III Kr-30/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 30/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. B. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika N. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1769/04 od 28. studenog 2007. i Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-267/08 od 8. prosinca 2009., u sjednici održanoj 1. srpnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika N. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1769/04 od 28. studenog 2007. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-267/08 od 8. prosinca 2009. proglašen je krivim N. B. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ u vezi čl. 216. st. 1. KZ i dr., i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jedanaest mjeseci.

Po pravomoćnosti navedene presude, osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona i povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se ukine pravomoćna presuda i vrati na ponovno suđenje.

Sukladno čl. 428. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP) dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podneskom od 26. ožujka 2010. pod brojem KR-DO-298/10 predložilo zahtjev odbiti kao neosnovan. Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

III Kr 30/10-3

Osuđenik smatra da postoje „dvojbene činjenice u fazi postupka“ i da „za sva kaznena djela nema dokaza“ te pobija utvrđeno činjenično stanje da su otisci prstiju njegovi, a kako je to zaključeno vještačenjem, pa se u stvari radi o pobijanju činjeničnog stanja.

Osuđenik pogrešno podnosi ovaj izvanredni pravni lijek zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući i svoje priznanje, iako je isto konstatirano na glavnoj raspravi 28. studenog 2007. na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu (list 521 spisa), jer se temeljem odredbe čl. 427. toč. 1., 2. i 3. ZKP ovim izvanrednim pravnim lijekom ispituju točno propisane povrede zakona, a ne ispituje se pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja iz pobijanih presuda.

Netočna je tvrdnja u zahtjevu da drugostupanjski sud nije ispravno cijenio žalbene navode i nije obratio pažnju na činjenice, jer je drugostupanjski sud, Županijski sud u Zagrebu, odlučujući o navodima žalbe koji su jednaki navodima ovog zahtjeva, obrazložio da je optuženik bio upozoren u smislu čl. 4. i 5. ZKP, a ispitivanju je bio prisutan njegov branitelj pa stoga na glavnoj raspravi nije povrijeđeno njegovo pravo obrane.

Slijedom izloženog trebalo je zahtjev odbiti i odlučiti temeljem čl. 429. u vezi sa čl. 421. ZKP kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.