Kzz-3/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 3/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u svezi st. 2. i 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj KZZ-DO-219/11 od 13. siječnja 2012., podignutom protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Kž-513/09 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj dana 1. veljače 2012.,

p r e s u d i o j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan te da je presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kž-513/09 od 8. prosinca 2010. povrijeđen zakon u korist os. I. Z. u odredbi čl. 368. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku u svezi s čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kž-513/09 od 8. prosinca 2010. djelomično je prihvaćena žalba opt. I. Z., preinačena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Rijeci broj K-791/07 od 14. svibnja 2009., na način da je kazneno djelo zbog kojega je osuđenik tom presudom proglašen krivim pravno označena kao kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04 i 71/06), te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Rijeci broj Kž-513/09 od 8. prosinca 2010. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Darku Klieru,

čnja 2012. zbog

podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj KZZ-DO-219/11 od 13. sije

povrede Kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 4. ZKP-a u svezi s čl. 272. st. 4. KZ-a.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan je.

Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je os. I. Z. prvostupanjskom presudom proglašen krivim proizlaze svi elementi bića kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. KZ-a, dakle izazivanje prometne nesreće s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, obzirom da činjenični opis sadrži sintagmu „pristajući time da ugrozi ostale sudionike plovidbe“ što odgovara pravnom opisu iz neizravne namjere kao oblika krivnje iz čl. 44. st. 3. KZ-a.

Zato drugostupanjski sud, bez provođenja rasprave, nije imao ovlast utvrđivati činjenice drugačijima u odnosu na one koje je utvrdio prvostupanjski sud i, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, utvrditi da je osuđenik postupao sa svjesnim nehajem kao oblikom krivnje, te preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela u kazneno djelo iz čl. 272. st. 4. KZ-a, jer se na taj način drugostupanjski sud upustio u preocjenu subjektivnih činjenica koje opredjeljuju oblik krivnje, kao što to pravilno ističe podnositelj zahtjeva.

Na taj način drugostupanjski sud počinio je povredu odredbe čl. 368. toč. 4. ZKP/97 u svezi s čl. 272. st. 4. KZ-a jer je u korist optuženika primijenio zakon koji nije mogao primijeniti.

Nalazeći da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, i da je riječ o povredi zakona u korist okrivljenika, valjalo je temeljem odredbi iz čl. 513. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08 i 76/09) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 2012.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.