II Kž-620/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-620/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. R. S., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Čakovcu od 11. prosinca 1998. godine broj K-38/98 (Kv-51/98), u sjednici održanoj 23. prosinca 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba opt. R.S., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na opt. D.Š., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor protiv tih optuženika ukida.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 107. st. 2. ZKP u vezi s čl. 104. st. 3. ZKP, produljen je pritvor opt. R.S. i opt. D.Š., koji su nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. R.S. po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba opt. R.S. je osnovana, dok je u odnosu na opt. D.Š. postupljeno sukladno čl. 383. ZKP.

Iz sadržaja optuženikove žalbe proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku ovog kaznenog djela, što se po stajalištu žalitelja ogleda i u visini izrečene kazne nepravomoćnom presudom, zbog čega smatra da bi se pritvor kao obligatoran trebao ukinuti.

Po pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, nakon donošenja nepravomoćne presude, pritvor se optuženicima više ne može produljiti kao obligatoran zbog težine kaznenog djela, kao i visine zakonom zapriječene kazne zatvora za to djelo. Naime, kada je sud prvog stupnja utvrdio olakotne okolnosti temeljem kojih je optuženicima nepravomoćnom presudom izrekao kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, očigledno je da se radi o slučaju kakav ima u vidu odredba čl. 102. st. 1. (rečenica druga), jer je do blažeg kažnjavanja stvarno i došlo.

Na temelju izloženog, u ovoj fazi kaznenog postupka, obligatorni pritvor može se odrediti, odnosno produljiti samo ukoliko bi optuženicima bila izrečena kazna zatvora od pet godina ili viša kazna, ali tada sukladno odredbi čl. 102. st. 5. ZKP, dok se u ostalim slučajevima, eventualno, može raditi samo o fakultativnom pritvorskom osnovu iz čl. 102. st. 2. ZKP, što je međutim, sud prvog stupnja propustio ispitati, a državni odvjetnik se u tom pravcu nije žalio.

Slijedom naprijed izloženog, pritvor protiv optuženika je nezakonito produljen kao obligatoran, a kako sud drugog stupnja zbog zabrane reformacije in peius (čl. 381. ZKP) ne može ispitati, u povodu žalbe optuženika, eventualno postojanje fakultativnih pritvorskih osnova, to je trebalo žalbu optuženika R.S. uvažiti, a u odnosu na opt. D.Š. postupiti po čl. 383. ZKP, te pritvor ukinuti.

Na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 23. prosinca 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.