Usž-2505/2016-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-2505/16-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ljerke Morović Pavić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. D. iz M. L., koju zastupa Zajednički odvjetnički ured A. B. K. i A. A., iz M. L., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Županijske lučke uprave, M. L., radi komunalnog veza u luci, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-605/14-13 od 27. travnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2017.

r i j e š i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-605/14-13 od 27. travnja 2016.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice, ovdje žaliteljice, izjavljena protiv odluke (dopisa) tuženika, klasa: 342-21-01/13-4/55, urbroj: 136/2013 od 20. lipnja 2013., protiv odgovora (dopisa) tuženika kojim obrazlaže razloge oduzimanja veza od 22. kolovoza 2013., protiv očitovanja tuženika na prigovor žaliteljice na odluku Povjerenstva, klasa: 342-21-01/14-4/5 od 14. ožujka 2014., te protiv odluke Upravnog vijeća tuženika, klasa: 342-21-01/14-4/11, urbroj: 80/2014 od 8. travnja 2014. kojom se odbija prigovor žaliteljice na očitovanje ravnatelja tuženika, klasa: 342-21-01/14-4/5 od 14. ožujka 2014., klasa: 342-21-01/14-4/5, urbroj: 65/2014 kao neosnovan. Žaliteljica je u tužbi tražila da upravni sud poništi navedene akte i donese odluku koja zamjenjuje ugovor o korištenju stalnog veza u komunalnom dijelu luke, te je predložila sadržaj toga ugovora.

Protiv navedenog rješenja suda žaliteljica je podnijela žalbu radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da odluke čije je poništenje zahtijevala tužbom, predstavljaju autoritativne odluke kojima je javnopravno tijelo rješavalo o njenim pravima i obvezama u konkretnoj upravnoj stvari te da se stoga smatraju upravnim aktima. Ukoliko je smatrao da se o tome ne radi, upravni je sud temeljem članka 3. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima trebao voditi postupak o zakonitosti tih odluka. Te su odluke donijete protivno odredbi članka 17. Pravilnika o korištenju stalnog veza sa kriterijima za dodjelu veza i brojem vezova na komunalnim dijelovima luka, u kojem se taksativno navode slučajevi kada se korisniku veza oduzima pravo na daljnje korištenje veza, a koji uvjeti, u konkretnom slučaju, nisu ispunjeni. Tvrdi da je dokazala aktivnu legitimaciju za vođenje spora jer su smrću njenog supruga sva prava u vezi broda prešla na nju. Sud naime, pogrešno smatra da se nasljeđuje pravo na vez. Nasljeđuje se samo brod, a ne pravo na vez. Naime, pravo na vez je bilo odobreno njenom pok. suprugu rješenjem Lučke uprave M. L. od 1. lipnja 2003. godine. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi rješenje prvostupanjskog suda.

Tuženik, premda pozvan odgovor na žalbu nije dostavio.

Žalba nije osnovana.

Prema članku 3. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), predmet upravnog spora jesu ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

Prema članku 2. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

Člankom 1. Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja način plaćanja veza, uvjete korištenja te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (Narodne novine, broj 94/07.- dalje u tekstu: Pravilnik o kriterijima), donesenog na temelju članka 74. stavak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03., 141/06. i 38/09.), propisano je da se tim Pravilnikom propisuju kriteriji za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, vrste i način plaćanja veza u luci, kriteriji za određivanje visine naknade i maksimalni iznosi naknade s raspodjelom prihoda.

Člankom 5. dijelom stavka 1. toga Pravilnika propisano da se u komunalnom dijelu luke za korištenje veza sklapa ugovor o stalnom vezu.

Nadalje, prema članku 19. stavak 2. Pravilnika o korištenju stalnog veza s kriterijima za dodjelu veza i brojem vezova na komunalnim dijelovima luka kojeg je tuženik donio na sjednici od 19. listopada 2007., odluku o gubitku prava na korištenje veza u luci, na prijedlog ovlaštene osobe donosi ravnatelj.

Ako korisnik veza smatra da su donošenjem odluke iz prethodnog stavka povrijeđene odredbe ovog Pravilnika, može uložiti prigovor na Rješenje o gubitku prava na korištenje veza Upravnom vijeću u roku od 15 dana od dana primitka istoga (stavak 3.)

Odluka upravnog vijeća je konačna (stavak 4.).

Iz podataka u spisu proizlazi da je žaliteljica jednom tužbom utužila tri akta tuženika, a zatim je naknadnim podneskom od 29. travnja 2014., proširila tužbeni zahtjev i na odluku upravnog vijeća tuženika, klasa: 342-21-01/14-4/11 od 8. travnja 2014., kojom se odbija njen prigovor na očitovanje ravnatelja Županijske lučke uprave M. L. od 14. ožujka 2014. Tužbom je također od suda zatražila donošenje odluke koja zamjenjuje ugovor o korištenju stalnog veza.

Iz citiranih odredbi Pravilnika proizlazi da se prava i obveze u svezi s korištenjem veza za plovni objekt u komunalnom dijelu luke reguliraju ugovorom između korisnika broda i tijela koje upravlja tom lukom odnosno s lučkom upravom. Prema tome, o tome se ne odlučuje upravnim aktom u upravnom postupku .

Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama nije reguliran postupak u slučaju kada lučka uprava ne odobri zahtjev za dodjelu veza, odnosno odluči o gubitku prava na korištenje veza, o čemu se ovdje radi.

U tom slučaju je citiranom odredbom članka 19. Pravilnika o korištenju stalnog veza s kriterijima za dodjelu veza i brojem vezova na komunalnim dijelovima luka, propisana mogućnost ulaganja prigovora na rješenje o gubitku prava, koji prigovor se ulaže upravnom vijeću, čija odluka je konačna. Zakonom nije propisana mogućnost pokretanja upravnog spora protiv odluke upravnog vijeća lučke uprave pa se stoga niti protiv toga akta ne može voditi upravni spor. Stoga niti protiv odluke Upravnog vijeća tuženika od 8. travnja 2014. nije dopušteno ulagati tužbu, pa je osnovano tužba odbačena.

Neosnovani su prigovori da je tužbu trebalo podredno shvatiti kao zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

Naime, prema članku 83. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima postupak ocjene zakonitosti općeg akta Visoki upravni sud Republike Hrvatske pokreće na zahtjev fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba povezanih zajedničkim interesom ako je pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela koja se temelji na općem aktu došlo do povrede njihova prava ili pravnog interesa. Zahtjev se podnosi u roku od 30 dana od dostave odluke.

Stoga, tužbeni zahtjev podnesen protiv više akata i odluka, nije zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta niti je upravni sud o tome bio ovlašten odlučivati.

Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. rujna 2017.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner, v.r.