Supreme Court dismisses appeal as unfounded, ruling Employment Agency not liable for minimum wage due to lack of passive legitimacy.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision against the Employment Agency. The plaintiffs, former prosecutors, argued for minimum wage payments based on wartime compensation laws, while the defendant claimed no obligation existed. The court ruled that the Employment Agency only had a technical role in securing funds for employers and was not the direct obligor, thus lacking passive legitimacy.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 386.; Zakon o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća čl. 1. st. 1.; The Employment Agency is not passively legitimated to be sued for direct payment of minimum wages as it merely facilitates funding for actual employers.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1181/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Tome Gložinića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ljubice Munić, Ivke Zlokić i dr. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica K. B., D. B., A. Č., A. Ć., M. F., C. K., K. L., S. L., P. M., S. M., K. N., M. S., R. T., B. V., A. G. i V. M., sve zastupane po punomoćniku K. N. iz S., koju zastupa punomoćnik B. V., odvjetnik u D., spram tuženika Zavoda za zapošljavanje Dubrovnik, zastupanog po Državnom pravobraniteljstvu Dubrovačko-neretvanske županije, radi isplate minimalne plaće, rješavajući reviziju tužiteljica M. F., K. N. i A. G., izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 15. prosinca 1998. godine, br. Gž 471/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 10. veljače 1998. godine, br. P 1091/97, u sjednici održanoj dana 12. listopada 2000. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženi Zavod obavezan je tužiteljima isplatiti minimalne plaće u mjesečnim iznosima kako je to propisano odlukama o visini minimalnih plaća i to sve sa zakonskom zateznom kamatom računajući kao dan dospijeća 15 dan tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. Tuženi Zavod dužan je tužiteljima isplatiti plaće iz prethodne točke u brutto iznosu, tj. uz netto plaće koje će izravno platiti tužiteljima, tuženi je obvezan platiti i propisane zakonske doprinose "na" i "iz" plaće i to koji su važeći na dan plaćanja uz obračun i uplatu dužnih kamata koje se plaćaju na zakašnjenja kod plaćanja poreza i doprinosa, a uz to je tuženi obvezan o tim i takvim isplatama dati pismeno izvješće poslodavcu kod koga su tužitelji u radnom odnosu kako bi poslodavac mogao te uplate prikazati nadležnim državnim fondovima.
Tuženi Zavod za zapošljavanje obvezan je tužiteljima isplatiti i sve troškove vezane uz vođenje ovog sudskog postupka.
Tuženik je isplate iz toč. 1, 2 i 3 izvršiti u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv drugostupanjske presude punomoćnica tužiteljica K. N. podnijela je reviziju u ime svih tužiteljica iako za to nije imala ovlaštenje u smislu odredbe čl. 96. Zakona o parničnom postupku, pa su joj ovo ovlaštenje naknadno odobrile tužiteljice M. F. i A. G.. Revizija je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji se predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje Općinskom sudu u Dubrovniku.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako se to navodi u reviziji, a koja bi se sastojala o odlučivanju nižestupanjskih sudova o prigovoru promašene pasivne legitimacije s obzirom da odlučivanje o tom prigovoru ne spada u bitne povrede odredaba parničnog postupka. Tužiteljice u reviziji navode da svoj zahtjev za isplatu minimalne plaće temelje na odluci tuženika od 26. 6. 1997. godine, ur.broj: 344-01/97-2, koju prilažu uz reviziju.
Tužiteljice u tužbi navode, da se njihov tužbeni zahtjev za isplatu minimalne plaće temelji se na odredbi čl. 1. st. 1. Zakona o osiguranju sredstava, ostvarivanju prava i načinu isplate minimalnih plaća i naknada određenim fizičkim i pravnim osobama ("Narodne novine", broj 109/93).
Navedena odredba po svom sadržaju je načelne prirode i njome se propisuje, da će u daljnjem tekstu Zakona biti regulirano na koji način će biti osigurana sredstva i način isplate minimalne plaće radnicima, koji na to imaju pravo uslijed posljedica prouzročenih ratom protiv Republike Hrvatske.
Sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili materijalno pravo kada su tužiteljice odbili sa zahtjevom za isplatu minimalne plaće, iako bi one kao korisnici plaće pod određenim uvjetima predviđenim u tom zakonu imale pravo na isplatu minimalne plaće.
Međutim, sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili da obaveza isplate plaće po odredbama čl. 5. st. 6., 7., 8. i 9. navedenog Zakona ne tereti tuženika i da on nije pasivno legitimiran u ovom sporu. Pri tome su sudovi nižeg stupnja pravilno zaključili, da je tuženik imao određenu ulogu u obavljanju tehničkih poslova u postupku osiguranja sredstava korisnicima sredstava, a to su organizacije odnosno poslodavci prema odredbama Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92) i fizičke osobe koje samostalno obavljaju gospodarsku djelatnost i poljodjelci, a ovi potonji ako su uredno plaćali poreze i doprinose (čl. 2. istog zakona).
Dakle, tuženik nije imao obavezu da isplaćuje minimalnu plaću djelatnicima odnosno korisnicima prava na isplatu minimalne plaće koju je predviđao navedeni zakon, već je imao određenu ulogu u ostvarenju prava na kredite poslodavcima koji su bili obveznici isplate minimalnih plaća svojim djelatnicima, a što se vidi i iz priložene odluke tuženika uz reviziju.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 12. listopada 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Tomo Gložinić, v.r.