Legislator Case Law & Legislation
P-412/2023-73 AI generated

Court dismisses nuisance claims regarding construction scaffolding on shared property and awards defendant procedural costs.

Case Number P-412/2023-73
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court dismissed the plaintiffs' claim that the defendant was harassing their property rights by placing scaffolding on their shared land for construction work. While the court found the defendant's actions potentially unlawful, it ruled that the counterclaim for access to the plaintiffs' property was time-barred and thus inadmissible. Consequently, the court awarded the defendant the procedural costs incurred during the litigation.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku; Čl. 148. Zakona o parničnom postupku: A court may award procedural costs to a party whose counterclaim is time-barred while dismissing the opposing party's claim, provided the counterclaim was substantively valid at the time it was filed.

Keywords

AI generated
procedural costs time-barred counterclaim property nuisance shared ownership construction access parliamentary procedure legal representation fees

Cited Legislation

AI generated
čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku
Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-412/2023-73

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Izabeli Barbić, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika 1. HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Šebetić i partneri j.t.d., odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja HLH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva i uporabe tuđe nekretnine radi izvođenja radova, nakon glavne javne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 15. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik uznemiravao tužitelje u njihovom pravu vlasništva, odnosno suvlasništva, nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je isti naložio BL kao vl. [obrt]" i njegovim radnicima da na navedenu nekretninu polože metalne ljestve, po navedenoj nekretnini hodaju, te nekretninu koriste radi dovršetka fasade na dijelu kuće sazidane većim dijelom na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a dijelom na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tužitelja, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da se suzdrži od bilo kakvog daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva, odnosno suvlasništva tužitelja nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na jednak ili sličan način kako je to utvrđeno u t. 1. ove Presude.

Nalaže se tuženiku tužiteljima nadoknadi trošak ovoga postupka u roku od 15 dana."

II Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Tužitelji – protutuženici HL i DL dužni su na njihovoj nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trpjeti postavljanje skele, omogućiti pristup radnicima, stvarima, materijalu i oruđu, radi izrade – izgradnje i postavljanja fasade, sve na sjeveroistočnoj strani objekta tuženika – protutužitelja HLH koji se nalazi na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]."

III Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da tuženiku-protutužitelju isplate trošak postupka u iznosu 2.619,46 eura, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji – protutuženici (u daljnjem tekstu tužitelji) u tužbi od 20. listopada 2014. navode da su suvlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u 1/2 dijela, a tuženik je vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema tvrdnjama tužitelja, tuženik je kuću sagrađenu na nekretnini pretežito u svojem vlasništvu sazidao bez odobrenja i znanja tužitelja djelomično i na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Zbog navedenoga se između stranaka pred ovim sudom vodi parnica pod poslovnim brojem P-933/12, radi uspostave prijašnjeg stanja, predaje u posjed, isplate i naknade štete. Tužitelji navode da su u tome predmetu zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo izvođenje bilo kakvih radova na dijelu nekretnine, ali je prijedlog za određivanje privremene mjere pravomoćno odbijen. Ističu da su 11. listopada 2014. došavši na nekretninu u svome vlasništvu ostali iznenađeni zatečenim stanjem, da su se na nekretnini nalazile stepenice i BL, vlasnik obrta [obrt], kojeg je tuženik angažirao za dovršetak sagrađene kuće, a s BL se na nekretnini u vlasništvu tužitelja nalazio i jedan njegov radnik.

BL i njegov radnik su koristeći nekretninu tužitelja, bez njihovog odobrenja, dovršavali fasadu na kući tuženika, a koji dio fasade se nalazi na nekretnini tužitelja. Tužitelji ističu da tuženiku nisu nikada dali odobrenje da koristi njihovu nekretninu, posebice imajući u vidu činjenicu da je između stranaka u tijeku spor u kojem se, između ostaloga, traži i rušenje dijela nekretnine koju je tuženik sazidao na nekretnini tužitelja. Tužitelji tvrde da ih tuženik nikada nije obavijestio o izvođenju bilo kakvih radova na dijelu nekretnine o kojoj je u tijeku spor između stranaka.

Slijedom navedenoga, s obzirom na to da tuženik nije ovlašten na nekretnini koja je predmet spora obavljati bilo kakve radove koristeći nekretninu u vlasništvu tužitelja, tužitelji predlažu donošenje presude kojom se utvrđuje da ih je tuženik uznemiravao u pravu suvlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je naložio BL, kao vlasniku obrta [obrt] i njegovim radnicima da na navedenu nekretninu polože metalne ljestve, po istoj hodaju te da je koriste radi dovršetka fasade na dijelu kuće sazidane većim dijelom na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a dijelom na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja, uz nalog tuženiku da se suzdrži i od bilo kakvog daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva odnosno suvlasništva tužitelja nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jednak ili sličan način prethodno utvrđenome.

2. Tuženik – protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne osporava da su tužitelji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u jednakim udjelima te da je on vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, osporava da bi se dio zgrade koju je izgradio na svojoj nekretnini djelomično nalazio na nekretnini tužitelja budući da je njegov objekt sagrađen sukladno svim pravilima struke i svim potrebnim dozvolama.

