I Kž-174/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 174/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. T., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 110/17.– dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. T., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 21. siječnja 2019. broj K-20/2018-96, u sjednici održanoj 10. travnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. T. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Rijeci, presudom od 21. siječnja 2019. broj K-20/2018-96, proglasio je krivom opt. S. T. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju, iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11.

Na temelju čl. 110. u vezi sa čl. 34. st. 2. KZ/11., a uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11. opt. S. T. osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine u koju joj je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme za koje je u tom predmetu bila lišena slobode i to od 11. siječnja 2018. do 7. veljače 2018.

Na temelju čl. 70. KZ/11. prema opt. S. T. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 2 godine.

Na temelju čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11. od opt. S. T. oduzet je kuhinjski nož s drvenom drškom ukupne dimenzije 33 cm, od čega dimenzija oštrice 20x3 cm te je određeno da će se isti uništiti.

I Kž 174/2019-4

Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), opt. S. T. oslobođena je od dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu preinači i opt. S. T. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju“.

Optuženica se žali po branitelju, odvjetniku A. B. zbog „povrede kaznenog zakona iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 468. st. 2. toč. 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona u pitanjima je li djelo za koje se opt. progoni kazneno djelo odnosno postoji li krivnja iz čl. 469. toč. 1. i 2. ZKP/08. te zbog odluke o kaznenoj sankciji iz čl. 467. toč. 4. ZKP/08.“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu ukine, a podredno preinači prekvalifikacijom kaznenog djela za koje je opt. oglašena krivom i izrekne blažu kaznu.“

Optuženica je podnijela i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da pobijana presuda ne sadrži dovoljno razloga odnosno da su razlozi proturječni čime očito smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Prvenstveno se ističe da optuženica obrazlažući ovu žalbenu osnovu zapravo upire na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te osporava zaključke prvostupanjskog suda, a o čemu će biti riječi u nastavku ove presude.

Nasuprot žalbenim navodima optuženice, kako je prvostupanjski sud u presudi iznio valjane i dostatne razloge za svoja utvrđenja u kojima nema proturječnosti, nije ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Nadalje, vezano za žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da nije dokazano da je imala namjeru oštećenika lišiti života.

Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz postupanja optuženice, kada odlazi u kuhinju odakle uzima nož s kojim potom ide u dnevni boravak i pristupa oštećeniku s leđa, zamahuje nožem i ubada ga silom jakog intenziteta u dio tijela gdje se nalaze vitalni organi (a što je jasno svakoj prosječnoj osobi), proizlazi da je svjesna što radi i da želi posljedicu svog ponašanja, nakon čega očito svjesna što je učinila doziva pomoć zajedno sa oštećenikom i u želji da mu pomogne vadi nož iz njegova tijela te želeći smanjiti krvarenje stavlja oštećeniku steznik oko rane, a kasnije razgovara s liječnicom i bacanjem ključa kroz

I Kž 174/2019-4

prozor omogućuje liječnici da uđe u stan i pruži pomoć oštećeniku, iz kojeg ponašanja također proizlazi da je optuženica svjesna događaja tj. da percipira realitet jer je orijentirana, promišlja i reagira, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra.

Za navedeni zaključak bez značaja su navodi žalbe optuženice da liječnički tretman proveden u Psihijatrijskoj bolnici R. neposredno prije događaja nije imao nikakvog učinka kao i da činjenica da su na nožu kojim je izvršen ubod nađeni tragovi optuženičine lijeve ruke što da upućuje da nije imala namjeru ubiti oštećenika, jer bi u protivnom to učinila s desnom rukom s kojom se bolje služi.

Žalbeni navodi optuženice da svaka prosječna osoba može pretpostaviti da bi se vađenjem noža iz rane moglo pogoršati stanje žrtve, pa s obzirom da je optuženica tako postupila proizlazi da nije bila svjesna kakav je i koliko ozbiljan udarac zadala oštećeniku kao i da nije bila svjesna težine ozljede koju mu je nanijela ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o namjeri optuženice prilikom ubadanja oštećenika, s obzirom da kasnije zbrinjavanje već zadane ozljede zahtijeva određeno medicinsko znanje, a koje optuženica nije imala dok je svakome, pa i optuženici jasno da ubadanje osobe nožem kojim je to učinila optuženica, u dio tijela u kojem se nalaze vitalni organi, može dovesti do smrtnog ishoda.

Nije u pravu optuženica niti kada u žalbi navodi da provedenim dokaznim postupkom nije osporena njena obrana da je do ubadanja oštećenika došlo u nužnoj obrani.

