IV Kž-169/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-169/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. S. B. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi ošt. kao tužiteljice B. Š. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Kv- 687/02-2 od 11. lipnja 2002. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. kolovoza 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba ošt. kao tužiteljice B.Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Zagrebu odbio kao neosnovan istražni zahtjev ošt. kao tužiteljice B.Š. da se protiv osum. S.B. provede istraga zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (KZ).

Protiv ovog rješenja uložila je žalbu oštećenica kao tužiteljica putem svoga opunomoćenika V.M., odvjetnika iz Z., predloživši da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ili da se preinači tako da se protiv osumnjičenika odredi provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu oštećenica kao tužiteljica kada tvrdi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano.

I po ocjeni ovoga suda nema osnovane sumnje da je osum. S.B. na bilo koji način doveo u zabludu žaliteljicu i time ju naveo da potpiše ugovor o zajmu od 14. rujna 1996. godine i ugovore o zajmu i sporazume radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 13. svibnja 1997. godine i 1. srpnja 1999. godine, od kojih se ovaj posljednji ugovor posebno apostrofira u žalbi.

Nema baš nikakve sumnje o tome da li je žaliteljica bila svjesna sadržaja obaveza koje je preuzela potpisivanjem naprijed navedenih ugovora. Ona je bila prisutna njihovom sastavljanju i vlastoručno ih potpisala. Zbog toga je za ocjenu da li su ostvareni elementi kaznenog djela prijevare irelevantno da li je sadržaj ugovora o tome da je žaliteljica primila novac neistinit kao što se tvrdi u žalbi. Ako je žaliteljica potpisala da je kao zajmoprimac primila novac, svjesna da to nije učinila i da svaki od naknadno sklopljenih ugovora o zajmu obuhvaća, zapravo, potraživanje osumnjičenika na temelju prethodnog ugovora i dio relativno visoko ugovorene i neplaćene kamate, a upravo se to može zaključiti iz spisa predmeta, naročito iz dopune istražnog zahtjeva oštećenice kao tužiteljice od 22. siječnja 2002. godine, ne može se govoriti o tome da postoji osnovana sumnja da su ostvareni bitni elementi kaznenog djela prijevare.

Pravilno, stoga, utvrđuje sud prvog stupnja u pobijanom rješenju da nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio kazneno djelo prijevare, jer se žaliteljica nije nalazila u zabludi u trenutku sklapanja ugovora, već je bila svjesna da je navod da je preuzela novac neistinit, ali ga je i pored toga potpisala.

Pogotovo nema osnovane sumnje da joj je osumnjičenik bilo što lažno predočavao, kao što osnovano zaključuje sud prvog stupnja.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu oštećenice kao tužiteljice kao neosnovanu i riješiti kao u dispozitivu (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 21. kolovoza 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Mr. Branko Zmajević, v.r.