Ističe da je kao investitor i vlasnik nekretnine sve poslove oko projektiranja, izgradnje i nadzora objekta prepustio za to ovlaštenim osobama. Prije nego što je započeo gradnju dao je izraditi projekt građenja po ovlaštenom arhitektonskom birou, dobio je pravomoćnu građevinsku dozvolu te je pristupio iskolčenju, o čemu postoji i elaborat ovlaštenog geometra UL. Nakon izgradnje tuženiku je od strane Istarske županije izdana potvrda o dostavi završnog izvješća nadzornog inženjera koja zamjenjuje uporabnu dozvolu. Zgrada ima uredno određen kućni broj od strane katastarskog ureda, snimljena je u katastru i provedena kao apsolutno legalna građevina.

Tuženik ističe da kada bi nešto bilo pogrešno, sigurno ne bi dobio ni građevinsku ni uporabnu dozvolu te da svojim postupanjem nije povrijedio nijednu zakonsku odredbu. Prilikom izdavanja građevinske i uporabne dozvole djelatnici Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju izašli su na lice mjesta i nikakvih primjedbi nisu imali. Iz građevinske dozvole nesporno proizlazi činjenica da su susjedi dali suglasnost, a među njima su zasigurno bili i tužitelji. Tuženik ističe da je čak tužiteljici HL izdao specijalnu punomoć kojom ju je ovlastio da u njegovo ime, a glede njegovih suvlasničkih udjela nekretnine, sudjeluje i potpiše sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice te da ga provede u zemljišnim knjigama.

S obzirom na to da je tužiteljica HL bila ovlaštena u ime tuženika sudjelovati u razvrgnuću suvlasničke zajednice, tuženik zaključuje da je sa svime bila upoznata i da je imala apsolutno slobodne ruke za poduzimanje svih radnji. Pored navedenoga, to je i dokaz da je tuženik postupao apsolutno u dobroj vjeri. Tuženik ističe da nikada nije imao saznanja da bi se njegova nekretnina nalazila na drugoj nekretnini te da je za to saznao tek prilikom primitka tužbe iz predmeta P-933/12. Tuženik navodi da ima namjeru dovršiti svoj objekt, a preostalo je samo dovršenje fasade na dijelu njegova objekta koji gleda prema nekretnini tužitelja.

S obzirom na činjenicu da na tom dijelu objekta fasada nije postavljena, jer tužitelji to ne omogućavaju, tuženikov objekt je unatoč postojanju svih dozvola nedovršen te na njemu konstantno nastaje šteta, posebice uslijed neprekidnih kišnih dana kada voda na toj strani objekta prodire u kuću tuženika. Šteta koju tuženik trpi na svom objektu iz razloga što na sjeveroistočnom djelu građevine nije postavljena fasada radi protivljenja tužitelja veća je od štete koja bi nastala na nekretnini tužitelja, koja je u naravi oranica, radi postavljanja fasade na objekt tuženika odnosno radi korištenja zemljišta tužitelja.

Kako je očito da se fasada na sjeveroistočnoj strani objekta ne može izvesti bez pristupanja na nekretninu tužitelja, tuženik smatra da se radi izvođenja građevinskih radova postavljanja – izgradnje fasade na njegovom objektu ima pravo poslužiti nekretninom tužitelja, budući da je fasadu nužno izraditi. Obvezuje se fasadu postaviti u najkraćem mogućem roku, čak i za manje od sedam dana ako vremenske prilike to budu dozvoljavale te ukloniti sve stvari i osobe koje radi izvođenja tih radova bude potrebno angažirati, koristiti i upotrijebiti.

Slijedom navedenoga, pozivom na čl. 107. st.

1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, tuženik je podnio protutužbu sa zahtjevom da su tužitelji dužni na njihovoj nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trpjeti postavljanje skele te omogućiti pristup radnicima, stvarima, materijalu i oruđu radi izrade – izgradnje i postavljanja fasade na sjeveroistočnoj strani objekta tuženika-protutužitelja koji se nalazi na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelji u odgovoru na protutužbu osporavaju protutužbu i protive se protutužbenom zahtjevu. Ističu da tuženik nije kvalificiran tvrditi da se dio zgrade koju je izgradio ne nalazi na nekretnini tužitelja i ukazuju da je u predmetu kod ovog suda poslovni broj P-933/12 vještačenjem utvrđeno da je tuženikova zgrada sagrađena dijelom na nekretnini tužitelja. S obzirom na to da je predmetni parnični postupak u tijeku, tužitelji smatraju da je protutužbeni zahtjev neosnovan i preuranjen. Ističu da su raspravljanja u koja se tuženik upušta irelevantna za predmet postupka te identična onima u predmetu P-933/12. Naglašavaju da je predmet ovoga postupka uznemiravanje prava vlasništva gradnjom kojom je tuženik, ne samo prekoračio među, nego se sada nekretninom tužitelja i svojevoljno služi za obavljanje radova na zgradi kojom je prekoračio među. S obzirom na to da je predmet ovog postupka pitanje uznemiravanja tužitelja u njihovu vlasništvu nekretnine koje je potpuno nesporno, a takvim ga čini i tuženik, kao što je nesporna i činjenica da se tužitelji protive tuženikovom svojatanju njihove nekretnine, što tuženik također ne spori, a da vlasnik svoje pravo vlasništva može štititi od sviju, pri čemu su omjeri šteta koje takvim povredama vlasništva nastaju sasvim nebitni, a na strani tuženika i samoskrivljeni, tužitelji drže posve jasnim da je njihov tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan odnosno da je podneskom tuženika indirektno priznat.

