Rev-x-104/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 104/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. G., odvjetnik u S., protiv I. tuženika C. o. d.d. Z. za PJ S., i II. tuženika H. c. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-791/11-2 od 19. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-31/93 od 19. studenog 2009., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-791/11-2 od 19. listopada 2011., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-31/93 od 19. studenog 2009. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika H. c. d.o.o. Z..

r i j e š i o j e:

Ukidaju se navedene presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika C. o. d.d. Z. i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženicima isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete 191.500,00 kn, a na ime naknade materijalne štete 10.286,10 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

Ujedno je rješenjem sadržanim u izreci presude odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere koja odluka nije predmetom revizijskog stadija postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na reviziju nisu podneseni.

Revizija je djelomično osnovana.

U smislu čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na drugotuženika H. c. d.o.o.

Suprotno revizijskim navodima u odnosu na drugotuženika pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati budući da sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama usuglašene s prikupljenom procesnom građom pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se poziva podnositelj revizije.

U postupku koji je prethodio reviziji u bitnome utvrđeno je:

- da je tužitelj pretrpio prometnu nezgodu 17. prosinca 1991. u mjestu S. upravljajući kamionom na dionici ceste A. – C. P. iako je prometnom signalizacijom bilo zabranjeno kretanje kamiona tom dionicom,

- da je neposredno prije prometne nezgode upravljao kamionom brzinom od 46,2 km/h, a dopuštena brzina je bila 30 km/h,

- da je kolnik bio zaleđen te da do prometne nezgode ne bi došlo da je tužitelj upravljao kamionom brzinom od 30 km/h ili manjom.

Imajući nadalje na umu da se odgovornost drugotuženika temelji na presumiranoj krivnji, a da je prometnom signalizacijom bilo zabranjeno kretanje kamiona tom dionicom, kao i zbog daljnje činjenice da je prekoračenje dopuštene brzine bilo u uzročnoj vezi s nastalom štetom, pravilno je shvaćanje sudova u pobijanoj presudi da je u smislu odredbe čl. 154. st. 1. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i 73/91) drugotuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Zbog toga u odnosu na drugotuženika valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. U odnosu na prvotuženika C. o. d.d.

U odnosu na prvotuženika pobijana presuda nema jasne i dostatne razloge o pravno relevantnim činjenicama budući da se razlozi zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tog tuženika svode na zaključak da je "…pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev za što je dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne ovaj sud. Sadržaj pravne zaštite determiniran je činjeničnim supstratom tužbe i sadržajem tužbenog zahtjeva.“

Međutim, razlozi o nepostojanju odgovornosti prvotuženika također su po prvostupanjskoj presudi nejasni i nerazumljivi.

Prvostupanjski sud naime najprije govori o "srazu" tužiteljevog vozila s nepoznatim (teretnim) vozilom zbog čega da je tužbu trebalo upraviti prema vlasniku nepoznatog vozila, točnije njegovom osiguranju, odnosno Hrvatskom uredu za osiguranje pa da nema pasivne legitimacije na strani tuženika što je po svemu sudeći osnovni razlog odbijanja tužbenog zahtjeva.

U prvom redu nije jasno kako se tužba može upraviti protiv nepoznatog vlasnika vozila ili njegovog osiguravatelja od automobilske odgovornosti kada oni nisu poznati.

Međutim, bez obzira na to, u vrijeme štetnog događaja Hrvatski ured za osiguranje nije postojao i s time u svezi nije niti mogao odgovarati za štetu uzrokovanu od strane nepoznatog vozila.

Naime, prema mjerodavnoj odredbi čl. 55. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("Sl. list bivše SFRJ", broj 24/76; "Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOSOIO) propisano je da štetu uzrokovanu neosiguranim i nepoznatim motornim vozilom isplaćuje zajednica osiguranja čije je sjedište na teritoriju države gdje je šteta nastala.

Budući da je to upravo prednik prvotuženika, pozivom na promašenu pasivnu legitimaciju tužbeni zahtjev nije mogao biti odbijen u odnosu na tog tuženika.

Osim toga, iako je točno da je sud vezan činjeničnom osnovom tužbenog zahtjeva, sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a kad je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

Budući da su u konkretnom slučaju posve izostali razlozi o postojanju eventulane odgovornosti (suodgovornosti) i na strani nepoznatog vozila u smislu čl. 55. ZOSOIO to nižestupanjske presude u odnosu na prvotuženika nije moguće ispitati zbog čega je u postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju podnositelj revizije i ističe.

Na temelju čl. 394. st. 1. ZPP valjalo je ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na prvotuženika i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će imati na umu sve prethodno rečeno, tako da će se nastavno trebati jasnije raspraviti dinamika štetnog događaja i s tim u vezi postojanje eventualne odgovornosti – suodgovornosti nepoznatog motornog vozila.

U Zagrebu, 13. ožujka 2013.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.