Rev-1800/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1800/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. kojeg zastupa N. K., odvjetnica iz S.. B., protiv tuženice C. o. d.d. Z. - F. S.. B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi br. Gž-472/95 od 20. ožujka 1996., kojom je u pobijanom dijelu potvrđena presuda Općinskog suda Slav. Brod br. P-166/94 od 9. veljače 1995., u sjednici održanoj dana 21. travnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova naknade štete tužitelju plati iznos od 19.609.62 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 3.019,00 kn (točka 1. izreke), te je tužitelj sa ostalim dijelom svog zahtjeva odbijen (točka 2. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem je bila pobijana žalbom a u toč. 2. izreke.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda ukine.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju proizašla iz štetnog događaja od 28. listopada 1993. a u kojem je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

U postupku je utvrđeno, da se tužitelj svojim vozilom kretao cestom sa prvenstvom prolaza, a osiguranik tuženice sa lokalne ceste uključivao se u promet, na način da nije propustio vozilo tužitelja, radi čega je tužitelj da bi izbjegao sudar skretao u desno i kočio i zbog brzine kojom se kretao izgubio kontrolu nad vozilom i sletio sa ceste. Tužitelj se kretao brzinom od oko 111 km/sat a maksimalno dozvoljena brzina je iznosila 90 km/sat radi čega je tehnički i sam tužitelj doprinio štetnom događaju.

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je trpio fizičke bolove u ukupnom trajanju od oko 50 dana, pretrpio je primarni i sekundarni strah i tužitelju su od zadobivenih ozljeda ostale trajne posljedice koje mu smanjuju životnu aktivnost za 5%.

Neosnovano tužitelj prigovara, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o odgovornosti tuženice za štetu tužitelju, jer i ovaj sud smatra da je do štetnog događaja došlo i krivnjom tužitelja i to u omjeru od 25% kako su ocijenili niži sudovi.

Niži sudovi tužitelju su dosudili štetu sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.700,00 kn i štetu sa osnova psihičkih bolova koje trpi radi smanjene životne aktivnosti u iznosu od 5.000,00 kn. Dosuđeni iznosi po nižim sudovima i po mišljenju ovog suda predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96), pa nije osnovan ni prigovor revizije, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini navedene nematerijalne štete.

Iz iznesenih razloga slijedi, da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg je tužitelj istakao u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.