4. Sud je u ovom postupku odlučio zajednički raspravljati o zahtjevima tužbe i protutužbe, jer je našao da su ti zahtjevi međusobno povezani odnosno da zahtjev protutužbe predstavlja i prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu. Naime, dok tužitelji tvrde da ih tuženik svojim postupanjem uznemirava u pravu vlasništvu, tuženik tvrdi da se ne radi o radnjama uznemiravanja prava vlasništva već o radovima koje ima pravo poduzimati sukladno čl. 107. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu ZVDSP).

5. U tijeku postupka pročitane su isprave sadržane u spisu, e-izvadci, izvadak iz obrtnog registra za BL Gradnja, građevna dozvola od 14. srpnja 2009., potvrda od 16. veljače 2011., rješenja DGU od 16. lipnja 2011., arhitektonski projekt, Kupoprodajni ugovor od 5. listopada od 2002., Specijalna punomoć od 3. kolovoza 2010., prijavni list od 12. travnja 1999., zemljišnoknjižni izvadci, geodetska podloga, posjedovni listovi broj 3340 i 2992, završno izvješće nadzornog inženjera od 2. prosinca 2010., Tabularna isprava od 4. ožujka 2009., zemljišnoknjižni izvadak od 8. siječnja 2008., izvršen je uvid u fotografije i kopiju katastarskog plana, izveden je dokaz uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mjernične struke Tinu Verbancu, saslušani su svjedoci GL, BL i RL te prvotužiteljica HL i tuženik. Ujedno je izvršen uvid u spis poslovni broj P-933/2012.

5.1. Prijedlog tuženika za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem sud je odbio kao nepotreban, jer se njime ne bi utvrdile činjenice koje su bitne za predmet spora.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan. Protutužbeni zahtjev (više) nije osnovan.

7. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje da je tuženik tužitelje uznemiravao u pravu vlasništva, odnosno suvlasništva nekretnine kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je naložio BL, kao vlasniku obrta [obrt] i njegovim radnicima da na navedenu nekretninu polože metalne ljestve, po istoj hodaju te da je koriste radi dovršetka fasade na dijelu kuće sazidane većim dijelom na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a dijelom na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja, uz nalog tuženiku da se suzdrži i od bilo kakvog daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva odnosno suvlasništva tužitelja nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jednak ili sličan način prethodno utvrđenome.

7.1. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu je nalaganje tužiteljima da na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trpe postavljanje skele te omoguće pristup radnicima, stvarima, materijalu i oruđu radi izrade – izgradnje i postavljanja fasade na sjeveroistočnoj strani objekta tuženika-protutužitelja koji se nalazi na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve to pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. i 2. ZVDSP.

8. Dakle, tužitelji zahtijevaju zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje je posljedica pokušaja tuženika da se koristi predmetnom nekretninom da bi završio fasadu na svojoj kući, koja da je u pretežitom dijelu građena na njegovoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a dijelom na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tužitelja. Tuženik, osim što tvrdi da je kuća u cijelosti sagrađena na njegovoj nekretnini, smatra da ima pravo služiti se nekretninom tužitelja za potrebe izvođenja radova na zgradi koju je izgradio, osporavajući da bi radnjama opisanim po tužiteljima uznemiravao njihovo pravo vlasništva.

9. Pritom, između stranaka nije sporno da su tužitelji suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik samovlasnik susjedne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik na svojoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradio kuću, ali je (bilo) sporno je li ta kuća dijelom izgrađena i na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Ovaj postupak bio je prekinut rješenjem poslovni broj P-1490/2014-60 od 23. ožujka 2018. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem P-933/12. Navedeni postupak vodio se između istih stranaka, po tužbi tužitelja, radi utvrđenja da se dio tuženikove zgrade koja je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi na nekretnini tužitelja označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi isplate novčane rente za uzurpirani dio zemljišta te radi naknade štete koja je tužiteljima nastala uslijed povećanja cijene gradnje, smanjenja vrijednosti zemljišta te izmakle dobiti, kao i po protutužbi tuženika radi utvrđenja međe između nekretnina kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te (eventualno kumuliranih) zahtjeva tuženika da mu tužitelji po tržišnoj cijeni prodaju nekretninu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a podredno radi utvrđenja da je tuženik građenjem stekao pravo vlasništva na spornom dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sud je prekinuo ovaj postupka smatrajući da je za odluku o protutužbenom zahtjevu, a posredno i o tužbenom zahtjevu iz ovog predmeta, prethodno pitanje odluka iz parnice poslovni broj P-933/12.

10.1. Presudom ovoga suda poslovni broj P-933/2012-207 od 24 listopada 2022., preinačenom presudom Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1677/2022-2 od 12. siječnja 2023. odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a prihvaćen zahtjev tuženika te je pravomoćno utvrđeno da je međa između nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (suvlasništvo tužitelja) i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (vlasništvo tuženika), utvrđena na način da se proteže crvenom linijom koja spaja točke broj 36 i 37, prikazanom u skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka mjerničke struke Tina Verbanca od 24. travnja 2017., koja je sastavni dio izreke presude, a u naravi je predstavlja zid tuženikove kuće, koji razdvaja nekretnine tužitelja (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i tuženika (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Dakle, pravomoćno je utvrđeno da tuženik nije prekoračio među građenjem, već je gradio isključivo na svojoj nekretnini, dok je međa među strankama sporazumno utvrđena.

11. Uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu iz društva Veting d.o.o. identificirane su predmetne nekretnine te mjesto tzv. uznemiravanja prava vlasništva odnosno fasada na kojoj su radnici tuženika izvodili radove. Utvrđeno je da nekretnina tuženika (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u naravi predstavlja zgradu na adresi [adresa] i popločeno dvorište, dok nekretnina tužitelja (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u naravi predstavlja travnatu površinu pravokutnog oblika. Utvrđeno je da je fasada na kući tuženika (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) dovršena s tri strane, osim u sjeveroistočnom dijelu koji graniči s nekretninom tužitelja (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koji je predmet spora. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da je donji dio sporne fasade na kući tuženika većim dijelom neožbukan i vidljiva je cigla, dok je gornji dio fasade većim dijelom ožbukan te je na uglovima zgrade postavljen stiropor, što je sve prikazano na fotografiji na listu 158 spisa.

11.1. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja stalni sudski vještak Tino Verbanac naveo je da je u ovom predmetu izvršena identifikacije predmetnih nekretnina na temelju podataka iz katastra (posjedovnog lista i kopije katastarskog plana), dok je u predmetu poslovni broj P-933/2012 izvršio premjeravanje cijelog bloka parcela te je utvrdio nesklad između podataka iz katastra i stanja na terenu u odnosu na nekretnine parničnih stranaka, na način da postoji pomak na štetu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je zgrada s kč. br. [katastarska čestica] dijelom izgrađena i na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u širini od oko 80 cm. Naveo je da na kopiji katastarskog plana nije vidljivo da je objekt tuženika dijelom sagrađen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je mišljenja da je došlo do propusta prilikom izrade elaborata uknjižbe zgrade. Pojasnio je da prilikom provedbe elaborata službenici katastra u praksi izađu na teren da vide odgovara li stanje u elaboratu stanju na terenu, ali nije praksa da se vrše i mjerenja. U ovom slučaju skicu premjeravanja je izradilo društvo GEO-Adria d.o.o., Ured ovlaštenog inženjera geodezije Borisa Šrama te ju je vještak predao i u ovaj spis (list 202 spisa).

11.2. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tina Verbanca, kao i usmenu dopunu nalaza i mišljenja, ocijenio potpunim i stručnim. Što se tiče opisanog pomaka od 80 cm, napominje se da je vještak pomak utvrdio uzimajući u obzir granice predmetnih nekretnina prema katastarskom nacrtu. Međutim, navedeno više nije relevantno za ovaj postupak, jer je nastavno u predmetu poslovni broj P- 933/2012 pravomoćno utvrđeno da se međa između nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže linijom koja prati zid tuženikove kuće, da je na taj način među parničnim strankama međa sporazumno utvrđena te da tuženik nije prekoračio među građenjem.

12. Svjedok BL u svom je iskazu u bitnom naveo da je 2005. ili 2006. gradio objekte za tuženika kao investitora, da je za njega gradio četiri kuće, a 2015. ili 2016. (ne sjeća se točno, moguće da je bio i prosinac 2014.), kada su kuće bile dovršene do roh bau faze, je na kući kojoj je susjeda gospođa HL (tužiteljica) došao zagletati jedan mali dio fasade. Fasada je bila u cigli, a kako je zgrada bila predviđena kao dvojni objekt, na mjestu gdje je predviđen drugi objekt trebalo je na fasadi iznad cigle postaviti ili stiropor ili stirodur ili heraklit.

Pojasnio je da se u tom slučaju najprije iznad cigle postavlja ljepilo, zatim dolazi stiropor pa mrežica pa ponovo ljepilo. Iznad toga se postavlja završni sloj, odnosno akrilna ili silikatna fasada ako susjed u skoro vrijeme (godinu ili dvije) nema namjeru zidati svoj objekt. U protivnom, ako će susjed brzo zidati svoj objekt, ne postavlja se završi sloj. Završni sloj služi da zaštiti ono što je napravljeno, da ne propada ljepilo, mrežica i stiropor, da se zaštiti od kiše, sunca i slično. Kada mu je predočena fotografija spornog zida kuće (list 158 spisa), naveo je da je u gornjem dijelu koji je sive boje postavljen jedan vid ljepila.

Sa strane uz rubove ovog dijela fasade vidljiv je stiropor koji je posljedica postavljanja stiropora na preostale tri strane fasade, a trebalo je nastaviti i na spornoj četvrtoj strani. Na upit što se nalazi u donjem dijelu, uz tlo, a što je u sivoj boji, odgovorio je da je to ljepilo koje je započeo postavljati na tom dijelu fasade kako bi se cigle zaštitile od propadanja i probijanja vlage u unutarnji dio kuće. Dalje je opisao da je spornog dana po nalogu tuženika s jednim od svojih radnika došao zagletati fasadu zaštitnim slojem u dijelu koji je još bio u cigli.

Započeo je s postavljanjem zaštitnog sloja, kada je izašla gospođa HL i upitala ga zašto hoda po njenoj parceli, vičući da je u tijeku sudski postupak i da tuda ne smije hodati, na što joj je odgovorio da je došao po nalogu gospodina HLH (tuženika) kojeg je potom pred njom nazvao na telefon. Tuženik mu je u telefonskom razgovoru rekao da uzme svoje stvari i ode pa je tako i učinio te nakon toga više nije dolazio. Tom prilikom je bila prisutna i CL, kćerka tužiteljice, koja je slušala razgovor i smirivala situaciju. Naveo je da mu je RL poznanik, da on stanuje na udaljenosti od 150 m od tuženikove zgrade te da on tom prilikom nije bio prisutan.

