Rev-918/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-918/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku T. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. studenog 1997. godine, br. IV Gž-2662/97, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1997. godine, br. Pn-4912/92., u sjednici održanoj dana 22. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te ukida rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. studenog 1997. godine, br. IV Gž-2662/97. i rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1997. godine, br. Pn- 4912/92. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka pravomoćno završenog presudom Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1994. godine, br. Pn-4912/92. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 29. studenog 1994. godine, br. XXII Gž- 8464/94.

Odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja suda prvog stupnja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovnu odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže ukidanje pobijanog rješenja te da se predmet vrati na ponovni postupak.

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija je osnovana.

Nižestupanjski sudovi odbijaju prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga što smatraju da tužitelj nije stekao mogućnost upotrijebiti novi dokaz tek kada je saznao adresu svjedoka vozača vozila u koje je udario tužitelj glavom, već da je taj dokaz mogao upotrijebiti i ranije u tijeku postupka bez obzira što nije znao adresu svjedoka.

Stajalište nižestupanjskih sudova nije pravilno.

Odredba čl. 421. st. 1. toč. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), propisuje kao razlog zbog kojeg se postupak koji je pravomoćno završen odlukom suda može na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

Upravo saznanje za adresu svjedoka bi bio slučaj kada je stranka stekla mogućnost upotrijebiti taj dokaz.

Smatrajući da je stranka stekla mogućnost upotrijebiti dokaz prije saznanja za adresu svjedoka, te zbog toga odbijajući prijedlog za ponavljanje postupka nižestupanjski sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. ZPP, a u svezi s čl. 421. st. 1. toč. 9. ZPP, i to sud drugog stupnja što nije sankcionirao tu povredu čime je i sam učinio istu povredu.

Dakle, u ponovnom postupku treba raspraviti je li doista tužitelj tek tada kada tvrdi saznao za adresu svjedoka, a što tužena osporava tvrdeći da je za tu adresu znao ranije, te ukoliko je tek tada saznao za adresu ocijeniti je li to dokaz koji bi da je proveden mogao za tužitelja rezultirati povoljnijom odlukom.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 392. st. 1., a u svezi čl. 400. st. 1. i 4. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. svibnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.