Rev-1814/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1814/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja R. I. i R. A. oboje iz O., i oboje zastupani po punomoć. M. L., odvjetniku iz O., protiv tužene S. S. O., radi otklanjanja uzroka štete i naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 22.III.1990. br. Gž-955/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 20.IX.1989, br. P-2924/88, u sjednici održanoj dana 27. prosinca 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 22.III.1990. godine pod posl. br. Gž-955/90, kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda koja glasi:

"I. Tužena S. S. O. dužna je na zgradi u O., na lameli iznad stana tužitelja R. I. i R. A., o svom trošku popraviti krovište i izvesti sljedeće građevinske radove:

1. skidanje svih postojećih slojeva izolacije do betona na nagib,

2. izraditi novu izolaciju sa slojevima:

a)hladni premaz bitumenom,

b)sloj za izjednačenje parnog pritiska (perverbit), c)parna brana sa dva vruća premaza,

d)termo-izolacija (stiropor ili tervol debljine 8-10 cm),

e)krovna ljepenka sa premazom preklopa - naljepljena na termo-izolaciju (konoverbiti samoljepljiva traka), f)hidro-izolacija (verbit) -dva sloja 1jepenke i tri vruća premaza i samozaštitnom trakom albifol,

g)čisti granulirani šljunak (kulir)

3. Na rubni vijenac navući uz prethodnu izradu holkela sloj za izjednačenje parnog pritiska a zatim hidro- izolaciju, te opšiti limenim opšavom,

sve u roku od 30 dana, a ukoliko- tužena u tom roku ne izvrši svoju obvezu, ovlašćuju se tužitelji da od društvenog sektora naruče izvođenje ovih radova prema ponudama najmanje dva ponuđača, a na trošak tužene koji će se osigurati prije izvršene naredbe.

II. Tužena je dužna na trosobnom stanu tužitelja u jeku, ... izvršiti popravke i to sobo-slikarske radove sastojeće se od bojanja zidova i stropova polu-disperzijom sa prethodnim skidanjem boje i svinm predradnjama i to u spavaćoj sobi u površini od 58,10 m2, dnevnom boravku na stropu u površini 20,52 m2, kupaonici u površini 11,46 m2, dječijoj sobi na stropu u površini od 16,48 m2, stropu blagavaonice u površini 6,50 m2, stropu kuhinje u površini 3,85 m2, stropu hodnika u površini 5,17 m2, postaviti tapete sa prethodnim skidanjem postojećih i potrebnim predradnjama i to u blagavaoni u površini od 26,75 m2, hodniku u površini 16,68 m2 i kuhinji u površini 19,65 m2, izvršiti ličenje stolarije sa odgovarajućim predradnjama i to 8 komada unutarnjih punih jednokrilnih vrata u ukupnoj površini 28,80 m2, 3 komada dvokrilnih dvostrukih prozora u ukupnoj površini 21,60 m2, te jednog trokrilnog dvostrukog prozora površine 5,40 m2, izvesti parketarske radove sastojeće se od brušenja parketa sa lakiranjem u spavaćoj sobi na 16,30 m2, dnevnoj sobi 22,19 m2 blagavaoni 6,70 m2, hodniku 5,22 m2, i dječijoj sobi 16,43 m2, te izvršiti keramičarske radove sastojeće se u oblaganju zidova kupaonice keramičkim pločicama u ukupnoj površini 12,60 m2 sa prethodnim skidanjem postojećih pločica i odvozom šuta, sve u roku od 30 dana. Tužena se može osloboditi ovih obaveza ukoliko tužiteljima isplati 12,639.848 dinara sa zakonskom kamatom koju plaćaju banke na oročene štedne uloge bez posebne namjene preko godinu dana, a koje teku od 5. lipnja 1989. godine do isplate."

Protiv pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužiteljima i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelji su odgovarajući na reviziju tužene osporili revizijske navode uz prijedlog da revizija bude odbijena kao neosnovana dok se Javni tužioc Hrvatske o istoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Medu strankama nije sporno da su tužitelji vlasnici stana koji je položen u O. u zgradi anagrafske oznake ..., a koji stan se nalazi ispod samog krovišta zgrade. Nadalje nije sporno da su ovaj stan tužitelji kupili od GP V. 1975. godine koje godine su uselili u sporni stan.

Među strankama nije sporna ni okolnost da se zgrada u kojoj se nalazi stan tužitelja još od same izgradnje nalazi u fondu stambenih zgrada kojima upravlja tužena S.

U ovom revizijskom stadiju postupka ne prigovara se utvrđenju suda da se na krovištu zgrade nalaze nedostaci koji su uzrokovali štetu nastalu na strani, tužitelja.

Spornih se ukazuje pitanje da li tužena S. S. O. odgovara tužiteljima za štetu nastalu na njihovom stanu te da li je u obavezi da nedostatak nastao na krovištu zgrade otkloni.