Na upit jesu li tom prilikom donosili kakav materijal na predmetnu nekretninu tužiteljice, odgovorio je da jesu, vreću ljepila i mikser te da misli da nije postavljao skelu, nego je imao namjeru raditi s ljestvama, pojašnjavajući da su se radovi mogli izvesti i samo s ljestvama. Za predmetne radove nije vodio građevinski dnevnik jer ne postoji obveza vođenja dnevnika za završne radove. Za izvođenje namjeravanih radova bilo mu je potrebno dan i pol, a za izvođenje svih radova, uključujući završni sloj fasade, sklanjanje skele i čišćenje parcele, ukupno pet dana, najviše zbog vremenskog "rada" materijala.

Da bi se radovi izveli na susjednoj nekretnini potrebno je zauzeti širinu od dva metra u čitavoj dužini objekta. Nakon što su mu predočene fotografije na listu 8 i 9 spisa (dostavljene uz tužbu), svjedok je naveo da ih je ih gospođa CL prilikom izvođenja radova fotografirala mobitelom, očito s namjerom da ih prijavi policiji, kako je tom prilikom rečeno. S time u vezi, dodao je da je iz tih fotografija, a uspoređujući ih s fotografijom dostavljenom uz nalaz i mišljenje, razvidno da očito gornji dio zaštitnog sloja nije bio nanesen, da se na fotografijama vide ljestve te se prisjetio da je toga dana pomoću ljestvi izvodio radove na gornjoj polovici fasade, a njegov radnik je izvodio radove s tla.

Kada je došla tužiteljica i vikala, spustio je ljestve.

12.1. Svjedokinja CL, kćerka tužitelja, navela je da živi blizu spornog objekta, na udaljenosti od 100-tinjak metara, s time što joj prozori gledaju baš prema toj kući, odnosno spornom dijelu fasade te da je upoznata s radovima koji su se tamo izvodili, odnosno pokušali izvesti. Navela je da je bilo više pokušaja izvođenja radova na spornom dijelu fasade, da se pokušalo rupe zatvoriti pur- pjenom, da je bila postavljena i skela, da se pokušavao postaviti stiropor, zatim izvesti radove betoniranja ili žbuke te da su se izvodili i neki radovi preko zračne skele. BL je vidjela jednom, a dolazili su i drugi radnici te kad god bi ih upozorili da se radovi ne mogu izvoditi jer je u tijeku spor, radnici su ostajali iznenađeni, ali bi nakon upozorenja otišli. Navela je da je u tri navrata intervenirala policija te da je ukupno bilo nekih pet situacija u kojima su upozorili radnike da ne smiju izvoditi radove. Prva situacija dogodila se u rujnu 2013. kada je postavljena skela. Moguće da je i tada bio prisutan BL, ali nije sigurna. Fotografije na listovima 8 i 9 spisa snimila je ona i misli da je na njima BL koji je tada radio s ljestvama, nije bilo skele. Kada su mu rekle da ne može izvoditi radove on je nazvao tuženika na mobitel i nakon toga je otišao. No, i nakon toga je bilo pokušaja izvođenja radova na gornjem dijelu fasade. Danas fasada zgleda kao na fotografiji na listu 158 spisa. Što se tiče radova izvođenih zračnom dizalicom, navela je da je to bilo 2016. ili 2017., da su i tada intervenirali uz svog odvjetnika i policiju te je izvođač otišao. Nastavno je pred Novu godinu 2017. na 2018. došao radnik s namjerom izvođenja radova na donjem dijelu fasade, koji je nakon upozorenja također otišao ne obavivši posao. Radnici su dolazili ciljano s namjerom izvođenja radova na fasadi, a na ostatku parcele tužitelja bi ostavljali materijal, primjerice kante s bojom. Tuženik nije nikada tražio odobrenje ili suglasnost za izvođenje tih radova. Na upit iz kojeg razloga tuženiku brane izvođenje radova na predmetnom dijelu fasade, navela je da im je bivši odvjetnik rekao da je zabranjeno izvoditi radove dok je u tijeku sudski postupak, a osim toga, smatra da se na parceli tužitelja ne bi smjelo raditi bez njihove suglasnosti.

12.2. Svjedok RL, susjed parničnih stranaka, naveo je da nije upoznat s predmetom spora, ali je svjedočio o jednoj situaciji kada je u dvorištu svoje kuće čuo galamu te je vidio gospođu HL, majku njegove susjede CL, kako ide prema spornoj kući. Za njom je otišla CL, a na parceli je bio BL (kojeg on poznaje) i još neki radnici, na parceli je bila skela ili možda čak samo ljestve, nije siguran jer nije na to obraćao pažnju. Gospođa HL je vikala, a onda se polako sve stišalo. Na upit je li bilo još sličnih situacija, odgovorio je da je još jednom, nakon ove prve situacije, vidio neku raspravu, ali na to više nije obraćao pažnju. Prva situacija dogodila se krajem sezone, u rujnu ili listopadu.

