Legislator Case Law & Legislation
II Kž-619/2009-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld probation order over extended detention due to drug addiction risks.

Case Number II Kž-619/2009-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court's decision to replace extended detention with a specific probation measure. The defendant, an opiate addict convicted of drug trafficking, was found to pose a high risk of reoffending while on the loose. The court ruled that the specific probation order, requiring regular psychiatric monitoring, effectively achieved the same preventive goal as continued detention without the harshness of imprisonment.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP; čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP: When specific probation measures provide adequate preventive control for a recidivist offender, extended detention may be replaced if the measure effectively mitigates the risk of reoffending.

Keywords

AI generated
extended detention probation measure drug addiction recidivism risk criminal procedure preventive measure psychiatric supervision

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP
Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) ukinut je pritvor protiv okrivljenika određen i produljivan tijekom istrage po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, te je prema istom, temeljem čl.
čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP
i čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP, određena mjera opreza,
čl. 398. st. 3. ZKP
Prema tome, kako žalba državnog odvjetnika nije dovela u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja, to je istu valjalo odbiti i temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 619/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. L. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 4. rujna 2009. godine broj Kv-532/09 (K-82/09) o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. rujna 2009. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okr. Z. L. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) ukinut je pritvor protiv okrivljenika određen i produljivan tijekom istrage po osnovi čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, te je prema istom, temeljem čl. 90. st. 5. i čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP, određena mjera opreza,

- da se svakog drugog utorka, počevši od 15. rujna 2009. godine, javlja u Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Split, Vukovarska 46, voditelju Službe za bolesti i prevencije dr. Ž. K., psihijatru,

- koja mjera ima trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, time da je određeno i da se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv okrivljenika produlji pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. č. 3. ZKP.

to

II Kž 619/09-3

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da u konkretnom slučaju i dalje postoje osobite okolnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, zbog čega protiv okr. Z. L. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora, ali da je osnovano zaključio i da se ista svrha može ostvariti nalaganjem okrivljeniku mjere opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, iz spisa predmeta razvidno je da je okrivljenik, prema vlastitim navodima, osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, da je bez stalnog zaposlenja, a time i stalnih izvora sredstava za životne potrebe, a prema nalazu psihijatrijskog vještaka je ovisnik o opijatima, što, kao što je već rečeno, i dalje čini osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi počinio kazneno djelo, zbog čega je moguća daljnja primjena mjere pritvora protiv okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Međutim, pobijanim rješenjem, sud prvog stupnja je, umjesto produljenja mjere pritvora iz te osnove, istom naložio mjeru opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP, i za takvu odluku je u pobijanom rješenju dao uvjerljive razloge, koje kao ispravne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Prema psihijatrijskom nalazu i mišljenju, okrivljenik je dolaskom u pritvor pokazivao simptome „narkomanske krize“, koja se sada (relativno uspješno) kupira adekvatnom terapijom (Subutex), što je potrebno da nastavi, a nakon toga duga kontrolirana apstinencija, uz adekvatni nadzor.

Slijedom takvog mišljenja očigledno je da je konzumacija heroina i njegova ovisnost kriminogeni faktor kod okrivljenika, koja droga je i predmet inkriminirane djelatnosti u ovom kaznenom predmetu, dijelom za svoje potrebe, dijelom za druge osobe, što okrivljenik i priznaje, pri čemu nije riječ o nekoj značajnijoj količini opojne droge.

Upravo slijedom izloženog, sve to ukazuje da se umjesto produljenja pritvora iz navedene osnove prema okrivljeniku ista svrha može postići upravo nalaganjem mjere opreza iz čl. 90. st. 2. toč. 3. ZKP, koja će preventivno djelovati na okrivljenika u smislu neponavljanja istih kriminalnih radnji, pri čemu okolnost što okrivljenik u prošlosti nije uspješno održavao apstinenciju, već se ponovno vraćao konzumaciji opojne droge, nije od takvog značaja da bi dovela u pitanje pravilnost odluke suda prvog stupnja.

Sasvim je sigurno da je Nastavni zavod za javno zdravstvo i osoba koju je prvostupanjski sud odredio, adekvatna institucija koja je odgovorna za kontrolu osoba ovisnih o opijatima, a koja o tome vodi i evidenciju, pa neoznačavanje vršenja evidencije u izreci pobijanog rješenja nije zakonski nedostatak takvog značaja da bi dovodio u pitanje neadekvatnost naložene mjere opreza i ostvarenja njezine svrhe.

II Kž 619/09-3

Prema tome, kako žalba državnog odvjetnika nije dovela u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja, to je istu valjalo odbiti i temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. rujna 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

mr. sc. Marijan Svedrović, v.r.