Gž-58/2022-4 · Županijski sud u Rijeci
Legislator summary
AI generatedIzrekom prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.672,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2018. do isplate, u roku 15 dana. 1.1 Točkom I. izreke rješenja sadržanog u predmetnoj presudi dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 6. listopada 2020., dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 12.889,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2021. do isplate, u roku 15 dana.
Legislator headnote
AI generatedGž-58/2022-4 · Županijski sud u Rijeci: Protiv protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda. U odnosu na pobijano rješenje, predlaže da se isto ukine, a prijedlog za preinaku tužbe odbaci kao nepravodoban, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-58/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 361/19-28 od 4. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-361/19-28 od 4. studenog 2021.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-361/19-28 od 4. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Izrekom prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.672,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2018. do isplate, u roku 15 dana.
1.1 Točkom I. izreke rješenja sadržanog u predmetnoj presudi dopuštena je preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 6. listopada 2020., dok je točkom II. izreke tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 12.889,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2021. do isplate, u roku 15 dana.
2. Protiv protiv citirane presude i rješenja žalbu podnosi tuženik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda. U odnosu na pobijano rješenje, predlaže da se isto ukine, a prijedlog za preinaku tužbe odbaci kao nepravodoban, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu pretrpljene neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete s naslova pružene tuđe pomoći i njege, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 27. prosinca 2017. kada je stradala u prometnoj nesreći prouzročenoj od strane osiguranika tuženika.
6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, međutim, u ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, dopuštenost preinake tužbe, kao i tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
7. Na temelju liječničke dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebečića, kao i njegovim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće mišića uz slabinsku kralježnicu te natučenje lijeve strane prsnog koša, dok je dijagnoza istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu sa sudsko medicinskog stanovišta upitna. Uslijed navedenog, došlo je do povrede njezinog tjelesnog i duševnog zdravlja. Ista je liječena kraćom imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem i analgeticima te je provela i fizikalnu terapiju, a zbog zaostalih bolova u križima, i terapiju akupunkturom. Zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila je fizičke bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana te manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno. Primarni strah jakog intenziteta trpila je kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana te manjeg intenziteta tri tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od dva sata dnevno bila joj je potrebna tijekom dva tjedna za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i slično. Kod tužiteljice je utvrđeno smanjenje životne aktivnosti od 3% koje se očituje u zaostalim kroničnim bolovima u kižima i manjem stupnju ograničenja kretnji slabinske kralježnice koje su terminalno bolne, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, dok ostale ozljede nisu dovele do trajnih posljedica.
8. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice čiji je iskaz, kao i nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, cijeneći ga uvjerljivim i životnim, odnosno nalaz i mišljenje jasnim i u skladu s postavljenim zadatkom. Pritom je uzeo u obzir da su oba dokaza u skladu jedan s drugim, kao i s ostalim dokazima izvedenim u tijeku postupka.
9. Cijeneći da je vještak usmenim obrazloženjem otklonio prigovore tuženika, prvostupanjski sud odbija dokazne prijedloge tuženika za provođenjem sudsko medicinskog vještačenja i novog medicinskog vještačenja, imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka.
10. Slijedom opisanih utvrđenja, zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje zbog čega joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).
11. Pozivom na odredbe čl. 1095. i 1085. ZOO-a, utvrđujući pritom visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u visini od 24,00 kn primjenom čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP/19), tužiteljici dosuđuje, na ime pružene tuđe pomoći i njege u trajanju od 28 sati, iznos od 672,00 kn.
12. Vodeći računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, omjeru smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i njezinoj dobi (rođena 1985.), kao kriterijima za određivanje visine pravične novčane naknade, u skladu s odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a, tužiteljici, na ime naknade neimovinske štete, dosuđuje iznos od 22.000.00 kn.
13. Na naznačene iznose dosuđuje i zatezne kamate tekuće od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate, sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.) i u okvirnu postavljenog zahtjeva, prema stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
14. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP/19 te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) te na dosuđeni trošak određuje zatezne kamate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 57/16. i 73/17.) po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
15. Pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP/19 dopušta preinaku tužbe učinjenu podneskom od 6. listopada 2020. cijeneći da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a što nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi.
16. Prvenstveno valja navesti, suprotno žalbenim navodima, da do preinake tužbe nije došlo nakon provedenog medicinskog vještačenja budući da je ukupan iznos naknade štete koju je tužiteljica potraživala nakon provedenog vještačenja ostao jednak onome kojeg je početno potraživala tužbom. U konkretnome slučaju preinaka tužbe uslijedila je nakon izmjene Orijentacijskih kriterija, a budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije njihove izmjene te da se isti odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće (predmetni postupak je u to vrijeme bio u tijeku) prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada je dopustio preinaku tužbe sukladno podnesku od 6. listopada 2020. Dakle, donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. st. 1. ZPP-a.
17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, donošenjem pobijane presude, iz razloga prethodno navedenih u pogledu dopuštenja preinake tužbe, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a.
18. Prvostupanjski je sud, prema stajalištu ovoga suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te su tijekom postupka otklonjeni svi prigovori tuženika izneseni na nalaz i mišljenje vještaka, a zaključci prvostupanjskog suda u pogledu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka, žalbenih navodima nisu dovedeni u pitanje.