12.3. Prvotužiteljica HL potvrdila je iskaze saslušanih svjedoka, pojašnjavajući da ju je njena kćer CL obično pozivala kada bi vidjela da dolaze radnici i onda ih je tužiteljica sprječavala da dovrše radove. Inače nije takva da sprječava radove, ali je riječ o specifičnoj situaciji, s obzirom na to da se vodi sudski spor i smatra da je u predmetnoj situaciji jako oštećena. Sprječavanjem radova htjela je potaknuti tuženika na dogovor. S tuženikom je bilo dosta neugodnih situacija, rekao je da će se sve to otezati 20 godina, pa mu u takvoj situaciji nije dopuštala izvođenje radova. Posljednji pokušaj izvođenja radova na tom dijelu fasade bio je prije Nove godine 2017. na 2018., kada je došao jedan radnik u bijelom i s kantama boje, koji je otišao nakon što mu je ona rekla da ne smije izvoditi radove. Danas fasada izgleda kao na fotografiji iz fotodokumentacije nalaza i mišljenja. Navodi da živi na udaljenosti oko 500 metara od te kuće, a djeca joj žive blizini, da ima četvero djece, a sporna parcela bila je namijenjena djetetu koji je invalid, da ga preostalo troje djece čuvaju kada ostane bez majke. Na upit je li vidjela da bi na parceli bila postavljena skela, odgovara je potvrdno, pojašnjavajući da je u rujnu 2013. bila potpuna skela postavljena sa zemlje i da su na njoj bila četiri čovjeka. Ta je skela bila postavljena na njezinoj parceli nekoliko sati, a postavljena je tijekom noći, nakon čega ju je kćer CL nazvala i onda je tražila da je maknu.

12.4. Tuženik DLH naveo je da mu je još 2006. BL sagradio dvije kuće, među kojima i spornu, po planu arhitekta H i nakon što je potrebne geodetske radove izveo geodet UL. Što se tiče radova na spornoj fasadi kuće, naveo je da je tu stalno imao problema jer se radi o sjevernom zidu kuće te je voda uslijed kiše i bure ulazila kroz fuge toga zida pa je stalno trebalo sanirati unutrašnju žbuku i keramiku. Zbog toga je trebalo napraviti fasadu, za što je angažirao BL. Fasada na preostale tri strane kuće napravljena je još 2011. Na spornoj, četvrtoj strani, nisu napravili fasadu, jer je gospođa HL ukazala da postoji određeni problem, odnosno da je objekt napravljen ili na granici njihovog zemljišta ili da ulazi u njihovo zemljište.

BL nazvao ga je 4. listopada 2014. dok je on bio u Dubrovniku i rekao mu da je na parcelu došla policija, da mu je onemogućen rad i da je policiju pozvala gospođa HL. S obzirom na to da je intervenirala policija, BL nije izveo sporne radove. Na upit je li ranije bila postavljena skela radi izvođenja radova na fasadi, moguće 2013., odgovorio je da o tome nema saznanja. Na daljnji upit je li nakon toga davao kakve naloge za izvođenje radova na spornom dijelu fasade drugim radnicima, odgovorio je da nije, ali da mnogi obrtnici koji rade na objektima znaju za problem s uništavanjem žbuke i keramike u unutrašnjosti objekta jer fasada nije dovršena.

Tako je keramičar ML 2017. sam došao s dizalicom, bez da pristupi na zemljište tužitelja, i ožbukao dio predmetne fasade, bez njegovog naloga i znanja. ML je inače za njega obavljao keramičarske radove, jer on u [adresa] ima šest kuća i penthouse. Za radove na toj fasadi saznao je istu večer, jer je gospođa HL došla autom u njegovo dvorište. Na upit obavlja li gospodin ML i inače samoinicijativno radove na njegovim kućama bez njegovog naloga, odgovorio je da ponekad tako postupa jer ima ključeve njegovih kuća, postavlja pločice i smeta mu kada vidi da pločice otpadaju zbog vlage.

Nije mu poznato da bi netko pokušao izvesti radove na predmetnoj fasadi pred Novu godinu 2017. na 2018., kao ni da bi se, izuzev spomenute situacije u listopadu 2014., dogodila još neka incidentna situacija vezano za pokušaj izvođenja radova na predmetnoj fasadi. Na upit je li tražio suglasnost HL i DL za pristup na njihovu parcelu radi izvođenja radova na spornoj fasadi, odgovorio je da je 2013. od njihovog sina D dobio dozvolu da može pristupiti na njihovu parcelu za potrebe stavljanja pjene u otvor. Nije tražio suglasnost od gospođe HL i njenog supruga jer je među njima već bio u tijeku spor, a i tužiteljica je prije toga bila kod njega i vikala je.

Sporna fasada je trenutno u stanju kao na fotografiji iz fotodokumentacije nalaza i mišljenja vještaka. Fasadu treba obložiti stiroporom, postaviti mrežu, zatim ožbukati i postaviti zadnji sloj. Naveo je da je spreman odmah platiti tužiteljima 5.000,00 eura da mu omoguće izvođenje radova. Zbog toga što fasada nije napravljena, pada žbuka u unutrašnjosti objekta i zid je vlažan. Na toj strani kuće se proteže stubište tako da uslijed vlaženja zida otpadaju pločice kojima je obložen zid uz stubište. Na upit zašto nije pokrenuo parnicu zahtijevajući da mu se omogući izvođenje radova na fasadi prije no što je angažirao radnike za izvođenje tih radova, odgovorio je da je u tom trenutku već bio tužen u postupku, ali i da su gospodin BL i gospodin ML na dobronamjeran način pokušali razgovarati s gospođom DL.

