Jž-2117/2014-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj:Jž-2117/14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića, predsjednika vijeća, te Branke Žigante Živković i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje suca Roberta Završkog, zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.B., iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90-pročišćeni tekst, 30/90, 47/90, 29/94) rješavajući o žalbi okrivljenog D.B., zastupanog po branitelju D.K., odvjetniku iz Zagreba, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 87 PpJ-D-690/14 od 25. travnja 2014. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2017. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II. Na temelju članka 139 stavka 1. u svezi s člankom 138. stavkom 3. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne Novine 107/07, 39/13, 157/13,110/15) okrivljenik se obvezuje na naknadu troškova žalbenog postupka s naslova paušala u iznosu od 500,00 kuna, kojeg je dužan platiti u roku od 30 dana od dana prijama ove presude pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni D.B. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te mu je temeljem citiranog zakonskog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna), a što je protuvrijednost od 132,97 DEM.

U izrečenu kaznu zakonito mu je uračunato vrijeme lišenja slobode, slijedom čega okrivljenik ima za platiti 200,00 kn (dvjesto kuna) novčane kazne.

Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je propisno upozoren na mogućnost plateža dvije trećine izrečene novčane kazne u zadanom roku.

Istom presudom, okrivljenik je dužan na snašanje troškova prekršajnog postupka s naslova paušala u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna).

Na temelju članka 181. točke 3. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv okrivljenika da bi počinio djelo prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11).

Protiv te presude, u dijelu u kojem je proglašen krivim zbog djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljeni D.B. je po svom branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, iznoseći u razlozima žalbe, da se pobijana presuda ne može ispitati jer u sebi sadrži nedostatke, da su razlozi zbog kojih je okrivljenik proglašen krivim nejasni, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona tj. da je obrazlažući svoju presudu sud u odnosu na oblik zaštićenog dobra kao razlog utvrđivanja protupravnosti u konkretnom slučaju istakao kriterij „namjeru da se omalovažava državno tijelo odnosno službene osobe koje to tijelo čine, a to su policijski službenici, pri čemu nije relevantno da se radi o točno određenim policijskim službenicima koji bi bili imenovani imenom i prezimenom. Kriterij utvrđenja počinjenog djela je upravo namjera okrivljenika da omalovaži državni organ pri čemu se omalovažavajuća izjava ne mora direktno uputiti službenoj osobi, već se može počiniti i aluzijom“. Po mišljenju žalitelja i obrane takav stav prvostupanjskog suda je neosnovan jer pravni opis predmetnog djela jasno i nedvojbeno upućuje da se predmetni prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ostvaruje ukoliko netko uvrijedi ili omalovaži državni organ prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe.

Žalitelj nadalje ističe, da je tekst pjesme koji se okrivljeniku stavlja na teret, uvredljiv i prostački, međutim, da je prema samom zakonskom tekstu kažnjiv ukoliko je upućen konkretnom tijelu i konkretnim osobama jer bi inače u predmetnom slučaju svatko mogao biti prekršajno gonjen, a da pojam uvrede odnosno omalovažavanja u sebi sadrži širi pojam od prostačkog govora ili psovanja, pa je uvredu ili omalovažavanje moguće izreći koristeći „regularne“ odnosno prihvatljivije riječi i izraze, te da je dovoljno da netko čak u razgovoru istakne „Vlada nije sposobna“ ili da je „policija represivna“ i da bi se ustvari takvo govorenje moglo pripisati kao omalovažavanje prema nekom državnom tijelu, a da na to upućuje, sama logika, koju žalitelj vidi u samoj činjenici da bi pri tome sindikalisti koji prigovaraju radu Vlade RH da je nesposobna ili korumpirana bi trebali biti sankcionirani prema odredbi članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Žalitelj ističe, da to nije bila intencija zakonodavstva, jer i po članku 38. Ustava RH se jamči slobodu izražavanja misli i govora pa da smo i danas svi svjedoci pojava vrijeđanja i omalovažavanja državnih tijela kao i službenika istih tijela i to gotovo svakodnevno. Žalitelj ističe, da u predmetnom slučaju, je i činjenično stanje nedovoljno utvrđeno, da bi se mogla donijeti osuđujuća presuda, odnosno nije utvrđeno da bi okrivljenik vrijeđao ili omalovažavao službene osobe jer iz dokaza provedenih u postupku, iskaza okrivljenika kao i prikazane snimke događaja je vidljivo da se okrivljenik zajedno s ostalim navijačima nije obraćao konkretnim policijskim službenicima kojih nije niti bilo u blizini.

