I Kž-295/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 295/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Žarka Dundovića, Ane Garačić i Ante Potrebice kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona u svezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 01. veljače 2011. broj K-41/10, u sjednici održanoj dana 10. kolovoza 2011.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe opt. B. S., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik djelima opisanim u toč. I. i II. izreke presude počinio jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. B. S. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni tako da se optuženik zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, na temelju tog propisa i uz primjenu odredbi čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine u koju kaznu mu se primjenom čl. 63. Kaznenog zakona uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 7. rujna 2010. do 22. prosinca 2010.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba opt. B. S. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim opt. B. S. da je na način i pod okolnostima opisanim u toč. I. izreke te presude počinio kazneno djelo zlouporabe

I Kž 295/11-4

opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona za koje mu je uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a pod toč. II izreke presude kazneno djelo iz čl. 173. st. 6. u svezi st. 5. KZ, za koje mu je po istom zakonskom propisu uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b) KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik primjenom odredbi iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je primjenom čl. 63. KZ uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u pritvoru od 7. rujna 2010. do 22. prosinca 2010. godine.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave …, Policijske postaje K. broj: … (12 komada biljnih stabljika sa korijenom) broj: … (90,5 grama i 1,5 grama bruto težine ukupno neto 75,80 grama marihuane, te tri stabljike opojne droge marihuana i broj: … (jedna stabljika dužine 178 cm i jedna dužina 95 cm bez listova).

Temeljem čl. 82. KZ od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom pod toč. I. u iznosu od 350,00 kn.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Đ. M., odvjetniku iz Š., navodeći da se žali iz svih zakonski predviđenih osnova u odnosu na toč. I. izreke presude te predložio, da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica je održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.

Žalba optuženika je osnovana zbog odluke o kazni, dok u ostalom dijelu nije osnovana.

Branitelj optuženika u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali iz svih žalbenih osnova pa time i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ta žalbena osnova nije obrazložena, a sve što je iznijeto u obrazloženju žalbe predstavlja ustvari pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a time posredno, i pogrešne primjene kaznenog zakona, pa će istaknuti žalbeni prigovori biti razmotreni u okviru tih žalbenih osnova.

Budući da žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije obrazložena, ovaj drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu ispitao sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka bitna povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

I Kž 295/11-4

Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe optuženika, ovaj sud drugog stupnja je po službenoj dužnosti, sukladno odredbi iz čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Naime, opt. B. S. u toč. I. izreke prvostupanjske presude prema utvrđenom činjeničnom opisu, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, a radnjom opisanom po toč. II. izreke te presude zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. u vezi st. 5. KZ. Međutim, sagledavajući činjenična utvrđenja po prvostupanjskom sudu u navedenim točkama izreke pobijane presude ovaj drugostupanjski sud smatra, da s obzirom na način počinjenja, vremensku i prostornu povezanost radnji izvršenja, zatim djelomičnu istovjetnost osoba kojim je drogu marihuanu optuženik prodavao i davao besplatno na uživanje, zatim da je ovim radnjama ugrožen isti zaštitni objekt (zdravlje ljudi), što sve ih povezuje, te radnje u objektivnom smislu predstavljaju jedinstvenu cjelinu. Subjektivni sastojak namjere, koja, osim što se odnosi na navedeno pojedino opisano kazneno djelo, obuhvaća ta djela također kao cjelinu. Stoga, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, radnje optuženika opisane u toč. I. i II. izreke pobijane presude iz navedenih razloga u objektivno subjektivnom smislu čine jednu cjelinu produljenog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ.

Slijedom navedenih razloga, drugostupanjski je sud, povodom žalbe optuženika po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu preinačio u pravnoj oznaci djela kao što je to navedeno u toč. I. izreke ove presude, sukladno ovlastima iz čl. 390. st. 1. ZKP.

U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja navode svoje obrane da nije imao namjeru prodaje opojne droge marihuane, da sud tu odlučnu činjenicu nije nedvojbeno i sigurno utvrdio, jer za takvo utvrđenje nije izveden niti jedan dokaz koji bi sa sigurnošću upućivao da se radilo o prodaji, a sigurno je da navedeni mali novčani iznosi ne potkrepljuju utvrđenja prvostupanjskoga suda o prodaji droge.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, iskaza svih svjedoka, potvrda o oduzetom predmetu, provedenog toksikološkog i psihijatrijskog vještačenja sve odlučne i važne činjenice u odnosu na kazneno djelo opisano u toč. I. izreke pobijane presude za koje je optuženik proglašen krivim ispravno i potpuno utvrdio. Za sva svoja činjenična i pravna utvrđenja sud prvoga stupnja iznio je u obrazloženju presude u svemu iscrpne, argumentirane i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

