Supreme Court dismisses revision on field allowance claim due to temporary transfer not constituting field work.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the applicant's revision against a lower court decision denying a field allowance. The applicant, a police officer temporarily assigned to a different post, argued for the allowance based on inconsistent lower court practices, while the lower courts ruled he remained permanently stationed at his original post. The court held that the temporary assignment did not constitute 'field work' under the collective agreement, as the officer was not performing duties at a new location but merely traveling to a different site for his original role.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 50. Kolektivnog ugovora: Temporary assignment to a different work location does not constitute field work if the employee remains permanently stationed at their original post and performs duties there.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 546/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivke Zlokić kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i Viktorije Lovrić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz E., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva O., R. i S. iz O., protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-139/09 od 29. siječnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. studenoga 2008. broj Pr- 158/08, u sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2009.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-139/09 od 29. siječnja 2009. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 158/08 od 19. studenoga 2008., kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 14.450,00 kuna na ime terenskog dodatka te je obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Revizija je izjavljena na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP).
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Revizija je neosnovana.
Neovisno o tome što drugostupanjski sud nije bio ovlašten dopustiti reviziju (čl. 382. st. 2. ZPP u svezi s čl. 52. ZIDZPP - "Narodne novine", broj 84/08), tužitelj je u konkretnom slučaju izjavio tzv. izvanrednu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP zbog pitanja važnog za rješenje ovog spora, a koje je od utjecaja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, glede prava tužitelja na terenski dodatak prema odredbama čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 92/04) budući da, a vezano uz sporno pitanje, postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
U postupku pred općinskim i županijskim sudom je utvrđeno da je tužitelj zaposlenik tuženice – policijski službenik raspoređen Rješenjem MUP RH od 3. svibnja 2001. u Policijsku upravu Osječko-baranjsku, PP D., da je od 1. lipnja 2004. do 23. rujna 2006. upućen na rad u drugu policijsku postaju – Policijsku postaju O. gdje je radio kroz to razdoblje na radnom mjestu policijskog službenika, vodiča službenog psa, a kroz navedeno razdoblje imao je prebivalište u E.
Na temelju navedenih činjenica nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, jer su ocijenili da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 50. KU te da tužitelj nema pravo na dodatak za rad na terenu.
Odredbom čl. 50. KU propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu bez obzira na to koliko je dana radio.
Prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 20. travnja 2005. i 29. rujna 2005. pod stalnim mjestom rada podrazumijeva se mjesto u kojem je službenik ili namještenik stalno zaposlen (neovisno o sjedištu državnog tijela ili ustrojstvene jedinice) pa stoga to ne može podrazumijevati područje cijele policijske uprave, a ako je službenik ili namještenik privremeno premješten u drugo mjesto rada nema pravo na terenski dodatak iz čl. 50. KU, s obzirom da se u tom slučaju ne radi o radu na terenu (upućivanje službenika u drugo mjesto rada radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je taj službenik inače raspoređen).
Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.
Naime, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu.
U konkretnom slučaju tužitelj je, prema Rješenju MUP-a od 3. svibnja 2001., raspoređen u Policijsku upravu Osječko – baranjsku, PP D., gdje je radio, ali je od 1. lipnja 2004. do 23. rujna 2006. upućen na rad u Policijsku postaju O., kamo je svakodnevno putovao iz mjesta prebivališta i zato je dobivao naknadu za prijevoz, a što je i nesporno između stranaka.
Prema tome, tužitelj je stalno zaposlen u Policijskoj upravi Osječko – baranjskoj, PP D., ali je privremeno upućen na rad u drugo mjesto rada, što se ne može smatrati radom na terenu, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi. Naime, rad na terenu, kako isti tumači i Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora, predstavlja rad u drugom mjestu rada radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je taj službenik inače raspoređen, a u konkretnom slučaju je tužitelj privremeno upućen na drugo mjesto rada, ali ne radi obavljanja poslova radnog mjesta na koje je raspoređen rješenjem od 3. svibnja 2001. u PP D.
Kako se u konkretnom slučaju rad u drugom mjestu rada, gdje je tužitelj privremeno upućen na rad, ne može smatrati radom na terenu, tužitelj za vrijeme rada u tom drugom mjestu rada nema pravo na terenski dodatak u smislu čl. 50. KU.
Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužitelja je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 22. prosinca 2009.
Predsjednica vijeća:
Ivka Zlokić, v. r.