Legislator Case Law & Legislation
Rev-1887/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing mental damage compensation for death of spouse/parent based on statutory rates.

Case Number Rev-1887/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld the appellate court's decision, ordering the defendant to pay additional mental damage compensation to the plaintiffs. While the court rejected the appeal regarding funeral expenses due to factual findings on traffic light conditions, it found an error in the calculation of non-material damages. The court ruled that the statutory compensation for the death of a spouse or parent should be 300,000 HRD per plaintiff, adjusted for partial liability, rather than the lower amount previously awarded.

Legislator headnote

AI generated

čl. 193. st. 1. ZOO; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 394. ZOO: The court established that non-material damage compensation for the death of a spouse or parent is a monetary claim determined by statutory rates, which must be adjusted for partial liability, and that appellate courts cannot modify unchallenged portions of first-instance judgments.

Keywords

AI generated
non-material damage compensation death of spouse death of parent partial liability statutory rates appellate review mental suffering

Cited Legislation

AI generated
čl. 193. st. 1. ZOO
Prema shvaćanju ovoga suda pravična novčana naknada za duševne bolove za smrt muža odnosno oca u smislu odredbe čl. 193. st. 1. ZOO predstavlja za svaku tužiteljicu iznos od 300.000 HRD i kad se uzme u obzir suodgovornost V.V.
čl. 385. st. 3. ZPP
čl. 394. ZOO
čl. 277. ZOO
29/78, 39/85, 46/85, 57/89, dalje ZOO), od kada joj je dosuđena i zatezna kamata (čl. 277. ZOO).
čl. 166. st. 2. ZPP
čl. 154. st. 4. ZPP
čl. 155. ZPP
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP. U Zagrebu, 24. studenog 1992.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1887/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Gordane Gasparini, Augusta Husineca i Miroslave Vekić kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljica 1. M.V. i 2. Đ.B., oboje iz R., koje zastupa punomoćnik mr N.V., odvjetnik iz R., protiv tužene C. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 1. travnja 1992. br. Gž 215/92-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. prosinca 1991. br. P 634/89-12, u sjednici održanoj dana 24. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se privhaća revizija tužiteljica te se preinačava presuda Okružnog suda u Rijeci od 1. travnja 1992. br. Gž 215/92-2 i presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. prosinca 1991. br. P 634/89-12, u dijelu koji se odnosi na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove za smrt bračnog druga odnosno roditelja i u odluci o parničnom trošku, tako da je tužena dužna isplatiti svakoj tužiteljici daljnji iznos od 112.500 HRD (slovima: stodvanaesttisućapetstotina) sa zakonskom zateznom kamatom od 6. prosinca 1991.g. do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.770 HRD, sve u roku od 15 dana.

U preostalom se dijelu revizija tužiteljica kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e:

Prvostepenom presudom je naloženo tuženoj da tužiteljici V.M. naknadi štetu i to za pogrebne troškove iznos od 19.624 HRD, za nadgrobni spomenik 18.675 HRD, dok je za nošenje crnine svakoj tužiteljici dosudio 24.166 HRD, za pretrpljene duševne bolove za gubitak bračnog druga odnosno roditelja svakoj iznos od 187.500 HRD, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, te parnični trošak od 18.270 HRD.

Drugostepenom presudom je djelomično uvažena žalba tužene i preinačena prvostepena presuda na način da je tuženoj naloženo da tužiteljicama isplati trošak pogreba i naknadu za nadgrobni spomenik u iznosu od 36 HRD sa zateznom zakonskom kamatom od 14. ožujka 1986.g. do isplate, dok je u preostalom dijelu odluka prvostepenog suda ostala neizmijenjena.

Protiv odbijajućeg dijela drugostepene presude izjavile su reviziju tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijane presude preinače na način da se udovolji tužbenom zathjevu odnosno da se ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležno javno tužiteljstvo o njoj izjasnilo. Revizija je djelomično osnovana.

Među strankama nije sporno da je od posljedice prometne nezgode koju je dana 25. veljače 1986.g. skrivio osiguranik tužene, umro V.V. (otac odnosno suprug tužiteljica).