Žalitelj, opreza radi, prigovara izrečenoj novčanoj kazni jer bi prema kažnjivoj odredbi zakona maksimalna kazna za počin predmetnog prekršaja iznosila protuvrijednost od 200,00 DEM ili 100,00 EUR-a što bi iznosilo oko 750,00 kuna, a da je sud okrivljeniku samo kao olakotnu uzeo u obzir kako okrivljenik nije osuđivan i kako je priznao da je izgovorio predmetne stihove ne nalazeći niti jednu otegotnu okolnost pa da je u smislu izricanja novčane kazne imao uvjeta i za ublažavanje iste.

Žalitelj predlaže da se ukine presuda u pobijanom dijelu i u tom dijelu i predmet vrati na novi postupak ili preinači te oslobodi okrivljenika od optužbe za djelo prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući o žalbi i ispitujući pobijajući dio presude po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15) ovaj Sud nasuprot iznesenim žalbenim navodima nije našao da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka.

Nasuprot iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjska presuda se u potpunosti može ispitati, i prvostupanjski sud je dao jasnih i razložnih razloga zašto je okrivljenika proglasio krivim zbog djela prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Ispitan pred prvostupanjskim sudom okrivljenik je izjavio da priznaje da je izvikivao riječi kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude, ali da se ne osjeća krivim za djelo prekršaja za koje je terećen.

Nakon detaljno provedenog prvostupanjskog postupka, a napose na iskazu, ispitanog svjedoka policijskog službenika I.J., koji je iskazao, detaljno vezano sve za predmetni događaj, kao i na činjenicu, da su policijski službenici bili raspoređeni, i gdje su bili raspoređeni, i kako je okrivljenik bio obučen kritične zgode, te na osnovu izvršenog uvida u video-snimku, neosporno je utvrđeno da je kritične zgode, prilikom odigravanja utakmice, na stadionu NK „Zagreb“ bilo prisutno više policijskih službenika koji su obavljali određene službene radnje.

Odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira je propisano, da se prekršaj sastoji u izražavanju odnosa govorom kojim se ponižava ili vrijeđa službena osoba u obavljanu službene dužnosti, a što je tijekom provedenog postupka i dokazano. Policijski službenici kritične zgode su se nalazili na nogometnom stadionu u svrhu odrađivanja, službenih radnji.

Iz izloženih razloga, navodi žalbe u kojima, okrivljenik lamentira o govorima, koji se odnose na neprimjerene komentare, na rad Vlade, upućene od strane sindikata ili drugih organizacija, ne mogu se porediti sa protupravnim ponašanjem okrivljenika izraženog s danom 21. veljače 2014. godine.

Sadržaj izgovorenih riječi, utvrđen je i samim priznanjem okrivljenika.

Ustavom je zajamčena sloboda izražavanja misli i govora, ali ne onih misli i govora koji u sebi sadrže određeno omalovažavanje određenih osoba prilikom vršenja službenih radnji, a što je u predmetnom slučaju, okrivljeni D.B. i činio, svojim ponašanjem kada je na sjevernom dijelu zapadne tribine na sav glas izvikivao i vrijeđao policijske službenike riječima „tucimo policiju kao šugave pse“.

Na osnovu valjano date pravne kvalifikacije djela prekršaja, okrivljeniku je izrečena primjerena kazna koja se ukazuje opravdanom sa svrhe generalne i specijalne prevencije.

Odredbom članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je da će se kazniti u protuvrijednosti domaće valute od 50,00 do 200,00 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.

Izbor vrste i visinu kazne prvostupanjski sud je obrazložio u odnosu na sve okolnosti odlučne za odmjeru kazne propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona.

Ne mogu se prihvatiti navodi žalbe, da je okrivljeniku izrečena teža vrsta kazne s obzirom da je isti kažnjen novčanom kaznom, a razloga za ublažavanjem kazne ovaj Sud nije našao.

Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud nije našao da su na štetu okrivljenog D.B. povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Postupajući po žalbi okrivljenika ovaj Sud je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, pa je za okrivljenika nastala obveza naknade paušalnog iznosa troškova koji su nastali povodom žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s tim da je visina paušalnih troškova žalbenog postupka odmjerena sukladno složenosti i trajanju žalbenog postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. veljače 2017. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v.r.

Siniša Senjanović, v.r.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.