Rev-2933/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2933/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Z. H. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica Z. K., odvjetnica iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja Z. H. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnica Z. K., odvjetnica iz Z., protiv protutuženice M. P. iz Z., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica iz Z., radi isplate - i u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica iz Z., protiv tuženika G. M. iz Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik Lj. P. V., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1305/14-2 od 11. svibnja 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-266/08-67 od 28. travnja 2014., u sjednici održanoj 24. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice protiv dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na tuženika G. M. i odluku kojom je odbijen njezin novčani tužbeni zahtjev na obvezivanje tog tuženika da joj vrati 290.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tužiteljice protiv dijela drugostupanjske presude koji se odnosi na odluku kojom su odbijeni njezini nenovčani tužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnim "Ugovora o kupoprodaji nekretnine, zaključen 11.07.2007. između P. M. iz Z., ... kao prodavateljice i H. Z. iz Z., ... kao kupca", na obvezivanje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zaprešiću da na prethodno navedenoj nekretnini "izvrši upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist i vlasništvo Z. H. iz Z., ..." - te na obvezivanje tuženika Z. H. da istu "nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda" njoj u posjed, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama:

- 1. izreke, u odluci kojom je odbijen "tužbeni zahtjev protiv tuženika Z. H.":

- na utvrđenje "da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine, zaključen 11.07.2007. između P. M. iz Z., ... kao prodavateljice i H. Z. iz Z., ... kao kupca, na kojem ugovoru je ovjeren potpis kod javnog bilježnika G. J. iz Z., broj OV-6993/07 za nekretninu upisanu u z.k.uložak br. 106 k.o. Z. i to za k.č.br. 5556 kuća K., ..., dvorište površine 479 m2, koja u naravi predstavlja kuću površine 48 m2 i dvorište površine 431 m2.",

- na obvezivanje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zaprešiću da na prethodno navedenoj nekretnini "izvrši upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist i vlasništvo H. Z. iz Z., ...",

- na obvezivanje tuženika Z. H. da istu "nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužiteljici",

- 3. izreke, u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika G. M. "da vrati tužiteljici 290.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 11.07.2007. do 31.12.2007., a od 01.01.2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.",

- 5. izreke, u odluci kojom je "tužiteljici naloženo da II. tuženiku G. M. naknadi trošak parničnog postupka od 33.400,00 kn".

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju "temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a" zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i usvojiti njezine zahtjeve, podredno ukinuti ih i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice u odnosu na drugostupanjsku presudu u odluci o njezinom novčanom zahtjevu (na isplatu) nije osnovana.

Revizija tužiteljice u odnosu na drugostupanjsku presudu u odluci o njezinim nenovčanim tužbenim zahtjevima (na utvrđenje ništavnosti ugovora, upisa i predaje posjeda) nije dopuštena.

Predmetom spora u revizijskom stupnju zahtjevi su tužiteljice:

- a) dva nenovčana:

- na utvrđenje "da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnine...",

- na obvezivanje tuženika Z. H. da istu "nekretninu slobodnu od osoba i stvari preda" njoj u posjed,

b) novčani, na obvezivanje tuženika G. M. da joj vrati 290.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Radi se o objektivnoj kumulaciji više samostalnih tužbenih nenovčanih zahtjeva koji proizlaze iz različitih pravnih osnova, te samostalnom novčanom zahtjevu.

a) o reviziji tužiteljice u odnosu na nenovčane zahtjeve

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. svibnja 2016., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor, prema njegovom sadržaju, glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP- a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

Pitanje dopuštenosti revizije podnesene na temelju te odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, dakle kao redovne, prema odlukama o navedenim zahtjevima tužiteljice valja razmotriti u smislu ZPP-a, i to:

- kada je riječ o sporu o nenovčanim zahtjevima, polazeći od odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a, prema kojoj je (kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu) za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi,

- kada je riječ o sporu o novčanom zahtjevu, polazeći od shvaćanja iz smisla odredaba čl. 40. ZPP-a: vrijednost predmeta spora čini visina novčane svote iz postavljenog zahtjeva.

Tužiteljica je u tužbi od 8. travnja 2008. vrijednost predmeta spora naznačila na 101.000,00 kn, a ta se vrijednost tijekom postupka u odnosu na nenovčane zahtjeve (koji tijekom postupka nisu preinačeni) nije mijenjala - i nakon što se tuženik Z. H. upustio u raspravljanje o predmetu spora niti mogla (u smislu odredbe čl. 40. st. 3 ZPP-a) mijenjati.

