Rev-2217/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2217/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik S.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika HŽP . .. br. ., kojeg zastupa generalni punomoćnik Z.K. i tuženika Š.D. iz Z., kojeg zastupa C.C., odvjetnica iz Z., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. ožujka 1993. br. Gž-1920/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 22. rujna 1992. br. Ps-563/92, u sjednici održanoj dana 21. rujna 1993.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"1. Odbija se zahtjev tužitelja I.M. da se poništi odluka stambene komisije OOUR-a I.Z., br. 1262/4/89-II-4 od 07. 04. 1989. godine o dodjeli Š.D. na korištenje dvosobnog stana u Z., blok B-3, lamela B, br. 46/11, površine 48,17 m5 i odluka RS-a OOUR-a I. od 29. 03. 1989. godine kojom je odbijen prigovor I.M..

2. Tužitelj je dužan II tuženiku Š.D. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.000 HRD u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni javni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima presuda suda drugog stupnja sadrži sve što mora sadržavati po odredbama ZPP.

Odlučujući o žalbi protiv presude suda prvog stupnja sud drugog stupnja je ocijenio sve odlučne žalbene navode kako je to propisano odredbom st. 1. čl. 375. ZPP i zato se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku kod suda drugog stupnja učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog izloženog revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario.

U postupku je utvrđeno da tužitelj u postupku utvrđivanja reda prvenstva za dodjelu stana nema status podstanara nego da ima status radnika koji stanuje kod srodnika, prijatelja ili znanaca iz usluge.

Prema tome tužitelju ne pripada temeljem odredbe čl. 27. Pravila o zadovoljavanju stambenih potreba tužene 75 već 60 bodova zbog čega je tužitelj pravilno na rang-listi uvršten na drugo mjesto.

U odnosu na tvrdnju tužitelja da od strane Radničkog savjeta tuženog nije odlučeno o njegovom prigovoru protiv pobijanog rješenja treba odgovoriti da taj navod nije istinit. To zbog toga jer je Radnički savjet tuženog takvu odluku donio u kojoj je izričito navedeno da prigovor tužitelja nije usvojen.

Tužitelj zapravo prigovara načinu glasanja prilikom odlučivanja o njegovom prigovoru. Međutim, sudovi nižeg stupnja su pravilno zaključili da prigovor tuženog nije usvojen i da je prema tome pobijana odluka ostala na snazi.

Način odlučivanja Radničkog savjeta tuženog reguliran je odredbama čl. 47. do 53. Poslovnika o radu radničkog savjeta i odredbe st. 2. čl. 48. Poslovnika proizlazi da je prijedlog (u ovom slučaju prigovor tuženog) mogao biti usvojen samo da se za njega izjasnila većina od ukupnog broja članova Radničkog savjeta.

Međutim, da se usvoji prigovor tužitelja od ukupnog broja članova Radničkog savjeta glasalo je samo dva člana, pa prema tome prigovor tužitelja nije usvojen a što znači da je pobijana odluka ostala na snazi kako to pravilno primjenjujući materijalno pravo zaključuju sudovi nižeg stupnja.

Zbog svega izloženog revizija je odbijena kao neosnovana jer se nije ostvario ni jedan revizijski razlog (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 21. rujna 1993.

Predsjednik vijeća:

ć, v.r.

Veseljko Šeparovi