Rev-2974/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2974/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.R. iz S., protiv tuženice Lj. banke d.d. Lj., Poslovnica Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. godine, br. Gž-536/93, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. studenoga 1992. godine, br. P-4055/92, u sjednici održanoj dana 23. kolovoza 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev i suđeno:

"Tužena Lj. banka, Poslovnica Z., S. cesta …, dužna je tužitelju A.R. iz S., M. S. …, isplatiti iznos od 32.618,60 DM, sa kamatom u visini od 7,5% koja teče od 29. svibnja 1992. godine do podnošenja tužbe tj. do 16. srpnja 1992. godine, a od toga dana pa do isplate u visini kamatne stope koju određuje čl. 277. st. 1. ZOO, koji Zakon je preuzet kao Zakon Republike Hrvatske, te mu je dužna naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.000 HRD sve u roku od 15 dana."

Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tuženice i potvrdio presudu suda prvog stupnja glede odluke o glavnoj stvari (isplata 32.618,60 DM) i u odluci o parničnom trošku, dok je usvojio žalbu tuženice i ukinuo presudu suda prvog stupnja glede odluke o kamatama i u tom je dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Opravdavajući navedeni revizijski razlog u biti upućuje na čl. 71. Zakona o deviznom poslovanju te Odluku o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama sa njihovih deviznih računa i devizni štednih uloga, a koji propisi da su u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, lex specialis i utječu na ugovorni odnos stranaka. Predloženo je da se revizija prihvati.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reiviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da tužitelj ima kod tuženice novčani depozit po viđenju (devizni štedni ulog) u utuženom iznosu od 32.618,60 DM i u ovoj parnici traži da se tuženici naloži da mu navedena devizna sredstva isplati. Sudovi su tužbeni zahtjev usvojili primjenom odredbe čl. 1038 i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine", br. 53/91). Odredbom čl. 1038. ZOO propisano je, naime, da ako nije suprotno ugovoreno smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju te da deponent računa ima pravo raspolagati dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku.

S osnovom su sudovi usvojili tužbeni zahtjev naloživši tuženici da tužitelju u ispunjenju ugovorne obveze isplati 32.618,60 DM i pri tom, također s osnovom, kao irelevantni propis za razrješenje spornog odnosa stranaka otklonili primjenu odredbe čl. 71. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 53/91) kao i Odluku o načinu vođenja deviznog računa i deviznog štednog uloga domaće i strane fizičke osobe ("Narodne novine", br. 53/91). Ovo zato jer navedeni propisi zakonski i podzakonski nisu davali bankama pravo da svojim komitentima uskrate korištenje deviza što ih drže na deviznom računu ili kao devizni štedni ulog.

Bez osnova se tužitelj opetovano poziva i na Odluku o načinu na koji ovlaštene banke izvršavaju naloge za plaćanje domaćih fizičkih osoba devizama sa njihovih deviznih računa i deviznih štednih uloga - dalje: Odluka ("Narodne novine", br. 53/91).

Ovo zato jer navedena Odluka ne predstavlja mjerodavno pravo za razrješenje spornog odnosa stranaka. Naime, navedeni je podzakonski propis doduše ograničavao mogućnost korištenja deviza na deviznim štednim ulozima građana, ali u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja (tj. dana 4. 11. 1992.) više nije vrijedio. Ta je Odluka bila donesena na temelju odredbe čl. 12. Zakona o privremenim mjerama o zajedničkoj deviznoj politici i Projekciji platne bilance Jugoslavije 1991. godinu ("Narodne novine", br. 53/91) i primjenjivala se samo u 1991. godini te stoga nema utjecaja na zakonitost pobijane presude.

Iz navedenog proizlazi da revizija nije osnovana pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 23, kolovoza 1995.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)