I Kž-509/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 509/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. P. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 188. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama opt. R. P. i opt. I. M. P., podnesenim protiv toč. 4) rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2005. godine, broj K-131/04, u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. R. P. i opt. I. M. P. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem raspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, pod toč. 4), odbijeni su prijedlozi braniteljice opt. R. P. i branitelja opt. I. M. P. da se, kao nezakonito pribavljeni dokazi, iz spisa predmeta izdvoje zapisnici o obavljenim radnjama prepoznavanja i pripadajući foto elaborati snimljeni pri obavljanju tih radnji sa svjedocima I. P., H. G. i M. D.

Protiv tog dijela rješenja žale se opt. R. P. i opt. I. M. P., po svojim braniteljima, s prijedlozima da se žalbe prihvate, a pobijano rješenje ukine odnosno preinači.

Žalbe nisu osnovane.

U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da su zapisnici o obavljenim radnjama prepoznavanja i pripadajući foto elaborati snimljeni pri obavljanju tih radnji sa svjedocima I. P., H. G. i M. D. zakoniti dokazi, te da nema zakonskih uvjeta za njihovo izdvajanje.

Neosnovano opt. R. P., u svojoj žalbi, smatra kako je toč. 4) izreke rješenja, kojom je odlučeno o prijedlozima za izdvajanje, proturječna razlozima rješenja, te da su izostali razlozi o nekim odlučnim činjenicama, i to stoga što je sud prvog stupnja pogrešno naveo brojeve listova spisa na kojima se nalaze zapisnici o prepoznavanju čije izdvajanje se traži. Suprotno takvim žalbenim navodima, valja istaknuti da činjenica što je numeracija stranica na kojima se nalaze dokazi o kojima je bilo odlučivano djelomično pogrešno označena, nikako ne utječe na zakonitost odluke. Dokazi, koji su bili predmetom odlučivanja, točno su, precizno i

I Kž 509/05-3

potpuno označeni, unatoč grešci u pisanju prilikom oznake numeracije stranica, pa se nikako ne može smatrati da je iz tog razloga izreka rješenja proturječna razlozima rješenja, odnosno da je obrazloženje rješenja bez razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, sud prvog stupnja je vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio odlučne činjenice na temelju kojih smatra da se ne radi o nezakonitim dokazima, pa u tom smislu ovi žalbeni navodi nisu osnovani.

Nadalje, pogrešno ovaj optuženik smatra da se u konkretnoj situaciji nije radilo o primjeni čl. 185. st. 1. ZKP, budući su počinitelji bili poznati, a što da je razvidno iz sadržaja svih zapisnika čije izdvajanje se traži, odnosno iz činjenice da je u njima naznačeno ime i ostali osobni podaci počinitelja. Vremenska dinamika radnji, utvrđena uvidom u spis predmeta, ukazuje na suprotno od ovakvih žalbenih navoda. Naime, kaznena prijava podnesena je dana 04. svibnja 2004. godine protiv nepoznatog počinitelja, iz službene bilješke na listu 76 proizlazi da je dana 11. svibnja 2004. godine, i to u 13,36 sati, djelatnik policije kontaktirao s dežurnim zamjenikom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, koji je, nakon što je bio upoznat o okolnostima kaznenog djela učinjenog na štetu I. P., naložio provođenje istražnih radnji prepoznavanja osoba, a na listu 9 i 11 spisa nalaze se izvješća o uhićenju iz kojih proizlazi da je opt. R. P. uhićen dana 11. svibnja 2004. godine u 14,15 sati, a opt. I. M. P. istog dana u 15,00 sati, dok su radnje prepoznavanja obavljene istog dana u vremenu od 14,00 do 17,50 sati. Dakle, u vrijeme kada je dežurni zamjenik državnog odvjetnika, od redarstvenih vlasti, zatražio poduzimanje istražnih radnji prepoznavanja, počinitelj kaznenog djela nije bio poznat, oba optuženika su po vremenskom slijedu događanja uhićena kasnije i očito je upravo provođenjem radnji prepoznavanja bila svrha utvrđenje osoba počinitelja. Okolnost da je u spornim zapisnicima o prepoznavanju bilo naznačeno ime počinitelja, kao i njegovi osobni podaci, kod ovakvog stanja stvari, nije od odlučnog značaja i zasigurno ne može biti od utjecaja na zakonitost provedbe tih radnji, a time i na zakonitost samih zapisnika i pripadajućih foto elaborata.