19. Naime, vještak je u pisanom nalazu i mišljenju te usmenim saslušanjem jasno naveo da su dijagnoze istegnuća vratne i slabinske kralježnice te dijagnoza natučenja lijeve strane prsnog koša postavljene od strane kirurga prilikom prvog pregleda tužiteljice. Navedeno je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom na str. 6, 7 i 9 spisa. Nadalje je pojasnio da je u medicinskoj dokumentaciji navedeno postojanje palpatorne bolnosti trnastih nastavaka u slabinskom dijelu kralježnice, a što govori u prilog tome da je dijagnoza objektivno potvrđena i opisana. Tužiteljica je liječena imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem i analgeticima te je provela i fizikalnu terapiju, a zbog zaostalih bolova u slabinskoj kralježnici liječila se i u ambulanti za bol uz navođenje da VAS boli uvečer iznosi 7-8 na ljestvici od 1-10.
19.1 Ukazao je da su po završetku liječenja kod tužiteljice zaostali kronični bolovi u križima i umanjenje pokretljivosti slabinske kralježnice na manjem stupnju te su navedene trajne posljedice ispravno ocijenjene sa 3% umanjenja životne aktivnosti. U tom pogledu, u gotovo se svim nalazima navodi bolnost u području lumbalne kralježnice te je u nalazu fizijatra od 4. listopada 2018. jasno navedeno da je pokretljivost slabinske kralježnice ograničena u polovičnom opsegu, a predmetni se nalaz može dovesti u vezu s ozljedom kralježnice iz štetnog događaja jer prema izjavi tužiteljice ista prije predmetnog štetnog događaja nije imala tegoba sa slabinskom kralježnicom.
20. Dodatno se ukazuje da je vještak u pisanom nalazu i mišljenju uzeo u obzir sadržaj medicinske dokumentacije od 27. prosinca 2017. i 4. siječnja 2018., na koju tuženik upire u svojoj žalbi, te u tom pogledu naveo da je dijagnoza istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu sa sudskomedicinskog stanovišta upitna, a ukoliko se i radilo o trzajnoj ozljedi vrata, radilo se o prvom stupnju po QTF klasifikaciji.
21. Dakle, prilikom vještačenja uzete su u obzir sve relevantne okolnosti, a utvrđene dijagnoze potkrijepljene su medicinskom dokumentacijom koja se nalazi u spisu i koja, sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a, ima svojstvo javne isprave. Iz te dokumentacije ne proizlazi da bi dijagnoze bile posljedica degenerativnih promjena već naprotiv, one se dosljedno navode u vezi sa štetnim događajem. Takav zaključak dodatno potvrđuje i tijek liječenja tužiteljice nakon nastupa štetnog događaja.
22. Pritom se ukazuje da zadatak vještaka nije bilo utvrđivati mehanizam nastanka ozljeda, a niti je tuženik do zaključenja prethodnog postupka predložio da se u sklopu sudsko medicinskog vještačenja navedeno utvrdi pa se stoga žalbeni navodi u tom pogledu ukazuju neosnovanima.
23. Nadalje, neosnovano je osporavanje tuženika odmjerene visine pravične novčane naknade budući da je ista, uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužiteljica zadobila, odmjerena u primjerenom iznosu.
24. Naime, tužiteljica je uslijed štetnog događaja zadobila istegnuće mišića uz slabinsku kralježnicu te natučenje lijeve strane prsnog koša koje su pritom dovele do smanjenja životnih aktivnosti od 3%. Ista će posljedice štetnog događaja trpjeti u vidu zaostalih kroničnih bolova u križima i manjem stupnju ograničenja kretnji slabinske kralježnice koje su terminalno bolne, uslijed čega će trpjeti i duševne boli. S obzirom na sve prethodno iznijeto, prvostupanjski je sud, i po stajalištu ovoga suda, vodeći se relevantnim okolnostima, pravilnom primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano tužiteljici dosudio uvodno citirani iznos.
24.1 Pritom valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe. U konkretnom slučaju radi o osobi koja je u trenutku štetnog događaja imala svega 32 godine te joj je životna aktivnost smanjena kako u fizičkom aspektu (kronični bolovi u križima i umanjenje pokretljivosti slabinske kralježnice na manjem stupnju), tako i u psihičkom (duševne boli). Kada se tome pridoda tijek i način liječenja koji je uslijedio nakon štetnog događaja, a koji je trajao gotovo godinu dana, kao i potreba za tuđom pomoći i njegom, proizlazi jasan zaključak da je visina pravične novčane naknade odmjerena u primjerenom iznosu. Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. U odnosu na navode tuženika o retroaktivnoj primjeni Orijentacijskih kriterija, a u svrhu izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, isti se upućuje na točku 16. obrazloženja ove odluke.
25. Zaključno, neosnovano tuženik osporava tijek dosuđenih zateznih kamata na preinačeni dio zahtjeva budući da pravna narav zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavlja generički tužbeni zahtjev čija se visina određuje sudskom odlukom, s time da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva. Uzimajući u obzir da tuženik nije udovoljio odštetnom zahtjevu tužiteljice niti djelomično, a da tužiteljica povišenjem tužbenog zahtjeva nije promijenila njegovu istovjetnost, pitanje dospijeća u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva u konkretnome slučaju ne ocjenjuje se samostalno te je cijela tražbina naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti dospjela sukladno odredbi čl, 12. st. 4. ZOOP-a.
26. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
27. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
28. Budući da tuženik nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
U Rijeci 13. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Dimec