Prema stanovištu ovog revizijskog suda ovo sporno pitanje odgovornosti tužene valjalo je raspraviti u smislu odredaba Zakona o stambenim odnosima iz 1974. ("Narodne novine", br. 52/74) te Zakona o stambenim odnosima iz 1985. godine ("Narodne novine", br. 51/85, čl. 158. ZSO iz 1985. godine). Naime, radi se o spornim pitanjima iz stambene oblasti koji su posebno regulirani Zakonom o stambenim odnosima propisi su na koje se pogrešno pozivaju nižestepeni sudovi.

I Zakon o stambenim odnosima iz 1974. godine (čl. 12. ZSO) i odredba iz čl. 14. važećeg Zakona o stambenim odnosima, zakonom obavezuje osnivanje SlZ-a u stambenoj oblasti radi upravljanja stambenim zgradama.

Odredbom iz čl. 15. važećeg ZSO propisani su poslovi koje obavlja Zajednica pri čemu su ti poslovi poimenice nabrojeni. Osobito se navodi da se u okviru S.-a. organizira održavanje zajedničkih dijelova i uređaja stambenih zgrada.

Što se to smatra zajedničkim dijelovima zgrade propisuje odredba iz čl. 5. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Sl. list SFRJ", br. 43/65). Prema toj odredbi zajedničkim dijelovima smatraju se npr. temelji, glavni zidovi, tavan, fasada, stepenice, hodnici, krov, podrum i slično.

U odredbi iz čl. 16. ovog istog Zakona utvrđena je obaveza vlasnika stana kao posebnog dijela zgrade koji je u fondu stambenih zgrada organizacija za gospodarenje stambenim zgradama sadašnjim samoupravnim interesnim zajednicama, da toj organizaciji plaća troškove za investiciono i tekuće održavanje zgrade. Odlukom o investicionom i tekućem održavanju stambenih zgrada i stanova na području općine O. ("Sl. glasnik" br. 11/74) koja je bila na snazi u vrijeme kada su tužitelji uselili u svoj stan utvrđeno je da se pod investicionim održavanjem smatraju srednji i veliki popravci kao i obnova i zamjena konstrukcije, elemenata i opreme stambene zgrade, a naročito pretres i popravak krovnog pokrivača i slično.

Dakle u smislu naprijed citiranih odredaba zakona i podzakonskih akata popravak zatražen predmetnom tužbom kao i naknade za štetu koja je tužitelju nastala uslijed propusta da se izvrši zatraženi popravak ima se smatrati poslovima na investicionom održavanju zgrade.

Činjenica što tužitelji do 1985. godine nisu zaključili ugovor po kojem bi plaćali doprinose za investiciono i tekuće održavanje zgrade kao i okolnost da te doprinose nisu plaćali, prema ocijeni ovog suda, nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Naime, kod činjenice da je pravo i dužnost tuženog SlZ-a utemeljeno zakonom, okolnost što tužitelji kao etažni vlasnici nisu plaćali potrebne doprinose, nije od značaja za izvršenje zakonom navedenih obaveza tužene.

Pri ovom se nadalje napominje da je do stupanja na snagu ZSO iz 1985. godine (25.XII.1985.) za odlučivanje o dužnosti vlasnika stanova da plaćaju naknadu za održavanje zajedničkih dijelova zgrade bio nadležan sud u vanparničnom postupku u situaciji kad ugovor o tome nije zaključen. Stoga je tužena mogla inicirati postupak pred nadležnim sudom, a radi utvrđenja postojanja obaveze i utvrđenja visine te obaveze tužitelja kao etažnih vlasnika u odnosu na tuženu SIZ.

O daljnjoj tvrdnji revidenta da su i sami tužitelji doprinijeli da nastala šteta uslijed nedostataka na krovištu bude u obimu kako je utuženo i presuđeno jer da se nisu obraćali izvođaču radova radi otklanjanja nedostataka istaknuta je i u redovnom toku postupka. Raspravljajući o ovoj tvrdnji prvostepeni sud je u prvoj ukidnoj presudi utvrdio nespornim okolnost (str. 13 spisa) da su se tužitelji odmah nakon useljenja, primjetivši nedostatak na krovištu u više navrata obraćali i tuženoj i izvođaču radova sa zahtjevom da se uklone uočeni nedostaci ali nikada da nije postupljeno prema njihovom zahtjevu. Dakle, tokom redovnog trajanja postupka ni na koji način nije dokazano da bi tužitelji svojim ponašanjem doprinjeli da nastala šteta bude veća.

Iz izloženog dakle slijedi da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženu zajednicu stanovanja da ukloni navedeni nedostatak i naknadi štetu na način kako je to odlučeno u citiranom dispozitivu prvostepene presude.

Činjenica da su tužitelji mogli i prema izvođaču odnosno prodavatelju predmetnog stana istaknuti tužbeni zahtjev koji je bio predmet ove parnice, ne oslobađa tuženu S. stanovanja od njene odgovornosti iz razloga koji su naprijed navedeni.

Kako iz izloženog slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena a kako nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (Sl. 386. ZPP) to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti i odlučiti kao u dispozitivu presude.

U Zagrebu, 27. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović v. r.