II Kž-347/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-347/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. L. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. svibnja 1999. godine br. K-84/98, o produljenju pritvora nakon nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. F.L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 104. st. 3. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. F.L. po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP/97, nakon što je nepravomoćnom presudom tog suda od 17. svibnja 1999., br. K-84/98 (list spisa, br. 88-89) proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu opt. L. osobno i po branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu opt. L. da nema osnova produljavati pritvor protiv njega po čl. 102. st. 2 toč. 3. ZKP/97. Naime, pobijanim se rješenjem utvrđuje da je žalitelj nezaposlen, te nema vlastitog izvora prihoda, a psihički je ovisnik o opojnim drogama, te je i ranije dva puta pravomoćno suđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga-posjedovanjem, koje sve okolnosti nisu prijeporne ni po žalitelju, pa suprotno žalbi, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su istaknute okolnosti one osobite okolnosti koje upućuju na opravdanu bojazan da će žalitelj, ako bi boravio na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, čime je ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, neovisno od toga koliko je do sada proveo vremena u pritvoru. Stoga je pravilno sud prvog stupnja pobijanim rješenjem produljio mjeru pritvora protiv žalitelja po toj pritvorskoj osnovi.

To što žalitelj ističe da on nije počinio kazneno djelo nije od bitnog utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer je on nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, čime je ostvaren opći zakonski preduvjet (čl. 102. st. 2. ZKP/97) da se pritvor uopće može odrediti, odnosno produljavati protiv njega. Da li je on doista i počinio to kazneno djelo ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi kaznenog postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je to stvar žalbenog postupka na nepravomoćnu presudu kada će o tome biti odlučeno.

Ostale okolnosti istaknute u žalbi (mala količina pronađene droge, te sudionik je domovinskog rata) su okolnosti koje se cijene samo prigodom odluke o kazni, sukladno čl. 56. st. 2. KZ, te ne mogu biti osnovom za ukidanje mjere pritvora protiv žalitelja.

Slijedom izloženog, pobijano je rješenje pravilno i zakonito, radi čega je i trebalo o žalbi, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 2. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.