Sa prethodno istaknutim u svezi, vrijednost predmeta spora u visini zahtijevane novčane svote po postavljenom novčanom tužbenom zahtjevu prema tuženiku G. M., ona koju je tužiteljica naznačila tijekom daljnjeg postupka (kao i u reviziji), nakon što se tuženik Z. H. upustio u raspravljanje - nije odlučna (relevantna) za ocjenu dopuštenosti revizije protiv osporene presude o nenovčanim zahtjevima prema tuženiku Z. H.

U takvoj situaciji, u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora mjerodavna je za ocjenu dopuštenosti revizije kao redovne po vrijednosnom kriteriju protiv osporene presude u odluci o svim nenovčanim zahtjevima tužiteljice: to sve obzirom na navedeno - da kod novčanog zahtjeva vrijednost predmeta spora uvijek predstavlja visina glavnice zahtijevane novčane svote, neovisno od u podnesku naznačene vrijednosti predmeta spora - pa (dakle) i ako bi ova bila naznačena i kao viša ili manja.

U konkretnom slučaju riječ je o objektivnoj kumulaciji dva samostalna nenovčana tužbena zahtjeva, gledano po zahtjevu "na utvrđenje" i zahtjevu "na predaju posjeda" - pojedinačno (svaki je mogao biti zasebno utužen i o svakome zahtjevu se mogla donijeti drugačija i samostalna odluka), koji proizlaze iz različitih pravnih osnova.

Prema odredbama čl. 37. ZPP-a, ako jedna tužba protiv istoga tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (stavak 1.). Ako pak zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva (stavak 2. istoga članka).

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora naznačena po tužiteljici u tužbi se u smislu navedene odredbe čl. 37. st. 2. ZPP-a dijeli s brojem zahtjeva, dakle s dva.

Slijedom toga, a budući da vrijednost predmeta spora po niti jednome zahtjevu pojedinačno ne prelazi 200.000,00 kn, revizija koju je tužiteljica izjavila kao redovnu i po vrijednosnom kriteriju (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a) protiv osporene presude o njezinim nenovčanim zahtjevima nije dopuštena.

Kako revidentica reviziju nije niti podnijela pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano: „u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni“, revizijski sud podnesenu reviziju ne može razmatrati u smislu te odredbe.

Stoga je reviziju tužiteljice protiv osporene presude o njezinim nenovčanim zahtjevima valjalo odbaciti kao nedopuštenu (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a) odlukom kao u izreci, u rješenju.

b) o reviziji tužiteljice u odnosu na odluku o novčanom zahtjevu

U odnosu na odluku o zahtjevu za obvezivanje tuženika G. M. isplatiti tužiteljici ("vratiti") 290.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za primijetiti je:

- da vrijednost predmeta spora u svezi toga zahtjeva prelazi 200.000,00 kn,

- da je zbog toga protiv te odluke (prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, prema „vrijednosnom kriteriju“) dopuštena redovna revizija.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu na tu odluku ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i (ovdje bitno) samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnjama revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužiteljica poziva (ona je jasna i određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega, pa tužiteljica netočno navodi da je drugostupanjska presuda bez "detaljnih razloga", da ne sadrži potrebne razloge i "analizu i ocjenu iskaza svjedoka saslušanih u postupku), tako da nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ili relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, na koju opisno revidentica ukazuje.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Drugostupanjski sud je odbio novčani tužbeni zahtjev (potvrđivanjem prvostupanjske presude) uz osnovno i odlučno shvaćanje (a polazeći od toga da je drugostupanjska presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, čini određeno pravno jedinstvo - pa i u dijelu u kojemu se temelji na činjenicama na kojima se temelji i prvostupanjska presuda):

- da se tužiteljica ne može sa uspjehom pozivati na ništavnost ugovora sklopljenog sa tuženikom Z. H., kao razlogom u svezi kojeg bi proizlazila obveza tuženika G. M. na isplatu (vraćanje) utuženog iznosa - obzirom da nije dokazala razloge koji bi vodili utvrđenju da je takav ništavan: konkretno jer (da) nije dokazala da je taj ugovor sklopljen uz uporabu sile niti da je riječ o zelenaškom ugovoru iz smisla odredbe čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), za postojanje kojeg ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni uvjeti - da postoji očiti nesrazmjer između onoga što zelenaš ugovora u svoju korist i onog što po ugovoru daje, da je oštećeni suugovaratelj na taj nesrazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, koje okolnosti moraju biti alternativno ispunjene, te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno koristio u svoju korist - a sve obzirom da je utvrđeno da prijeporna nekretnina nije prodana uz nesrazmjer uzajamnih davanja, i to "očiti",

