I Kr-300/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 300/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Dubrovniku od 14. travnja 2010. godine broj Kv-148/09 (K-272/07), u sjednici održanoj dana 1. rujna 2010. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika M. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj K-272/07 od 21. prosinca 2007. godine, potvrđenom presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kž-64/08 od 3. listopada 2008. opt. M. Š. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. KZ-a.

Prema sadržaju spisa, osuđenik se nalazi na izdržavanju kazne u Kaznionici u G..

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno, a kao okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev navodi da je izdržao polovinu kazne, da je poštivao kućni red kaznionice, da stegovno nije kažnjavan, da su mu kod kuće ostali majka i mlađi brat koji je jako vezan uz njega i kojemu je važan oslonac u životu, majka da teško proživljava sve ovo što mu se desilo u životu, da se sama brine o sebi, bratu i njemu u kaznionici, uz to da je teško bolesna, da boluje od spondiloze kičme te da ima trajni invaliditet.

Dostavljajući zahtjev na odluku, Općinski sud u Dubrovniku predlaže isti odbiti, a identično stanovište zauzeo je i Općinski državni odvjetnik u Dubrovniku.

I Kr 300/10-3

Izjašnjavajući se o zahtjevu, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjenici Mirti Kuharić, podneskom broj KR-DO-487/10 od 21. svibnja 2010. godine, predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika M. Š. nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP-a, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se presuda izricala ili sud za njih nije znao, iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Okolnosti koje osuđenik navodi kao razlog za izvanredno ublažavanje kazne, nisu okolnosti koje mogu biti od utjecaja na visinu kazne koju je odmjerio sud prvog odnosno drugog stupnja.

Naime, uobičajeno je da odlazak na izdržavanje kazne zatvora jednog člana obitelji nužno dovodi do toga da tu činjenicu ostali članovi obitelji teško proživljavaju, što se posebice odnosi na majku osuđenika. Zdravstvene tegobe osuđenikove majke nisu takve naravi da bi mogle dovesti do ublažavanja kazne samog osuđenika, a isto tako emotivna vezanost osuđenikovog brata za osuđenika je uobičajena za odnos između braće i nije relevantna za odmjeravanje kazne.

Stoga, nalazeći da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 414. ZKP-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. rujna 2010.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.