Sporno je da li je šteta posljedica isključive krivnje osiguranika tužene, kako tvrde revidentice, ili postoji suodgovornost sada pok. V.V. u omjeru od 25%, kao su utvrdili sudovi.

Nižestepeni sudovi su utvrdili da je pješak (muž odnosno otac tužiteljica) započeo prelaziti kolnik u času kada je na semaforu za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo, dok je vozač - osiguranik tužene započeo vožnju u vrijeme kada je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo. Njegova je odgovornost u tome što je gledao samo na lijevu stranu kolnika odnosno semafora, a ne i na desnu stranu koja mu je djelomično bila zaklonjena drugim vozilom - kombijem, te da je pažljivije gledao mogao je na vrijeme uočiti pješaka na desnoj strani prometne trake.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno ocijenili da je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tužene u omjeru od 75%, a sada pok. V.V. sa 25%.

Navodima revizije, kojima se želi prikazati da je pok. V.V. započeo prelaziti kolnik kad je na semaforu bilo upaljeno zeleno svjetlo i s tim u vezi tvrdnja da je osiguranik tužene isključivo kriv za prometnu negzodu, osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a što u revizijskom postupku nije dopušteno osporavati (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91, dalje ZPP).

Kako je u provedenom postupku utvrđeno da je tužiteljica M.V. snosila trošak pogreba u iznosu od 13 HRD (račun od 14. ožujka 1986.g.) i trošak nadgrobnog spomenika - jednostruke niše (račun gradskog groblja K. na dan 28. prosinca 1987.g. iznosio je 35 dinara), to su sudovi pravilno primijenili materijalnog pravo kada su tužiteljici dosudili štetu u iznosu stvarno izvršenih izdataka.

Protivno tvrdnji revizije trošak za nabavu niše nije iznosio 35 dinara, već 13 dinara (kako je to navedeno u tužbi i u priloženim računima), te je imajući u vidu trošak pogreba od 13 dinara, drugostepeni sud pravilno utvrdio da izdaci po tom osnovu iznose ukupno 35 dinara.

Time je dosuđeno više nego što je prvobitno utuženo, jer je žalbom pobijan samo dosuđujući dio presude koji prelazi taj iznos. Isto tako drugostepeni sud nije bio ovlašten preinačvati dio prvostepene presude koji se je odnosio na naknadu za crnu odjeću i obuću za svaku tužiteljicu u iznosu od 24.167 HRD, zato što taj dio presude nije bio predmetom pobijanja žalbe.

Kad se tužiteljica izložila trošku pogreba kao i trošku nabave niše i nadgrobnog spomenika njezin je odštetni zahtjev (naknada nenovčane materijalne štete) postao novčano potraživanje - dobio je novčani oblik, čija se visina ne određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, već oštećenik ima pravo na naknadu u visini stvarno učinjenih izdataka (čl. 394. Zakona o obveznim odnosima - "Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89, dalje ZOO), od kada joj je dosuđena i zatezna kamata (čl. 277. ZOO).

Pri tom okolnost da je od časa nastupa štetnog događaja došlo do smanjenja vrijednosti novca, koje zbog inflacije ne pokriva zatezna kamata, nisu od utjecaja na rješenje ovog spora imajući u vidu da se radi o novčanoj obvezi.

U reviziji se međutim opravdano ističe da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je za slučaj smrti bračnog druga odnosno roditelja svakoj tužiteljici određena naknada u iznosu od 250.000 HRD, pa je s obzirom na utvrđenu odgovornost dosuđena naknada u iznosu od 187.500 HRD. Prema shvaćanju ovoga suda pravična novčana naknada za duševne bolove za smrt muža odnosno oca u smislu odredbe čl. 193. st. 1. ZOO predstavlja za svaku tužiteljicu iznos od 300.000 HRD i kad se uzme u obzir suodgovornost V.V.

Protivno navodima revizije nižestepeni sudovi nisu počinili bitnu povredu parničnog postupka (revizija ni ne navodi o kakvim se povredama radi), a nije počinjena ni povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), te je iz navedenih razloga nižestepene presude trebalo povodom revizije tužiteljica preinačiti u odnosu na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove za smrt bliske osobe, kako je to navedeno u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP. U Zagrebu, 24. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.