Rev-258/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 258/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.M. iz P. br. ., koga zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz V., protiv tužene C. Z., Filijala D., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 8. rujna 1992.g. br. Gž 1016/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 24. veljače 1992.g. br. P 415/87-39, u sjednici održanoj 10. studenoga 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete isplatom iznosa od 522.705 HRD sa zateznom kamatom i parničnim troškom.

Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude, i usvoji tužbeni zahtjev te tužena obveže na naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je tužena odgovorna za štetu koja je nastupila na teretnom vozilu tužitelja prilikom prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tužene. Također nije sporno da je vrijednost tužiteljeva vozila - na dan oštećenja - iznosila 1,536.000 tadašnjih (prijašnjih) dinara, a da je tužena isplatila tužitelju na ime naknade štete 1,703.131 prijašnjih dinara, dakle više od utvrđene vrijednosti vozila.

Utuženi iznos predstavlja cijenu nove šasije za oštećeno vozilo koje bi trebalo ugraditi u vozilo, jer je šasija vozila prilikom nesreće bila pomaknuta i izvijena, pa se - da vozilo bude u voznom stanju - mora mijenjati.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja jer su utvrdili (nalaz vještaka) da je na vozilu tužitelja prilikom prometne nesreće nastupila tzv. "totalna šteta", da nije ekonomično popravljati vozilo nabavkom nove šasije i da je tužitelj u cijelosti obeštećen jer mu je tužena isplatila i više od procijenjene štete tj. vrijednosti vozila u vrijeme nastanka štete.

Tužitelj smatra da ima pravo na dovođenje svoga vozila u ono stanje - kakvo je bilo prije nesreće - za što treba promijeniti i šasiju koja stoji utuženi iznos, pa ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada nije usvojen tužbeni zahtjev.

Niži sudovi su odbili tužbeni zahtjev, jer su u provedenom postupku utvrdili da je na vozilu revidenta nastupila tzv. "totalna šteta", odnosno da je oštećenje revidentova vozila takovo, da nije bio rentabilan popravak koji bi stajao više od tržišne vrijednosti tužiteljeva vozila prema stanju u kojem se je nalazio prije nezgode. Stoga su odbili tužbeni zahtjev, koji je glasio na isplatu iznosa koji je prelazio vrijednost vozila, u času kada je tužena isplatila tužitelju iznos - koji je bio čak i veći od tadašnje vrijednosti uništenog vozila.

Budući da je utvrđeno da se radi o "totalnoj šteti" na automobilu, oštećeni nije ovlašten - nakon što mu je isplaćena vrijednost uništenog automobila, zahtijevati isplatu u većem iznosu od onoga koja mu pripada po procjeni izvršenog za "totalnu štetu".

Za to su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je njegovu reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu, na osnovi čl. 353. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske.

U Zagrebu, 10. studenog 1993.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.