Promašeno opt. R. P. pobija tvrdnju suda prvog stupnja da su radnje prepoznavanja provedene zakonito, u suglasju s odredbom čl. 243. a) ZKP, navodeći kako niti jedan od okrivljenika nije bio upozoren u smislu odredbe čl. 225. st. 2. ZKP. U konkretnom slučaju radilo se o prepoznavanju okrivljenika od strane svjedoka, pa shodno tome nije niti bilo potrebno da okrivljenici budu upozoreni u smislu odredbe čl. 225. st. 2. ZKP, već da se svjedoci I. P., H. G. i M. D. upozore u smislu odredbe čl. 238. st. 3. ZKP, a što je, kako to proizlazi iz svih zapisnika o izvršenim radnjama prepoznavanja, i učinjeno. Suprotno navodima žalbe oba optuženika, nije povrijeđen zakon time što je dežurni zamjenik općinskog državnog odvjetnika naložio djelatnicima policije provođenje istražnih radnji prepoznavanja osoba, iako se radi o kaznenom djelu iz nadležnosti županijskog državnog odvjetnika. U konkretnom slučaju, dežurni zamjenik općinskog državnog odvjetnika postupao je u skladu s odredbom čl. 44. ZKP i odredbom čl. 6. st. 2. Obvezatnog naputka o postupanju za vrijeme obavljanja dežurstva.

Odredbom čl. 44. ZKP propisano je da, kad postoji opasnost od odgode, da će radnje u postupku poduzeti i nenadležni državni odvjetnik, ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog državnog odvjetnika, dok je odredbom čl. 6. st. 2. Obvezatnog naputka o postupanju za vrijeme obavljanja dežurstva propisano da će dežurni ODO ili ZODO, uz hitne radnje iz svoje nadležnosti, temeljem čl. 44. ZKP obavljati i potrebne hitne radnje iz nadležnosti ŽDO te potrebne radnje iz mjesne nadležnosti drugog ODO a u okviru mjesne

I Kž 509/05-3

nadležnosti Istražnog centra. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da nije bilo mjesta primjeni čl. 44. ZKP, jer da nije postojala opasnost od odgode. Iz službene bilješke na listu 76 spisa vidljivo je da su djelatnici redarstvenih vlasti kontaktirali dežurnog zamjenika općinskog državnog odvjetnika dana 11. svibnja 2004. godine, u 13,36 sati, kada počinitelji kaznenih djela još nisu bili poznati, te da je upravo zbog hitnog i efikasnog djelovanja u cilju utvrđivanja osoba počinitelja, a imajući u vidu težinu inkriminacija, postojala opasnost od odgode.

Stoga, temeljem čl. 44. ZKP i čl. 6. st. 2. Obvezatnog naputka o postupanju za vrijeme obavljanja dežurstva, dežurni zamjenik općinskog državnog odvjetnika imao je ovlaštenje poduzimati sve državno odvjetničke radnje, pa i one iz nadležnosti županijskog državnog odvjetništva, pa je i ova konkretna njegova radnja zakonita i u svemu proizvodi pravne učinke. U pravu je sud prvog stupnja kada navodi da nedostatak podatka u spisu o izvješćivanju nadležnog državnog odvjetnika o poduzetoj radnji, ne znači automatski da to nije i učinjeno i ne utječe na zakonitost radnje, tim više što je iz sadržaja istražnog zahtjeva, podnesenog po nadležnom državnom odvjetniku već slijedećeg dana, evidentno da je isti upoznat s provedenim radnjama prepoznavanja.

Slijedom svega navedenog, a kako navodima žalbi nije dovedena u pitanje osnovanost i zakonitost pobijanog dijela rješnja, valjalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.