Na upit bi li bio spreman snositi štetu koja bi eventualno nastala na nekretnini tužitelja uslijed izvođenja radova, odgovorio je da bi te da bi nekretninu doveo u prvobitno stanje i očistio.

13. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka i parničnih stranaka, sud je utvrdio da u njihovim iskazima nema značajne nepodudarnosti, pa je iskaze stranaka i svjedoka u bitnom ocijenio istinitima. Sud ne vjeruje iskazu tuženika jedino u dijelu u kojem je naveo da je ML samoinicijativno, bez njegovog naloga i znanja, pokušao izvesti radove na tuženikovoj fasadi, jer takav navod nije životan ni uvjerljiv, međutim, ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, uznemiravanje prava vlasništva, opisano u tužbenom zahtjevu, odnosi se samo na situaciju kada je BL pristupio na nekretninu radi dovršetka fasade.

13.1. Na temelju danih iskaza sud je utvrdio da je bilo nekoliko situacija u kojima su radnici po nalogu tuženika pokušavali dovršiti spornu fasadu, a nakon što bi ih tužitelji u tome zaustavili, radnici bi napuštali radilište. Vezano za tužbeni zahtjev (onako kako je postavljen), utvrđeno je da je tuženik dao nalog BL za obavljanje radova na sjeveroistočnom pročelju njegove fasade te da je BL zajedno s još jednim radnikom pristupio na nekretninu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini su stajali, držali na njoj materijal, postavili ljestve i naslonili ih na zgradu tuženika, o čemu je iskazivao sam svjedok BL, a proizlazi i iz činjenice da se sporni dio tuženikove fasade nalazi na međi nekretnina tužitelja i tuženika pa se radovi na spornom sjeveroistočnom dijelu fasade nisu mogli izvesti drugačije nego pristupanjem na nekretninu tužitelja. Nije sporno da radovi na fasadi u konačnici nisu izvedeni zbog protivljenja tužitelja.

14. Stav je ovoga suda da opisanim postupanjem radnika tuženika nije došlo do uznemiravanja prava vlasništva tužitelja. Naime, odredbom čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Nadalje, odredbom čl. 107. ZVDSP propisano je da vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti. Tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz st. 1. ovoga članka, dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga, a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima o odgovornosti za štetu. Za uporabu tuđeg zemljišta, na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena, plaća se primjerena naknada, koja ne može biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta.

15. Radnje izvedene po nalogu tuženika, koje se sastoje u pristupanju na nekretninu tužitelja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako bi se s te nekretnine izveli radovi na fasadi tuženika, ne predstavljaju radnje uznemiravanja prava vlasništva tužitelja, već je riječ o radovima koje tuženik ima pravo poduzeti prema odredbi čl. 107. ZVDSP. Nametanje obveze drugoj strani da trpi upotrebu svog zemljišta radi potrebe susjedne nekretnine predstavlja ograničenje (ne i uznemiravanje) prava vlasništva, a takvo ograničenje proizlazi iz susjedskog interesa koji je u konkretnoj pravnoj stvari opravdan, jer tuženik nije imao druge mogućnosti za izvođenje radova na dijelu fasade koji graniči s nekretninom tužitelja, nego pristupiti na nekretninu tužitelja te na njoj postaviti ljestve i drugi materijal potreban za izvođenje navedenih radova. Odredbom čl. 100. ZVDSP susjedska prava uređena su kao ovlasti kojima se radi uzajamnog obzirnog izvršavanja prava vlasništva ovlašćuje vlasnik nekretnine da u vezi s izvršavanjem svojeg prava vlasništva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovom interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom. U tom smislu vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i slično ako se to na drugi način ne može izvesti na način kako to propisuje odredba čl. 107. ZVDSP, s time da je onaj tko je upotrijebio tuđu nekretninu za takve potrebe dužan, čim prestane potreba za takvu uporabu, dovesti je u stanje u kojem se nalazila, a pored toga počinjenu štetu naknaditi po općim propisima odgovornosti za štetu, te na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno upotrijebljena platiti privremenu naknadu koja ne može biti manja od one na koju bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta.

15.1. U konkretnom slučaju, tuženik nije na drugi način, osim pristupanjem na nekretninu tužitelja, mogao obaviti radove na dijelu fasade koji se nalazi na međi s nekretninom tužitelja, a koji su, po stavu suda bili nužni i potrebni da tuženik zaštiti unutrašnjost svoje nekretnine od vanjskih utjecaja i vremenskih uvjeta i time spriječi nastanak štete. Pritom se napominje da je tuženik fasadu na preostale tri strane svoje zgrade izveo još 2011., kada je na spornoj sjeveroistočnoj strani koja graniči s nekretninom tužitelja bilo je neizgrađeno zemljište.

