III Kr-193/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 193/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. D., zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. i 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Ogulinu od 23. lipnja 2008., br. K-23/05, i Županijskog suda u Karlovcu od 15. rujna 2008., br. Kž-276/08, u sjednici održanoj 2. srpnja 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se zahtjev os. B. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Ogulinu od 23. lipnja 2008. br. K-23/05 koja je preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu od 15. rujna 2008., br. Kž-276/08 tako da je temeljem čl. 343. toč. 6. ZKP odbijena optužba za radnje izvršenih kaznenih djela opisanih u toč. 1., 2., 3., 4., 5., 32., 45., 61. i 66. izreke prvostupanjske presude, te je uslijed takve odluke, izmijenjena odluka o oduzimanju imovinske koristi od okr. B. D. u iznosu od 3.368.259,00 kn, temeljem čl. 82. KZ, proglašen je krivim B. D. zbog kaznenog djela iz čl. 220. st. 1. i 4. KZ i na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Po pravomoćnosti presude osuđenik je pravodobno putem braniteljice Đ. L., odvjetnice iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz osnova u č. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj br. 110/97, čl. 427. st. 1. to

27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) zbog povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se pobijane presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III Kr 193/08-3

U skladu s čl. 428. st. 4. ZKP, dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 13. rujna 2009. br. KR-DO- 39/09 predložilo zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu se navodi da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi te razlozima presude, odnosno da pobijana presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama i da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da se odlučne činjenice navedene u obrazloženju pobijane presude u bitnom razilaze sa onima što je navedeno u razlozima presude o sadržajima isprave i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, što bi sve bilo osporavanje temeljem čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ispituju se povrede zakona koje su taksativno naznačene u čl. 427. ZKP. Prema tome, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog takvih povreda odredaba kaznenog postupka, koje su predviđene u čl. 367. st. 1. toč. 1., 5., 8., 9. i 10. odnosno u čl. 367. st. 2. ZKP ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se mora izuzeti ili zbog toga što je okrivljeniku protivno njegovom zahtjevu uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik. To znači da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje postojanje povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na koju se upire zahtjevom.

Obrazlažući osnovu iz čl. 427. toč. 3. ZKP osuđenik smatra da mu je onemogućeno očitovanje o krivnji i iznošenje obrane na raspravi od 23. lipnja 2008. koja rasprava je započela iznova, a nakon izmijenjene optužbe od 29. siječnja 2008.

Protivno stavu osuđenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je osuđeniku na glavnoj raspravi povrijeđeno pravo na obranu. Iz podataka u spisu razvidno je da je osuđenik na glavnu raspravu 23. lipnja 2008. pristupio s braniteljicom te se izjasnio o osnovanosti optužbe tako što je izjavio da se ne osjeća krivim. U njegovoj prisutnosti pročitana je i njegova ranija obrana, što doista nije usmeno i neposredno ispitivanje optuženika, u smislu čl. 320. st. 7. ZKP, ali to nije utjecalo na pravilnost donesene presude, tim više jer stranke nisu prigovarale takvom načinu izvođenja dokaza.

Naime, optužni prijedlog od 25. veljače 2005. godine izmijenjen je od strane državnog odvjetnika 17. travnja 2007. da bi potom bio ponovno izmijenjen 29. siječnja 2008., na način da je smanjen broj oštećenika, a time i ukupna kriminalna količina za koju se optuženik tereti. Zbog toga, izostankom ponovnog usmenog, neposrednog iznošenja obrane na raspravi od 23. lipnja 2008. (list 540 spisa) nije povrijeđeno pravo optuženika na obranu jer je optužni akt u međuvremenu izmijenjen njemu u korist, a optuženik se na toj posljednjoj raspravi izjasnio da se ne osjeća krivim. Stoga, kako i sam osuđenik navodi u zahtjevu, tijekom postupka je iznosio obranu i imao mogućnosti da se upozna s optužnim prijedlogom i izmjenom od 17. travnja 2007. godine, pa stoga iznesena obrana od 15. veljače 2007. godine (list 99 spisa) ujedno odgovara i izmijenjenoj optužbi od 29. siječnja 2008., jer su se izmjene činjeničnog opisa djela odnosile samo na pojedina imena oštećenika, dok je obrana iznošena o

III Kr 193/08-3

cjelokupnom ponašanju prema više osoba, općenito, bez navođenja pojedinih osoba koje je optuženik zastupao, a u vezi prodaja nekretnina na području O., P., V. i S..

Čitanje njegove obrane na glavnoj raspravi, na kojoj je bio nazočan s braniteljicom, je protivno osnovnim načelima vođenja javne, usmene i neposredne rasprave, ali isto nije moglo utjecati na pravilnost donesene presude, jer se na toj raspravi izjasnio o krivnji, a njegova obrana je pročitana. Osim toga, tijekom glavne rasprave nazočna braniteljica nije stavila primjedbu, u odnosu na iznošenje obrane, na zapisnik i vođenje postupka 29. siječnja 2008. godine, a koja glavna rasprava je okončana sa završnim govorima stranaka i braniteljice, a potom donošenjem presude.

Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da drugostupanjski sud nije zakonito oduzeo imovinsku korist, odnosno o tome odlučivao, jer je drugostupanjski sud ispravno naveo da čl. 82. st. 1. ZKP propisuje da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu kaznenim djelom te da je u tom dijelu prvostupanjski sud ispravno odlučio, a kako su neke radnje izvršenja kaznenog djela pale u zastaru, smanjen je po drugostupanjskom sudu iznos oduzete imovinske koristi. Nije u pravu podnositelj zahtjeva niti kada navodi „da se niti drugostupanjski sud nije bavio zakonitim oduzimanjem imovinske koristi okrivljeniku već je bezrezervno prihvatio matematičke izračune, a po izmijenjenoj optužbi državnog odvjetništva“, jer se radi o osporavanju činjeničnog pitanja, a iz te se osnove ovaj pravni lijek ne može podnijeti.

Slijedom navedenog, trebalo je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti i na temelju čl. 421. ZKP u vezi sa čl. 429. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 2. srpnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.