Rev-2381/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2381/10-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz B., koga zastupa punomoćnik G. K., odvjetnica iz P., protiv tuženika G. H. d.d., koga zastupaju punomoćnici V. J. i D. I., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž- 821/08-2 od 7. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj P- 3079/04-36 od 28. prosinca 2007., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-821/08-2 od 7. lipnja 2010. i presuda Općinskog suda u Puli broj P-3079/04-36 od 28. prosinca 2007., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da tražbina tužitelja po presudi Općinskog suda u Puli, posl. br. P-2295/94 od 18. svibnja 1995., dopunskoj presudi Općinskog suda u Puli posl. br. P-367/96 od 2. rujna 1997., presudi Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1246/97 od 30. ožujka 1998. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1227/99 od 20. kolovoza 2002., nije prestala, pa se ovrha u predmetu Općinskog suda u Puli posl. br. Ovr-2222/04 proglašava djelomično dopuštenom u iznosu 189.650,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 1. kolovoza 2006. do isplate (toč. I izreke). U preostalom dijelu odbijen je tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva ukidanje privremene mjere zabranom raspolaganja iznosom 634.239,70 kn određene rješenjem Općinskog suda u Puli posl. br. Ovrv-2689/04 od 18. svibnja 2004., kao i proglašenja dopuštenom ovrhu u preostalom dijelu do iznosa 634.239,70 kn (toč. II izreke). Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 32.342,20 kn (toč. III izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška, podredno ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i kao što to proizlazi iz samog sadržaja revizije zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troška, podredno ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizije su osnovane.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je dopuštena ovrha radi naplate iznosa koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dnevnu naknadu za bolovanje na temelju polica … i ... Naime, tuženik je tužitelju na temelju presude Općinskog suda u Puli, posl. br. P-2295/94 od 18. svibnja 1995., dopunske presude Općinskog suda u Puli posl. br. P-367/96 od 2. rujna 1997. i presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1246/97 od 30. ožujka 1998., u ovršnom postupku 1999. platio na ime isplate dnevne naknade sa kamatama ukupni iznos 53.419,72 kn (glavnice, kamate i trošak). Budući da se između njih vodio još jedan postupak u kojem tužitelj traži naknadu neimovinske štete, tužitelj i tuženik su 12. prosinca 2002. zaključili vansudsku nagodbu radi rješavanja međusobnih potraživanja. Nakon toga, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-1227/99 od 20. kolovoza 2002., preinačena je presuda Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1246/97 od 30. ožujka 1998., i tužitelju priznato pravo na razliku između dosuđenih kamata po pravomoćnoj presudi i zakonskih zateznih kamata koje teku od 22. travnja 1993. do 21. listopada 1995.

Sporno je, jesu li stranke vansudskom nagodbom sklopljenom 12. prosinca 2002. razriješile sva međusobna potraživanja pa tako i ona na ime zateznih kamata na dnevnu naknadu, odnosno ima li tužitelj pravo na utvrđenje da tražbina nije prestala te proglašenje ovrhe dopuštenom i ukidanje privremene mjere uzimajući u obzir vansudsku nagodbu i navedenu revizijsku odluku ovog suda.

Sudovi su zaključili da tužitelj i tuženik navedenom nagodbom nisu obuhvatili, odnosno riješili i pitanje zateznih kamata na dnevnu naknadu pa da je stoga djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženik revizijom osporava navedeni zaključak nižestupanjskih sudova, ističući da ovaj zaključak suda nema uporište u samoj ispravi, odnosno vansudskoj nagodbi od 12. prosinca 2002.

Člankom 1. navedene nagodbe, stranke su ugovorile da tuženik preuzima obvezu tužitelju isplatiti naknadu osiguranja života i to po polici broj … u iznosu 54.600 DEM i po polici broj … u iznosu 31.525 DEM, što ukupno iznosi 86.125 DEM. Istovremeno, čl. 2. st. 2. nagodbe, stranke su se sporazumjele da se nagodbom konačno uređuju njihovi međusobni odnosi po osiguranjima iz čl. 1. te se odriču prava pobijati iznose naknade utvrđene u čl. 1. s tim da se tužitelj bezuvjetno odriče i prava postavljati prema tuženiku bilo kakve daljnje zahtjeve po osnovu ovih osiguranja (tužitelj zadržava jedino pravo da kamate na ugovorenu naknadu po policama iz čl. 1. potražuje od A. o. d.d. K.). Uz to, čl. 3. stranke su ugovorile da tužitelj po prijemu isplate iznosa iz čl. 1. preuzima obvezu povući tužbu protiv tuženika u predmetu Općinskog suda u Puli P-1437/02 kao i u svim eventualnim drugim predmetima u kojima je tuženik utužen u svezi polica iz čl. 1.

Dakle, iz sadržaja nagodbe proizlazi da su stranke uredile pitanje svih potraživanja koja bi se temeljila na policama broj … i ...

Budući da se i tužiteljevo daljnje potraživanje, odnosno potraživanje koje je predmet ovog spora također temelji na tim policama (kamata na dnevnu naknadu za bolovanje), osnovano tuženik u reviziji ističe da zaključak sudova nije u skladu sa samom nagodbom, odnosno da je zaključak sudova proturječan samoj nagodbi. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Stoga je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom postupku sud će otkloniti navedenu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu odluku.

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je da će se o troškovima postupka odlučiti konačnom odlukom.

Zagreb, 9. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.