Rev-2441/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2441/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, tužiteljice M. B. iz P., zastupane po L. S., odvjetnici u P., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 06. srpnja 1998. br. Gž-873/98, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 18. ožujka 1998. br. P-1760/97, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2001.

r i j e š i o j e :

Usvaja se revizija tužiteljice, ukida presuda Županijskog suda u Puli od 06. srpnja 1998. br. Gž-873/98 i predmet vraća istom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Puli od 18. ožujka 1998. br. P-1760/97 poništen je Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tužiteljice i tužene 07. veljače 1996. pod br. 16209, te je tužena presuđena sklopiti s tužiteljicom novi ugovor u skladu s odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli od 06. srpnja 1998. br. Gž- 873/98 navedena presuda je preinačena odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je uložila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu i potvrdi presudu suda prvoga stupnja.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentica nalazi u neprihvaćanju Zahtjeva za ništavost ugovora o kupoprodaji stana, s obzirom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinut čitav niz odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo zbog neravnopravnog položaja građana u kupovanju stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Smatra da sporni ugovor se temelji na neustavnim odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te da je stoga ništav.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 386. st. 1. u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmet spora je utvrđenje ništavosti Ugovora br. 16209 sklopljenog između tužiteljice i tužene 07. veljače 1996. o kupoprodaji stana. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, smatrajući da za ništavost ugovora nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 103. do 117. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 118/99), ali ni pretpostavke za djelomičnu ništavost ugovora prema odredbi čl. 105. Zakona o obveznim odnosima. Takav zaključak drugostupanjskog suda rezultat je pogrešne primjene materijalnog prava. Istina je, doduše, da je sporni ugovor sklopljen prije donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” br. 11/97), koje se odnose na plaćanje veće cijene za višak stambenog prostora, ali je Ustavni sud kasnijim odlukama (primjerice Odlukom od 10. travnja 2001., objavljenom u “Narodnim novinama” br. 32/01), zaključio da se ukinute odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” br. 58/95) imaju smatrati neustavnima od trenutka donošenja. Stoga je odredba spornog ugovora u dijelu izračuna cijene stana za višak stambenog prostora ništava, što ne povlači ništavost cijelog ugovora, već samo dijela u kojem je cijena stana izračunata primjenom odredbe čl. 20. a) Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a koje odredbe je Ustavni sud ukinuo. Svi ostali uglavci ugovora o kupoprodaji stana ostaju na snazi u smislu odredbe čl. 105. Zakona o obveznim odnosima. Kako međutim u postupku nije utvrđeno u kojem dijelu je sporni ugovor ništav, te u kojem iznosu je tužiteljica platila veću cijenu, to je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku valjao usvojiti reviziju tužiteljice i ukinuti drugostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 20. lipnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.