Na nekretnini tužitelja i tuženika bili su predviđeni poluugrađeni objekti (objekti koji se dodiruju na graničnoj – međnoj liniji), a kako tužitelji bar do veljače 2018. (kada su saslušani na glavnoj raspravi) nisu izgradili svoj objekt, a u kojem slučaju izvođenje fasade na sjeveroistočnoj strani ne bi bilo potrebno, sud je stava da je tužitelj imao pravo dovršiti fasadu na sjeveroistočnoj strani, prema nekretnini tužitelja. Ovlast za obavljanje navedenih radova proizlazi iz samog zakona, točnije citirane odredbe čl. 107. ZVDSP, s time da je tuženik dužan poštivati propisani način uporabe tuđe nekretnine, odnosno dužan ju je čim prestane potreba za uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga te nadoknaditi štetu ako je ona nastala, a što tuženik ni u jednom trenutku nije sporio, čak je tužiteljima u tijeku postupka ponudio znatniji novčani iznos da mu dozvole okončanje predmetnih radova.

Tužitelji kao vlasnici nekretnine koja je uporabljena imaju pravo zahtijevati isplatu primjerene naknade, ali ne i zabraniti uporabu nekretnine ako su ispunjene sve pretpostavke za njezinu uporabu sukladno citiranoj odredbi članka 107. ZVDSP. S obzirom na to da je tuženik po stavu suda imao pravo dovršiti fasadu na sjeveroistočnoj strani nekretnine i za te potrebe uporabiti nekretninu tužitelja – tada neizgrađeno zemljište, nije ostvaren čin uznemiravanja vlasništva prema odredbi čl. 167. st.

1. ZVDSP. Postavljanje ljestvi ili građevinskog materijala na tuđe zemljište predstavljalo bi uznemiravanje vlasništva samo ako bi bilo izvedeno bez pravnog temelja, a tuženik u konkretnom slučaju ima pravni temelj za pristupanje na nekretninu tužitelja te nijednom radnjom nije prekoračio svoje ovlasti, uzimajući u obzir da su po protivljenju tužitelja radnici tuženika napuštali nekretninu i prestali s izvođenjem namjeravanih radova. Radnje tuženika, odnosno njegovih radnika, imale su legitiman cilj i svrhu u skladu s odredbom čl. 107. ZVDSP.

16. Slijedom svega navedenog, držeći da tuženik svojim radnjama nije uznemiravao pravo vlasništva tužitelja, već je te radnje imao pravo poduzeti sukladno čl. 107. ZVDSP, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, a protutužbeni zahtjev osnovanim.

16.1. Međutim, tijekom postupka došlo je do promjene okolnosti koje su od izravnog utjecaja na osnovanost protutužbenog zahtjeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Naime, tuženik je podneskom od 9. veljače 2024. izvijestio sud (dokazujući to i fotografijama) da se stanje na terenu znatno promijenjeno na način da su tužitelji u međuvremenu na svojoj nekretnini izgradili zgradu čiji je zid naslonjen na zgradu tuženika, što su tužitelji u svom podnesku od 23. veljače 2024. i potvrdili. Iz fotografija na listovima 317 i 318 spisa vidljivo da je sporna fasada sada zatvorena tako da je na nju naslonjena strana novoizgrađene kuće tužitelja pa od tog trenutka protutužbeni zahtjev tuženika više nije osnovan niti provediv. Dakle, izgradnjom kuće tužitelja prestala je potreba za izvođenjem radova na fasadi kuće tuženika (riječ je o poluugrađenim objektima) te se protutužbeni zahtjev, kako je postavljen 20. siječnja 2015., više ne može provesti, stoga ga je sud odbio.

17. Međutim, do trenutka izgradnje kuće tuženika, protutužbeni zahtjev bio je osnovan pa tuženiku pripadaju svi troškovi koji su nastali vođenjem ovog postupka. Stoga je o trošku odlučeno u korist tuženika odgovarajućom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a visina nagrade odmjerena je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa).

17.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora, tuženiku pripada po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu s protutužbom (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav podnesaka od 3. travnja 2015. i 22. veljače 2017. (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje na ročištima 17. travnja 2015., 27. rujna 2016., 19. listopada 2017., 8. veljače 2018. i 21. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) te za zastupanje na uviđaju 8. prosinca 2016. (Tbr. 9.7. Tarife), a za zastupanje na ročištima 8. lipnja 2015. i 12. veljače 2024. po 50 bodova (Tbr. 9.2. Tarife), ukupno 1.000 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 500 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 2.500,00 eura. Nadalje, priznat mu je trošak sudske pristojbe za protutužbu u iznosu od 53,09 eura te za presudu (kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu) u iznosu od 26,55 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eura, a tuženik ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 26,55 eura), kao i trošak sudskog tumača u iznosu od 39,82 eura. Stoga, ukupan parnični trošak tuženika iznosi 2.619,46 eura.

17.2. Tuženiku nije priznat zasebno trošak odgovora na tužbu jer su svi navodi iz tog podneska ujedno i navodi protutužbe te je vođen jedan postupak po tužbi i protutužbi. Nije mu priznat ni trošak sastava žalbe od 29. ožujka 2018. niti sudske pristojbe na tu žalbu, budući da je ona odbijena kao neosnovana. Nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa u ovom trenutku nije poznato hoće li tuženik tu pristojbu trebati platiti ili ne.

17.3. Tužitelji nisu uspjeli u sporu pa je njihov zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

U Puli 15. travnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužiteljima po punomoćnicima, uz sudsku pristojbu za presudu (po tužbenom zahtjevu)

- tuženiku po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu (po protutužbenom zahtjevu)