S pravom sud prvog stupnja ispravnom analizom obrane optuženika utvrđuje da je on u inkriminirano vrijeme neovlašteno posijao više sjemenki indijske konoplje, te da je od tih sjemenki izniklo 25 biljki koje je uzgajao, a potom sa istih ubrao, osušio i usitnio lišće od kojeg je dobio 1-2 kg opojne droge marihuane. Ovo iz razloga što je u pogledu tih bitnih tvrdnji obrana optuženika potvrđena činjenicama koje proizlaze i iz drugih dokaza i to zapisnika o očevidu, zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija, te potvrde o oduzetim predmetima., kako to ispravno utvrđuje sud prvog stupnja.

Provedenim toksikološkim vještačenjem te temeljem nalaza i mišljenja vještaka za toksikologiju iz Centra za forenzička ispitivanja istraživanja i vještačenja Z. sud je utvrdio da oduzeta biljna materija od optuženika je sadržavala više od 0,3% tetrahidrokanabinola i da

I Kž 295/11-4

predstavlja konoplju tipa droge marihuana. Slijedom tako utvrđenih činjenica pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je optuženik na taj način neovlašteno, protivno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga proizveo tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom. Takvim ponašanjem ostvario je u subjektivno objektivnom smislu jedan od alternativno predviđenih oblika kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Nadalje, ispravnom ocjenom obrane optuženika sud prvoga stupnja pravilno utvrđuje, s obzirom da je optuženik u tijeku postupka bio dosljedan u tvrdnji, da je upravo osobama navedenim u toč. I. izreke presude davao navedene količine droge marihuane, a oni njemu navedene količine novca, tako da se i u pogledu ove inkriminacije nije imao razloga osobno teretiti, ako to ne bi odgovaralo istini.

Suprotno tome i prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ispravno sud prvoga stupnja analizirajući iskaze svjedoka, koji poriču da su od optuženika kupovali marihuanu, ne prihvaća kao vjerodostojne, za koji zaključak je u obrazloženju pobijane presude dao valjane i jasne razloge. U tom pogledu pravilno sud prvog stupnja obrazlaže da iznosi koji su optuženiku davani za drogu marihuana nisu doduše bili realni tržišnoj vrijednosti marihuane na tržištu narkoticima, ali to suprotno navodima žalbe, ne znači da se ne radi o prodaji, budući da je odlučno da je optuženik za predanu količinu droge marihuana u tom času od navedenih osoba ipak primio opisane iznose novca. Konačno, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je pronađena količina droge marihuane kod optuženika, a koja je oduzeta, s obzirom na sva prethodno istaknuta i obrazložena utvrđenja, također bila namijenjena dijelom i za daljnju prodaju, jer je psihijatrijskim vještačenjem po vještaku dr. I. Ć. utvrđeno da je optuženik konzument, a ne i ovisnik, i da je u vrijeme izvršenja djela bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka i sposoban vladati svojom voljom, dakle, ubrojiv.

Slijedom svega naprijed izloženog proizlazi da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je u opširnom i savjesnom obrazloženju presude zato naveo jasne, relevantne i uvjerljive razloge za sve odlučne činjenice subjektivne i objektivne naravi posebno na str. 4 i 5 koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. I. izreke pobijane presude nije osnovana a nije osnovana ni zbog tzv. posredne povrede kaznenoga zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenoga zakona, kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZIDKZ.

Ocjenjujući žalbenu osnovu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su smislu čl. 56. KZ bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, pri čemu ih je ispravno vrednovao kao posebno izražene olakotne okolnosti. Međutim, polazeći najprije od preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci djela prema kojoj je optuženik, sada proglašen krivim samo za jedno kazneno djelo, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju, svrha kažnjavanja može ostvariti i blažom kaznom i to u trajanju od dvije godine, koju mu je, kao minimalnu, primjenom odredbi o sudskom ublažavanju kazne, za kazneno djelo pod toč. I., bio utvrdio i sud prvog stupnja.

Kako žalba optuženika po čl. 382. ZKP sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi po čl. 82. KZ, to je drugostupanjski sud pobijanu

I Kž 295/11-4

presudu ispitao i u smislu tih odredbi, te utvrdio, da su odluka o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi po prvostupanjskom sudu pravilne i na zakonu osnovane, te dostatno obrazložene.

Slijedom navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP.

U Zagrebu, 10. kolovoza 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.