Naime, slijed događaja kako ga opisuje optuženica u potpunosti je otklonjen nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine kao i iskazom oštećenika što je prvostupanjski sud detaljno obrazložio i na koje obrazloženje se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelj (l.s. 18-21 prvostupanjske presude), a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kod takvog stanja stvari nije od značaja činjenica utvrđena nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka da su određene ozljede optuženice, utvrđene njenim pregledom, mogle nastati u vrijeme inkriminiranog događaja.

Činjenica da je oštećenik djelatnicima hitne pomoći i liječnicima rekao da je sam pao na nož, a što je otklonjeno nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine kao i eventualni subjektivni dojam oštećenika o postupanju optuženice također je bez značaja za pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o namjeri optuženice prilikom ubadanja oštećenika.

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju svih provedenih dokaza, koje je pravilno ocijenio i doveo u međusobnu vezu, otklanjajući obranu optuženice, utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilne zaključke, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela i utvrdio da je optuženica ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 110. u vezi sa čl. 34. st. 1. KZ/11., slijedom čega činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno, a nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona, koji žalbeni osnov se navodi u uvodu žalbe, ali se posebno ne obrazlaže.

Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je izrečena kazna preblaga te nije adekvatna za postizanje svrhe kažnjavanja kako u smislu specijalne tako i u smislu

I Kž 174/2019-4

generalne prevencije. Smatra da utvrđene olakotne okolnosti u vidu smanjene ubrojivosti optuženice i njene pomoći oštećeniku nakon počinjenja kaznenog djela nemaju značaj naročito olakotnih okolnosti kao i da je izvlačenjem noža nakon uboda oštećenika optuženica zapravo dodatno dovela u opasnost njegov život.

Zbog odluke o kazni žali se i optuženica navodeći da je izrečena kazna previsoka jer je majka četvero djece, a njena nebriga za djecu posljedica je njezine bolesti, odnosno ovisnosti o alkoholu.

Međutim, pravilno je prvostupanjski sud optuženici kao olakotne okolnosti utvrdio dosadašnju kaznenu neosuđivanost, smanjenu ubrojivost te što je oštećeniku pružila pomoć nakon počinjenog kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti nije našao.

Vezano za navode iz žalbe državnog odvjetnika ističe se da prvostupanjski sud optuženici utvrđene olakotne okolnosti nije cijenio kao naročito olakotne niti je kaznu ublažio na temelju odredbi o sudskom ublažavanju kazne primjenom čl. 48. st. 2. KZ/11., već na temelju odredbi o zakonskom ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 1. KZ/11, jer je djelo ostalo u pokušaju. S obzirom na već izneseno da zbrinjavanje već zadane ozljede zahtijeva određeno medicinsko znanje, optuženici se ne može kao otegotno cijeniti što je prilikom pružanja pomoći oštećeniku dodatno dovela u opasnost njegov život već naprotiv, iskazana namjera da mu pomogne je u svakom slučaju olakotna okolnost kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

U odnosu na žalbene navode optuženice prvostupanjski sud pravilno optuženici nije cijenio olakotnim što je majka četvero djece, s obzirom da s njima ne živi niti se o njima brine.

Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti i izostanak otegotnih okolnosti te optuženicu uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 1. i čl.49. st. 1. toč. 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Ovako izrečena kazna u skladu je s utvrđenim olakotnim okolnostima, ličnosti optuženice te njenim stupnjem krivnje (čl. 47. KZ/11.) te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja, čime je izražena društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i jača svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo (čl. 41. KZ/11).

Optuženica se žali i na odluku o sigurnosnoj mjeri obveznog psihosocijalnog tretmana i oduzimanju predmeta, međutim pravilno je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji opasnost da će optuženica ponovno počiniti teže kazneno djelo, a kako je počinila kazneno djelo s elementima nasilja ispunjeni su uvjeti iz čl. 70. KZ/11 za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

Pravilno je prvostupanjski sud i na temelju čl. 79. st. 2. i 6. KZ/11. oduzeo kuhinjski nož i naložio njegovo uništenje s obzirom da se radi o predmetu koji je uporabljen za počinjenje kaznenog djela.

I Kž 174/2019-4

Slijedom svega navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu prihvaćene, a kako pobijanom presudom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno čl. 476. st.

1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, žalbe su na temelju čl. 482. ZKP/08. odbijene kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Zagreb, 10. travnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Lovrin, v.r.

Ratko Šćekić, v.r.