Criminal appeal dismissed; appeal against reopening of final judgment rejected due to lack of legal grounds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the County Court's decision to reject his request for reopening a finalized criminal proceeding. The appellant argued that a separate judgment involving him and another defendant should have resulted in lighter punishment for his role, but the court found the factual descriptions in both judgments complementary rather than contradictory. Consequently, the court ruled that the legal conditions for reopening the case were not met, upholding the lower court's decision.
Legislator headnote
AI generatedČlankom 507. stavak 1. ZKP/08; Člankom 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08: Zahtjev za obnovu kaznenog postupka nakon pravomoćne presude odbija se ako nisu ostvareni zakonski uvjeti, a činjenični opisi iz drugih presuda ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 210/13-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv osuđenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 28. veljače 2013., broj Kv-217/12, u sjednici održanoj 7. svibnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Žalba osuđenog D. M. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru je na temelju članka 507. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09. i 80/11 dalje u tekstu: ZKP/08) odbijen zahtjev osuđenog D. M. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru od 5. listopada 2008., broj K-48/10, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. svibnja 2011., broj I Kž 264/11.
Protiv tog rješenja žali se okrivljeni D. M., kojeg zastupa branitelj, odvjetnik F. G., „jer pobijana odluka nije utemeljena na zakonu“. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da „presuda i predmet Županijskog suda u Zagrebu posl. broja K-46/11 su u ovom predmetu mogle donitei balže kažnjavanje za osuđenika [jer] navedeni predmte u većem dijelu potvrđuje istinitost navoda osuđenika koje sud u Z. nije prihvatio kao istinite“ te da je osuđeniku „suđeno u Z. radi de facto istog djela i događaja mora [je] biti u bitnome blaže kažnjen“. Predložio je „usvojiti predmetnu žalbu i usvojit prijedlog osuđenika za .“.
Na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje koji je u podnesku izrazio mišljenje da žalba nije osnovana.
Žalba nije osnovana.
Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, nakon provedenih izvida sukladno članku 506. stavak 2. ZKP/08 nisu ostvareni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je usporedio izreku presude iz predmeta Županijskog suda u Zagrebu K/46/11 i izreku presude iz predmeta Županijskog suda u Zadru broj K-48/10. Iz ove potonje
I Kž 210/13-4
presude slijedi da je osuđenik proglašen krivim da je „od nepoznatih osoba, nabavljao opojnu drogu kokain…i prodavao je…pa je tako dana 05. listopada 2010. godine u Z.…nakon povratka iz Z., te po izlasku iz autobusa, zatečen sa…ukupno 199,27 grama“ kokaina, „dakle, neovlašteno prodavao i radi prodaje posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnim drogama“.
Iz presude Županijskog suda u Zagrebu slijedi da je optuženi V. F. proglašen krivim da je, između ostaloga, „tijekom 02., 03. i 05. listopada 2010. s D. M. telefonskim putem dogovorio kupoprodaju…nakon čega je 05. listopada 2010. imenovanom…isporučio 199,27 grama droge kokain, koji je potom u nakani daljnje prodaje s opisanom drogom otputovao u Z.“.
Ocjena prvostupanjskog suda da se radi o dva činjenična opisa koji međusobno nisu suprotni niti se isključuju je pravilna. Radi se o dvije osude za dvojicu optuženika u kojima su opisane radnje svakog do njih koje se međusobno upotpunjuju. S tim u vezi, prvostupanjski sud opravdano nije prihvatio navod iz zahtjeva za obnovu da iz presude Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da je osuđenik obavljalo poslove kurira, odnosno običnog dostavljača opojne droge i da bi to bila okolnost koja bi „dovela do blažeg kažnjavanja“.
Neosnovan je i žalbeni navod kojim se nagađa da bi osuđenik „u Z. radi de facto istog djela i događaja morao biti u bitnom blaže kažnjen“ jer je u Z. proglašen krivim optuženi V. F. za svoju aktivnost, a u Z. osuđeni D. M. za počinjenje kaznenog djela koje nije u cijelosti opisano u činjeničnom opisu osude V. F..
Stoga žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost pobijane odluke pa je prvostupanjski sud s pravom odbio zahtjev osuđenika za obnovom postupka s obrazloženjem da činjenice na kojima se zahtjev temelji očito nisu prikladne da se na temelju nje dopusti obnova (članak 507. stavak 1. ZKP/08).
Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje niti žalbeni navodi dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede zakona iz članka 495. stavak 4. ZKP/08, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 trebalo riješiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 7. svibnja 2013.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Maja Štampar Stipić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.