I Kž-153/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 153/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ane Garačić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. Ž., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 17. prosinca 2002. godine, br. K-45/02, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 2004. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića i opt. T. Ž., a u odsutnosti njegovog branitelja, A. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, pa se opt. T. Ž. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ za koje je proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. T. Ž. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je istom, na temelju čl. 27. st. 1. i 2., čl. 109. Zakona o sudovima za mladež izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora time, da će mu se ći kazna maloljetničkog zatvora ako za vrijeme od dvije godine počini novo naknadno izre

kazneno djelo ili ako se bude protivio provođenju odgojne mjere i posebne obveze da se uključi u pojedinačni ili skupni rad u savjetovalištu za mlade koja mjera mu je naložena na temelju čl. 9. st. 1. i 2. toč. 10. i čl. 109. Zakona o sudovima za mladež. Na temelju čl. 11. i čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima za mladež optuženiku je ujedno izrečena i odgojna mjera pojačane brige i nadzora.

Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kaznenoj sankciji podnio državni odvjetnik i predložio, da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne primjerena kazna zatvora.

I Kž 153/03-5

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženik je predložio, da se ista odbije, osobito kada je tu maloljetničku sankciju koju je sud i izrekao optuženiku, u svom završnom govoru na glavnoj raspravi od 17. prosinca 2002. godine, predložio državni odvjetnik, podržavajući time prijedlog nadležnog Centra za socijalnu skrb (list 41. spisa).

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa, u smislu čl. 373. st. 1. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Sukladno zahtjevu iz odgovora na žalbu državnog odvjetnika, o sjednici vijeća uredno su izviješteni branitelj optuženika A. M., odvjetnik iz Z. i optuženik koji je sjednici i pristupio, dok branitelj nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik da nije bilo osnova prema optuženiku primijeniti maloljetničku sankciju, posebno kada se ima u vidu težina kaznenog djela, način njegovog izvršenja i količina droge koju je optuženik držao radi prodaje. Ako se tomu doda i činjenica, da je optuženik u vrijeme izvršenja kaznenog djela skoro navršio 21 godinu i da je već tretiran kao maloljetnik, to i ovaj sud prihvaća stajalište državnog odvjetnika da se izvršenje predmetnog kaznenog djela ne može pripisati nedovoljnoj optuženikovoj zrelosti i nepromišljenosti.

Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu preinačiti te optuženiku za počinjeno kazneno djelo izreći kaznu kao za odrasle počinitelje kaznenih djela. Pri tomu je ovaj sud smatrao, da na strani optuženika postoje osobito izražene olakotne okolnosti koje se očituju u činjenici, da je optuženik priznao izvršenje kaznenog djela i izrazio kajanje, spoznao je štetnost inkriminiranog ponašanja, uredno je završio srednjoškolsko obrazovanje i stekao zvanje konobara te se zaposlio, što sve ukazuje da će u konkretnom slučaju kazna zatvora u trajanju od 30 dana, koja, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, predstavlja najnižu mjeru kazne koja se za počinjeno kazneno djelo uopće može izreći, u cijelosti ostvariti svrhu kažnjavanja.

Konačno, izricanje maloljetničke sankcije, s obzirom na propis čl. 109. st. 2. Zakona o sudovima za mladež, a jer je optuženik sada već navršio 23 godine života, po zakonu više nije ni moguće, jednako kao što nije moguće izreći mu ni blažu kaznu zatvora od sada izrečene (čl. 53. st. 1. KZ).

Slijedom svega naprijed izloženog i kako ispitivanjem presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP nisu nađene povrede zakona, to je sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 24. lipnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.