III Kr-390/1997-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-390/1997-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. H., zbog kaznenog djela iz čl. 137. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. veljače 1997. godine broj K-148/93 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 22. travnja 1997. godine broj Kž-64/97, u sjednici održanoj 29. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika S.H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 13. veljače 1997. godine broj K-148/93 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 22. travnja 1997. godine broj Kž-64/97 osuđen je S.H. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 137. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je po branitelju podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev s prijedlogom da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu ne navodi niti jednu osnovu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 414. ZKP/93, a iz sadržaja zahtjeva proizlazi da ga podnosi zbog činjeničnog stanja s namjerom da se izazove odluka suda trećeg stupnja mimo uvjeta iz čl. 381. ZKP/93.

Naime, osuđenik navodi da u konkretnom slučaju nije dokazana namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi i dovođenje ili održavanje drugog u zabludi, što su odlučne činjenice za odnosno kazneno djelo i što je sve obrazloženo u presudi suda prvog stupnja, te raspravljeno u žalbenom postupku budući je osuđenik iste argumente iznosio i u žalbi na presudu suda prvog stupnja.

Budući da svojim zahtjevom podnositelj ni u smislu čl. 423. ZKP/97 koji se shodno primjenjuje na temelju čl. 429. ZKP/97 i u postupku odlučivanja o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije uspio izazvati znatnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica, utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut, to je o podnesenom zahtjevu trebalo odlučiti kao u izreci (čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP/97).

U Zagrebu, 29. rujna 1998. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.