Kž-681/2011-3 · Županijski sud u Varaždinu

Kž-681/11-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Kraljica kao predsjednika vijeća te Ivana Dekovića i Nade Marincil kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sandre Polak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Z. J., zbog kaznenog djela iz čl. 261a. Kaznenog zakona (dalje: KZ-a), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Križevcima i žalbe okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Križevcima, broj K-62/11-5 od 2. lipnja 2011. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2011. godine,

p r e s u d i o j e

1. Uvažava se žalba okrivljenog J. Z., preinačuje se pobijana presuda te se temeljem čl. 353. toč. 3. ZKP-a

okrivljenik Z. J., OIB: 66837109841, sin F. i L. J. rođ. K., rođen 30. prosinca 1964. godine u Š., gdje i prebiva na kbr. 38, sa završnom srednjom školom za automehaničara, u trajanju od 4 godine, poljoprivrednik, oženjen za A., ima dvoje odrasle djece od kojih jedno uzdržava, zaposlen u PZ Š.-J., čiji je suvlasnik, ostvaruje dohodak od 3.200,00 kn mjesečno, supruga zaposlena i ima dohodak od 3.150,00 kn, živi u roditeljskoj kući, a vlasnik je farme i garaže, ima automobil F., god. proizv. 1992., nema druge imovine, Hrvat, drž. RH,

oslobađa od optužbe

da je u razdoblju od točno neutvrđenog dana mjeseca listopada 2008. godine do 10. rujna 2009. godine u Š., u namjeri da se nepripadno okoristi, protivno odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o rudarstvu (NN 190/93), iako je znao da nema rudarsku koncesiju za izvođenje rudarskih radova, na lokalitetu zvanom K. na čkbr. 599/1, 599/2, 599/3, 599/4 i 599/7 upisanim u k.o. K. iskopao tehničko-građevni kamen u ukupnoj količini od 264 m3 po cijeni od 30,00 kn/m3, u ukupnoj vrijednosti od 7.920,00 kn, za koji iznos je oštećena Republika Hrvatska

dakle, da je protivno propisima nadležnih državnih tijela, obavljao eksploataciju rudnog blaga,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv okoliša – protupravnom eksploatacijom rudnog blaga, opisano i kažnjivo po čl. 261a. KZ-a.

Troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Križevcima je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Križevcima proglašen je krivim okrivljeni Z. J. da bi počinio kazneno djelo protupravne eksploatacije rudnog blaga iz čl. 261a. KZ-a, činjenično i pravno pobliže opisano u presudi, pa mu je prvostupanjski sud izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na koju je primijenio uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine. Od okrivljenika je oduzeto i 264 m3 tehničko- građevinskog kamena, a presuđen je i na platež troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

Protiv takove presude žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Križevcima zbog odluke o uvjetnoj osudi, a i zbog odluke o oduzimanju predmeta kaznenog djela iz čl. 261a. st. 4. KZ-a, s prijedlogom da se okrivljeniku uz uvjetnu osudu izrekne dodatni uvjet, a ne mjera oduzimanja predmeta.

Žalbu podnosi i okrivljeni po svom branitelju Miljenku Ščetaru, odvjetniku iz Križevaca, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine ili podredno da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti, a Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kome je spis dostavljen u smislu čl. 373. Zakona o kaznenom postupku (dalje: ZKP), predložilo je da se žalba okrivljenika odbije, a da se usvoji žalba Općinskog državnog odvjetništva.

Žalba okrivljenika je osnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Križevcima bespredmetna.

Naime, u pravu je okrivljeni kada u svojoj žalbi tvrdi da je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji te kada predlaže da se okrivljenika oslobodi optužbe jer nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo onako kako mu se stavlja na teret.

Naime, valja prvenstveno reći da ni optužba ni presuda nisu precizirale o kojem se kaznenom djelu radi, ali se iz sadržaja optužbe i presude može zaključiti da se radi o kaznenom djelu iz čl. 261a. st. 1. KZ-a. Za to kazneno djelo potrebno je da bude utvrđena namjera okrivljenika da se bavi neovlašteno odnosno protivno propisima eksploatacijom rudnog blaga, a upravo ta činjenica nakon potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije utvrđena. Pogotovo nije utvrđen činjenični navod iz optužbe i presude da je okrivljenik postupao u namjeri da se nepripadno okoristi. Doduše, to nije elemenat kaznenog djela iz st. 1. navedenog članka, ali je naveden u činjeničnom opisu optužbe i presude iako za takav zaključak nema uporišta u provedenim dokazima. Naime, kada bi počinitelj postupao s namjerom da stekne nepripadnu imovinsku korist ili kakovu drugu korist, tada bi rudno blago koje je eksploatirao zadržao za sebe, a ovdje je utvrđeno da je kamen kojeg je okrivljeni iskopao na svojim oranicama razvozio po poljskim putovima i time zapravo napravio korist drugima, a ne sebi.

Isto tako, u ovom postupku nije dokazano da bi se okrivljeni bavio eksploatacijom rudnog blaga i da bi pritom postupao s namjerom da se bavi takovom eksploatacijom.

U postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik na svojim oranicama iskopao navedenu količinu tehničkog građevnog kamena, ali sa namjerom da svoje oranice privede poljoprivrednoj svrsi kako bi mogao koristiti poljoprivredne poticaje za obavljanje poljoprivrednih radova. Takovu obranu okrivljenika u cijelosti je potvrdio i svjedok M. V., viši rudarski inspektor, koji je u svom iskazu naveo da je kamen na nekretnini okrivljenika njemu onemogućavao ili otežavao korištenje poljoprivrednog zemljišta u poljoprivredne svrhe. Isti taj svjedok naveo je da je okrivljenik zapravo čistio svoju nekretninu od kamena kako bi ju priveo poljoprivrednoj svrsi radi poticaja za obavljanje poljoprivrede koje je primio.

Prema tome, sve to ukazuje da kod okrivljenika nije dokazano postojanje namjere da se bavi eksploatacijom rudnog blaga protivno propisima, niti se on tim poslom bavio, a što je konstitutivni elemenat ovog kaznenog djela.

Stoga je u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe da je pogrešno primijenjen Kazneni zakon na utvrđeno činjenično stanje zbog čega je žalbu valjalo prihvatiti i temeljem čl. 390. Zakona o kaznenom postupku preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljenika osloboditi od optužbe.

Zbog takove odluke žalba Općinskog državnog odvjetništva u Križevcima je postala bespredmetna.

U Koprivnici, 24. kolovoza 2011. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Sandra Polak

Krešimir Kraljic