujući kako se prijetnja počinitelja da će izravno napasti na život ili tijelo osobe prema kojoj se čini razbojništvo konkretizira objektivnom mogućnošću da se uporabljenim oružjem ili opasnim oruđem stvarno ugrozi život ili tijelo navedene osobe.

Ukoliko ne postoji ta objektivna mogućnost ugrožavanja, tada ni radnje optuženika nemaju obilježja težeg oblika razbojništva, a na isti bi način trebalo procjenjivati i ako bi se utvrdilo da je optuženik uporabio neki drugi pištolj (eventualno igračku), ali kod kojeg je također nedostajala objektivna mogućnost ugrožavanja života ili tijela druge osobe.

Na ponovnom suđenju prvostupanjski sud će biti dužan otkloniti opisane nedostatke, utvrditi o kojoj vrsti pištolja se u konkretnom slučaju radilo, a o čemu ovisi pravna oznaka djela, te donijeti novu i na zakonu zasnovanu odluku koju je dužan i valjano obrazložiti.

Iz iznesenih razloga trebalo je odlučiti i riješiti kao u izreci (čl. 384. st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 25. rujna 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.