I Kž-836/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 836/03-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika G. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 22. svibnja 2003. godine, br. K-13/03, u sjednici održanoj 18. siječnja 2005. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika G. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 22. svibnja 2003. godine br. K-13/03 proglašeni su krivima optuženik G. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ, te je uz primjenu čl. 57. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca i optuženik D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. KZ, te je po čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine.

Po čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jedne crno crvene kape, jedan crno sivi nož, te jedan nož žuto smeđih korica.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik G. B. putem branitelja M. M., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu i odluke o

I Kž 836/03-4

kaznenoj sankciji, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

U odnosu na osnovu žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na početku je potrebno naglasiti da u skladu s čl. 363. st. 7. ZKP, s obzirom da se optuženik izjasnio da se osjeća krivim, zbog čega po ovoj zakonskoj odredbi, optuženik iz ove osnove žalbu ne može podnijeti, pa u tom dijelu ona nije ni razmatrana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. t. 11. ZKP, s tvrdnjom da je izreka presude proturječna njenim razlozima, te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Naprotiv, sud prvog stupnja zaključuje da postoji usklađenost između navoda u obrani optuženika koji priznaje djelo i iskaza svjedokinje, što je u potpunom suglasju s činjeničnim opisom djela za koje je optuženik proglašen krivim, pa tako i s nedvojbeno, malom udaljenošću između optuženika koji je držao upereni nož i oštećenice, kako se to navodi u činjeničnom opisu djela. Pritom okolnost da se u obrazloženju presude ne navodi udaljenost od 50 cm do 1 m., kako je to navedeno u činjeničnom opisu djela, sasvim je irelevantna i ne predstavlja proturječje između izreke presude i njenog obrazloženja.

Nadalje, nasuprot tvrdnje žalitelja sud prvog stupnja u obrazloženju presude, naveo je razloge o svim odlučnim činjenicama, na način da je analizirao i ocijenio sve provedene dokaze i obrane optuženika, naveo sve činjenice koje je utvrdio na osnovi rezultata dokaznog postupka, a zatim i zaključak, na osnovi čega smatra da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 1. i 2. u vezi čl. 33. KZ na način opisan u optužnici, pa ni iz tog razloga žalba nije osnovana.

Također je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne, imao u vidu sve olakotne okolnosti i to na način da ih je cijenio do te mjere posebno olakotnima, da je primijenio zakonsku odredbu o ublažavanju kazne čl. 57. KZ, koja omogućava izricanje kazne ispod zapriječenog zakonskog minimuma, unatoč činjenici da se radi o teškom kaznenom djelu. Nastojanje optuženika da poduzme liječenje od ovisnosti o opojnim drogama, što ističe žalitelj, pritom je sasvim sigurno olakotna okolnost koju valja pribrojiti svim, u prvostupanjskoj presudi istaknutim okolnostima, zbog čega se može smatrati da će izrečena kazna u ovom slučaju ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.

Stoga je žalbu optuženika G. B. valjalo odbiti kao neosnovanu.

Kako sud drugog stupnja ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. t. 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda

I Kž 836/03-4

odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. siječnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.