I Kž-25/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 25/09-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Z. zbog kaznenog djela iz 90. u svezi s čl. 33. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. listopada 2008. godine, br. K-2/08, u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2009. godine, u nazočnosti optuženog M. Z., njegovog branitelja, odvjetnika I. Ž. i zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Žalba optuženog M. Z. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim M. Z. što je počinio kazneno djelo dva kaznena djela i to kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, za koje mu je temeljem čl. 90. u svezi s čl. 57. st. 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i kazneno djelo iz čl. 335. st. 2. Kaznenog zakona za koje mu je temeljem istog zakonskog članka u svezi s čl. 57. st. 1. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, nakon čega je uz primjenu odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c/ Kaznenog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. rujna 2007. godine do 23. listopada 2007. godine.

Istom presudom od optuženika je oduzeto temeljem čl. 80. Kaznenog zakona pištolj marke „Crvena zastava“ M-57 call. 7,62 mm, tvor. broja … sa pet komada streljiva, a

I Kž 25/09-5

temeljem čl. 335. st. 3. Kaznenog zakona automatska puška „Crvena zastava“ call. 7,62 mm, tvor. broja … sa 30 komada pripadajućeg streljiva, 33 komada puščanog streljiva istog kalibra i 129. komada streljiva za pištolj call. 7,62 mm.

Optuženik je temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku u cijelosti oslobođen obaveze naknade troškova kaznenog postupka, a oštećeni M. G. je temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku sa imovinskopravnim zahtjevom upućen da ga ostvaruje u parnici.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi M. Z. po branitelju I. Ž., odvjetniku iz S. B.. U žalbi je zatražio obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj, koji su sjednici i pristupili.

Žalba optuženog M. Z. nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, tvrdeći da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, obrazlažući to time da je pretraga stana i osobnog vozila, a što je rezultiralo pronalaskom oružja i streljiva, obavljena bez sudskog naloga i protivno čl. 224. u svezi s čl. 228. Kaznenog zakona (očigledno misleći na odredbe Zakona o kaznenom postupku).

Naime, prvenstveno valja istaći da pretraga koja je obavljena vršena je kako je to vidljivo iz spisa predmeta na temelju valjano izdanog sudskog naloga (list 17. spisa), pa to i ne može biti razlog za osporavanje njene zakonitosti.

U odnosu na navodne povrede odredaba čl. 224. u svezi s čl. 228. Zakona o kaznenom postupku, iste norme određuju način postupanja sa privremeno oduzetim predmetima (čl. 224. Zakona o kaznenom postupku), odnosno radnju ispitivanja okrivljenika i njegovog prepoznavanja predmeta koji su u vezi sa kaznenim djelo (čl. 228 Zakona o kaznenom postupku). Povreda ovih odredaba i kada bi postojala, a što u ovom predmetu nije slučaj, nikako ne može rezultirati nezakonitošću dokaza u smislu čl. 9. Zakona o kaznenom postupku, već samo pitanjem njihove vjerodostojnosti.

Također, nije u pravu optuženik da bi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi postojala proturječnost, kao niti tvrdnja da materijalni tragovi proturječe iskazima svjedoka. U

I Kž 25/09-5

ovom dijelu optuženik samo polemizira sa iskazima pojedinih svjedoka odnosno sudskom valorizacijom tih iskaza.

Tvrdnju žalbe o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona optuženik obrazlaže tvrdnjom o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje u ovom postupku pogrešno utvrđeno.

Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjene svih izvedenih dokaza, koju ocjenu prihvaća kao istinitu i točnu i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispravno utvrdio da je optuženik počinio oba kaznena djela kako je to utvrđeno i pobijanom presudom.

Suprotno tvrdnjama istaknutim u žalbi, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da na temelju iskaza oštećenog M. G., koji je identificirao upravo optuženika kao osobu koja je pucala u njegovom smjeru, iskaza njegove majke S., koja je suglasno oštećeniku opisala samo postupanje osobe koja je pucala prema njenom sinu, iskaza svjedoka D. Đ., koji poznajući optuženika 30 godina upravo njega prepoznaje u osobi koja nakon pucanja napušta dvorište oštećenika, kao i iskazu T. R. koja je vidjela čovjeka sa pištoljem kako izlazi iz dvorišta oštećenika, a gdje se nalazilo vozilo boje i registarskih oznaka vozila u kojem je optuženik kasnije uhićen, nedvojbeno je ispravan zaključak da je upravo optuženik osoba koja je kritične zgode pucala u pravcu oštećenika, kako to ispravno utvrđuje i prvostupanjski sud. Okolnost što na rukama optuženika nisu pronađeni tragovi barutnih čestica ispravno je obrazložena u pobijanoj presudi. Naime, kako je optuženik uspio sakriti kasnije pronađeni pištolj na drvetu u neposrednoj blizini kuće optuženika, očigledno se i sam optuženik pripremio da sakrije tragove svoga postupanja. Stoga je logičan zaključak da je optuženi nakon počinjenja kaznenog djela iz točke 1. presude kako sakrivanjem pištolja iz kojeg je prema balističkom vještačenju nedvojbeno pucano u dvorištu oštećenika izvan kuće, tako i promjenom odjeće odnosno temeljitim pranjem ruku on nastojao i uspio ukloniti tragove barutnih čestica sa svoje robe i ruku. Međutim, ova okolnost izostanka tragova barutnih čestica na robi i rukama optuženika i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja nije dovela u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja da je upravo on osoba koju je identificirao oštećenik i ranije navedeni svjedoci koja je ispalila projektile iz kasnije pronađenog i uz potvrdu od optuženika oduzetog pištolja.

Tvrdnja optuženika o navodno podmetnutom oružju, kako pištolju kojim je počinjeno kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz točke 1. tako i automatske puške sa streljivom u njegovom vozilu odnosno domu potpuno je proizvoljna i ni sa čime argumentirana te niti na koji način ne dovodi u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a to da bi rezultiralo i pogrešnom primjenom kaznenog zakona.

U pogledu odluke o kazni optuženik u žalbi ne iznosi niti argumentira neke nove okolnosti već naprosto zaključuje da je kazna prestrogo odmjerena. Međutim, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i to kako olakotne tako i otegotne i zatim im dao odgovarajući značaj. Ispravno ocjenjujući sve

I Kž 25/09-5

ove okolnosti kao i posebno istaknutu činjenicu da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju, prvostupanjski sud valjano zaključuje u odnosu na oba kaznena djela da se svrha kažnjavanja može postići i izricanjem kazne ispod zakonom propisanih minimuma, te primjenom odredaba o ublažavanju kazne utvrđuje optuženiku pojedinačne kazne koje i ovaj sud nalazi primjerenim težini počinjenih kaznenih djela i utvrđenim okolnostima relevantnim za individualizaciju kazne, nakon čega primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju osuđuje optuženog Z. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koju i ovaj sud smatra primjerenom kriminalnoj aktivnosti optuženika i svim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. svibnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v.r.