II Kž-495/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 495/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. K., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. listopada 2012. broj Kov-20/12-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. listopada 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okrivljenog J. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. K., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11– dalje u tekstu: KZ), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog J. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11 – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Žalba nije osnovana.

II Kž 495/12-4

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, a potom izveo ispravan zaključak da protiv okrivljenog J. K. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, valjane i, doduše sažete, ali dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na nevaljanost obrazloženja pobijanog rješenja.

Nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi ističe da iz pobijanog rješenja nije vidljivo na temelju kojih dokaza je osnovano sumnjiv da bi počinio inkriminirano kazneno djelo. Naime, prvostupanjski je sud detaljno i iscrpno naveo da osnovana sumnja proizlazi, kako iz sadržaja materijalnih dokaza spisu, između ostalog, izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja, zapisnika Medicinskog fakulteta u Z., Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, sastavljenog povodom obdukcije te nalaza i mišljenja Klinike za psihijatriju V. za okrivljenika, tako i iz personalnih dokaza odnosno sadržaja iskaza ispitanih svjedoka.

Prema tome, osnovana sumnja da je okrivljeni J. K. počinio kazneno djelo iz članka 90. KZ, proizlazi iz podataka prikupljenih tijekom istrage te podignute optužnice, prema čijem činjeničnom opisu se okrivljenika tereti da je noću 03/04 lipnja 2012. u cilju da liši života svog brata M. K., koji mu je bio leđima okrenut, ispalio u njegovom pravcu jedan hitac iz prepravljene vojne puške pogodivši ga u desnu stranu leđa, kojom prilikom je oštećenik zadobio prostrijelnu ranu, a koja povreda predstavlja tešku i za život opasnu tjelesnu ozljedu uslijed koje je preminuo, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra prim. dr. sc. M. H. proizlazi da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme konzumirao alkohol i nalazio se u alkoholiziranom stanju te da se radi o osobi sa psihoorganskim sindromom i ovisniku o alkoholu. Navedeni psihički poremećaji kod njega su tempore criminis formirali takvo psihičko stanje zbog kojeg su mu mogućnosti shvaćanja djela te mogućnosti upravljanja postupcima bile smanjene, a to smanjenje je bilo težeg stupnja. Imajući na umu dijagnosticiranu ovisnost o alkoholu i odlučujući značaj te ovisnosti u počinjenju kaznenog djela kao i potencijalnu opasnost od ponavljanja nekog kaznenog djela zbog te ovisnosti, preporuča se izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu po članku 76. KZ-a.

Opisano inkriminirano ponašanje okrivljenika te struktura njegove ličnosti, a imajući na umu da je okrivljenik svog brata, oštećenog M. K., usmrtio bez ikakvog razloga i povoda, i po ocjeni ovog suda, ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na zaključak da bi on boravkom na slobodi mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je protiv okrivljenog J. K. opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz citirane osnove u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti.

Budući da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

II Kž 495/12-4

U Zagrebu 15. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak-Ćaleta, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.