- da tužiteljica nije dokazala niti druge razloge koji bi vodili prijepornoj obvezi tuženika G. M.: "...postojanje pretpostavki iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a za vraćanje iznosa od 290.000,00 kn..." obzirom da tuženik G. M. "sa tužiteljicom nije bio u ugovornom ni nekom drugom odnosu, niti je iznos kupovnine otuđio. Naime, ostvarenu kupovninu dobrovoljno mu je, a u svrhu namirenja duga koji je D. M. imao prema G. M., isplatio punomoćnik tužiteljice D. M.".

Takvo shvaćanje je pravilno.

Budući da u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZPP-a "U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.", a tužiteljica je nedvosmisleno odredila i činjeničnu i pravnu osnovu svoga novčanog zahtjeva - izvodeći je iz shvaćanja da je ugovor, iz pisanog sadržaja kojeg proizlazi da je sklopljen između nje i tuženika Z. H., ništavan jer (da) je sklopljen uporabom sile ili kao zelenaški - čime je ograničila i vezala i revizijski sud u odlučivanju (tako da revizijski sud nema osnove niti ovlasti odlučivati o prijepornom zahtjevu tužiteljice prema nečemu drugom), tužiteljica je, da bi uspjela sa svojim zahtjevom na isplatu prema tuženiku G. M., trebala dokazati samo činjenice na kojima zahtjev za isplatu temelji, dakle: da je prijeporni ugovor sklopljen uporabom sile po tuženiku G. M. i takav ništavan - ili da je taj tuženik iznos u utuženoj visini primio neposredno od tuženika Z. H., kupca po ugovoru, dakle bez osnove - obzirom da nije bio stranka toga ugovora.

Obzirom da je drugostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), utvrdio da tužiteljica navedeno nije dokazala (dakle: da nije dokazala navedenu prisilu, a dokazano je da je navedeni iznos G. M. primio od sina tužiteljice - a ne od kupca nekretnine, na ime ispunjenja njegova duga - i da G. M. sa tužiteljicom nije bio u nekom građanskopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila obveza da joj nešto vrati) - te da se ne može istinitim prihvatiti ono na čemu ona temelji svoju poziciju u postupku, nije niti imao razloga prihvatiti zahtjev tužiteljice na isplatu osnovanim - i već i zbog toga pravilno je primijenio materijalno pravo kada je taj zahtjev odbio. Revizijski sud kod toga primjećuje:

- da je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništavnosti prijepornog ugovora ocijenjen neosnovanim i odbijen uz ostalo i jer (da) tužiteljica nije dokazala prisilu na koju se poziva i prijeporni očiti nesrazmjer davanja - i to presudom koja je postala i pravomoćna i koju (s tim utvrđenjima) revizijski sud u ovome stupnju postupka ne može preispitivati (zbog nedopuštenosti revizije u dijelu koji se na nju odnosi, mora je respektirati i prihvatiti je onako kako glasi),

pa tužiteljica i zbog toga ne može ostvariti povoljniju poziciju u postupku kada prijeporni zahtjev na isplatu temelji i na tome suprotstavljenoj i (pravomoćnom presudom utvrđeno) neistinitoj tvrdnji (da je prijeporni ugovor ništavan zbog razloga na koje se poziva).

U tim je okolnostima (dakle: kada je revizijski sud vezan pravomoćnom presudom o zahtjevu tužiteljice na utvrđenje ugovora ništavnim) čak i irelevantan revizijski prigovor revidentice o povredi učinjenoj time što nisu provedeni svi po njoj predloženi dokazi na okolnost valjanosti ugovora i razloga njegove nevaljanosti i što provedeni dokazi na iste okolnosti nisu ocijenjeni kako ona sugerira prihvatiti.

Stoga, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužiteljice protiv osporene presude u odluci na isplatu u odnosu na tuženika G. M. valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a) odlukom kao u izreci, u presudi.

Zagreb, 24. rujna 2019.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.